9 znakova koji ukazuju na autizam u odrasloj dobi

Autizam nije izoliran poremećaj, nego ga čini cijeli spektar. To također znači da simptomi i znakovi mogu biti prilično različiti.

Ipak, postoje osjećaji i navike ponašanja koje mogu ukazivati na to da ste i vi na tom spektru.

Autizam u odrasloj dobi: Zašto dijagnoza stiže kasno?

Samo zato što je netko introvertan, ne voli površne razgovore s drugima ili se samo osjeća kao da je drukčiji ne znači da ima poremećaj iz autističnog spektra. Ali ako netko doista stigne do punoljetnosti, a da nikad nije razumio puno toga o sebi i svijetu, dijagnoza autizma u odrasloj dobi može biti oslobađajuća i pravo olakšanje.

Dijagnoza autizma u odrasloj dobi osobito je česta kod žena, a kod muškaraca se autistični spektar lakše i češće dijagnosticira. Na početku je važno reći da poremećaj autističnog spektra može dijagnosticirati samo specijalista, odnosno psihijatar.

Čak i ako ste uvjereni da živite s autizmom, vidite i osjećate mnoge znakove koji ukazuju na to, nije sasvim izvjesno da pripadate ovom spektru sve dok specijalist to ne potvrdi. Ali što god da uzrokuje stvari za koje osjećate da vam otežavaju svakodnevni život među ljudima, može vas pokrenuti na putu ka samospoznaji i točnoj dijagnozi.

Saznanje što vas to izdvaja i zbog čega ste drukčiji može otvoriti vrata koja konačno na svoje mjesto postavljaju niz prethodnih događaja, susreta i reakcija.

Čak 80 posto žena s autizmom dobije dijagnozu tek u odrasloj dobi

Prema rezultatima nedavne studije, 80 posto žena s autizmom niti nema postavljenu dijagnozu sve do odrasle dobi. Postoje mnogi društveni razlozi za to, ali dijelom doprinosi i sama priroda poremećaja iz autističnog spektra.

Naime, žene s autizmom učinkovitije promatraju i uče ponašanja onih oko sebe, što im pomaže da se lakše kreću i opstaju u ljudskim zajednicama. (Ovo se zove maskiranje, što je krajnje iscrpljujuće i zamorno za osobe s autizmom jer ne razumiju zašto se moraju ovako ponašati, ali znaju kako je neophodno da izgledaju kao drugi.)

Rano prepoznavanje autizma kod djevojčica također je otežano činjenicom da su dijagnostički alati koji se danas koriste za autizam u osnovi razvijeni za dječake koji žive u dobroj socioekonomskoj situaciji.

U dijagnozi autizma oni se uglavnom fokusiraju na vanjske znakove, a ne na unutarnje simptome. Ovo drugo, s druge strane, može se puno više razlikovati od pojedinca do pojedinca.

“Autizam se može manifestirati na onoliko načina koliko ima ljudi koji žive s autizmom na Zemlji”, rekla je dr. Megan Anna Neff, klinička psihologinja i specijalista za autizam. “Može biti puno više razlika unutar spektra autizma nego između osoba s autizmom i jednog izvan spektra.”

Iz toga slijedi da postoje mnogi znakova autizma čak i kod onih koji prije nisu dijagnosticirani.

Njihovo prepoznavanje može biti prvi korak da se obratite stručnjacima i mnoge će stvari doći na svoje mjesto u vašim životima, a vi ćete razumjeti dosta toga o sebi i svijetu.

Osjećaj da ste drukčiji, da ne razumijete druge ljude

Prema riječima stručnjaka, vrlo je uobičajeno da se osobe s autizmom osjećaju drukčije, kao da jednostavno nisu isti, da ne funkcioniraju kao drugi.

“Mnogi ljudi navode da se osjećaju otuđenima, kao da ne govore istim jezikom kao drugi u njihovom radnom i školskom okruženju. Cijeli život osjećaju se kao autsajderi”, kaže dr. Vanessa Bal, direktorica Klinike za psihologiju autizma odraslih na Sveučilištu Rutgers.

Svako se ovako ponekad osjeća. Razlika je što kod osoba koje žive s autizmom ovaj osjećaj ne nestaje. On nije tipičan samo za adolescenciju ili trenutak prelaska u nove zajednice. Ovo je osnovni osjećaj.

“Važno je napomenuti da se osobe s autizmom ne osjećaju nužno kao autsajderi cijelo vrijeme”, rekla je dr. Bal. Oni mogu pronaći zajednicu koja je prihvatljivija i empatičnija prema ljudima s različitostima. Kao odrasli, mnogi ljudi uče živjeti sami sa sobom, prihvaćaju sebe i manje se brinu oko toga koliko ih drugi razumiju. Kako su stariji, možda će svoje specifičnosti početi doživljavati kao pozitivne.

Ne razumiju društvena pravila

Svatko kome ranije nije dijagnosticiran autizam i tko nije imao pristup odgovarajućoj kognitivnoj terapiji može imati poteškoća da procijeni koliko dugo treba gledati u oči druge osobe ili kad se smije tijekom razgovora, čak i u odrasloj dobi.

Ova pravila društvenog ponašanja žene učinkovitije uče tako što se maskiraju, uče od drugih, ali to nije instinktivni osjećaj kao kod onih koji nisu u spektru autizma, već naporan rad i koncentracija.

Komplicirani odnosi

Dr. Neff rekla tvrdi: “Odraslim osobama koje žive s autizmom, ali nemaju postavljenu dijagnozu, često je teško napredovati u društvenim odnosima i ljubavi“. Možda im se čini da im se veza i prijateljstvo naglo raspadaju, a jednostavno ne razumiju zašto. Komplicirani labirint društvenih odnosa funkcionira po, za njih, potpuno neshvatljivoj logici. Ljudi s autizmom često ne razumiju zašto na kraju njihova veza završava.

Senzorna osjetljivost 

Ljudi s autizmom uvijek imaju senzornu osjetljivost, ali ljudi sa senzornom osjetljivošću nisu uvijek autistični. Posebno, osjetljivost na zvukove, svjetlost i dodir je uobičajena kod osoba s autizmom, ali se može javiti i preosjetljivost na ukus i miris.

Neautistični ljudi često čak i ne primijećuju senzorne podražaje koji u nekom trenutku mogu postati nepodnošljivi za autistične osobe. Naime, osoba sa spektrom autizma je stalno svjesna otkucaja sata u kući svojih prijatelja, ne može zaspati od toga. Ili zvuk sirene može biti toliko glasan da izaziva fizičku bol.

Rutina kao jako bitna stavka

Za mnoge ljude sa autizmom, predvidljivost je od vitalnog značaja. Umiruju ih uobičajeni red i rutina usred neizvjesnosti i nepredvidljivosti života. Ako nešto poremeti uobičajenu rutinu, to može izazvati snažne emocionalne reakcije, anksioznost, razdražljivost.

Promjene su također ozbiljan izazov za osobe s autizmom. “Selidba, promjena posla, emocionalni preokreti mogu izazvati anksioznost i nesanicu”, rekla je dr. Neff.

Rutina se također može odraziti na određeno ponašanje. Ovdje se klasificiraju pokreti koji se ponavljaju, na primjer ljuljanje tijela, pljeskanje, okretanje, trljanje određenih površina, pa čak i zviždanje.

Potreba za samoćom

“Situacije iz društvenog života ili događaji koji uključuju previše stimulansa mogu pretjerano uznemiriti ljude s autizmom, što uzrokuje različite simptome. Osobe s autizmom u odrasloj dobi mogu se osjećati potpuno iscrpljeno nakon prezentacije na poslu ili rođendanske zabave s obitelji”,, kaže dr. Bel.

Ova iscrpljenost uzrokovana je maskiranjem. “U takvim životnim situacijama oni stavljaju te maske, ponašaju se onako kako vide da to čine ljudi oko njih, samo da bi ispunili društvena očekivanja – objasnila je specijalistica. – Međutim, to zahtijeva golemu koncentraciju i jako je zamorno.”

“Oni rade ono što bi svi drugi očekivali u ovakvoj situaciji”, objasnio je dr. Neff.  “Na poslu se ponašaju kako treba. Ali kada dođu kući, mentalno i emocionalno potpuno iscrpljeni, saznanje da to moraju učiniti na isti način sljedeći dan može im se činiti kao nemoguć napor.”

Zainteresiranost za određene stvari

Interes za određenu, specifičnu stvar ili aktivnost također je nešto tipično za osobe s autizmom.

“Naši mozgovi su u osnovi dizajnirani da vole novine, radoznali i zainteresirani”, objasnila je dr. Neff. “Kod osoba koje žive s autizmom, ovo se često fokusira na jednu stvar i duboko se upuštaju u svoj hobi. Zapravo, njihova cijela karijera često se gradi oko tog zanimanja, ili znaju baš sve o ovom konkretnom hobiju.”

Svi imaju hobije, mnogi ljudi imaju čak vrlo velike interese. To ne znači da je netko autist. Mozak osoba s autizmom, s druge strane, povezuje svaku sitnicu u životu s ovim posebnim interesom.

Na primjer, ako je netko zainteresiran za pse, pričat će o psima u svakom razgovoru, čak i ako je riječ o sasvim drugom događaju ili stvari.

“Ljudi s tipičnim sustavom također mogu imati posebno područje interesa, ali ne vide cijeli svijet i sve što se događa kroz ovu prizmu”, rezimira dr. Neff.

Ljudi s autizmom u odrasloj dobi mrze površnu komunikaciju

Naravno, većina ljudi mrzi čavrljati. Ali za osobe s autizmom, površno ljubazno komuniciranje je nešto nevjerojatno iscrpljujuće. Oni uopće ne uživaju u površnom čavrljanju i čine sve da ga izbjegnu. Međutim, ljudi iz spektra također vole razmjenjivati ideje. Ali, samo ako to za njih ima smisla i značaja s datom osobom, na zadanu temu.

“Ljudi s autizmom su ljubitelji pravog razgovora. Oni su iskreni, komuniciraju jasno, izravno”, rekao je Bal. Ljudi sa autizmom sve shvaćaju bukvalno.

“Ako im kažete da crvena kiša pada sa crnim konjima, oni vide crvenu kišu i crne konje kako padaju sa neba. Ljudi s autizmom komuniciraju u preciznom, vrlo vizualnom stilu. Zbog toga, na primjer, nisu dobri u očijukanju”, dodaje Neff.

Što poduzeti ako sumnjate da ste u spektru autizma?

U mnogim slučajevima, posebno kod žena, otkriva se poremećaj autističnog spektra nakon što je njihovom djetetu dijagnosticiran autizam. “Nikad nije kasno”, kaže dr. Neff.

“Terapeut vam može pomoći da prijeđete dug put i da pronađete metode koje mogu učiniti svakodnevni život lakšim i podnošljivijim. Također je važno razgovarati sa specijalistom o poremećaju iz autističnog spektra, jer postoji mnogo poluinformacija i pogrešnih informacija o različitim neurorazvojnim poremećajima, kao i o samom autizmu.”

Foto: SewcreamStudio iStock/Getty Images Plus via Getty Images; Pexels