Bakrene sove

S dosad objavljenih jubilarnih 100 naslova – romana, knjiga, priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu – Pavao Pavličić (rođen 1946. godine u Vukovaru) najproduktivniji je hrvatski pisac. Posebno se istaknuo djelima kriminalističkog žanra, a prema podacima o posudbama knjiga u knjižnicama, ujedno je i najčitaniji domaći književnik.

S obzirom na to da je već poznato kako mu fantastika savršeno odgovara, a to je najbolje dokazao romanom „Večernji akt“, koji je 1981. godine bio proglašen knjigom godine i njome je osvojio brojne nagrade, sigurno će jubilarni roman „Bakrene sove“ ući u povijest hrvatske književnosti. Pavličić je u svojoj iznimno bogatoj spisateljskoj karijeri dobitnik mnogih nagrada za književnost, od kojih tri Nagrade Ksaver Šandor Đalski, Nagrade Zvane Črnja i Mato Lovrak te mnogih drugih. Osim u Hrvatskoj, njegova su djela rado čitana diljem Europe. Francuski, njemački, danski, slovački, češki i bugarski samo su neki od jezika na koji su prevedena neka od Pavličićevih naslova.

Bogat i raznolik opus ovog književnog znalca prepoznali su i u sedmoj umjetnosti te tako često koristili njegove romane za pisanje i razvoj brojnih scenarija. Osim u filmu, ljubitelji djela Pavla Pavličića mogli su uživati i u kazalištu gdje se njegov dramski tekst “Kazališni život” 1981. godine našao i na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

O KNJIZI:

„Bakrene sove“ fantastični je triler o pokušaju da se matematički izračunaju budući događaji. U zgradi Državnog arhiva konzervatori otkrivaju tajnu sobu, a u njoj crteže na kojima je netko – još na međi XIX. i XX. stoljeća – prikazao vedute današnjega Zagreba, sa svim zgradama koje su nastale u najnovije vrijeme. Pokazat će se i da su se izračuni – koje junaci priče također pronalaze – najprije ticali umjetnosti, potom povijesti i politike, a na kraju i samih fizikalnih fenomena. U Zagrebu je postojalo tajno društvo koje se time bavilo, a njegovi članovi bile su i osobe koje su u hrvatskom javnom životu ostavile znatnoga traga (one je crteže, recimo, izradio Vlaho Bukovac). Društvo je bilo aktivno u posljednjih stotinjak godina, a nije isključeno da i dalje postoji. U napetoj priči dotiču se – na literaran način – mnoga dalekosežna svjetonazorska pitanja. U svojoj stotoj knjizi Pavao Pavličić ponovo se vraća žanru koji ga je – romanom Večernji akt – ujedno i proslavio, a to je fantastika. Baš kao i slavnom prethodniku i u novom romanu autor u napetoj priči pripovijeda o čovjekovoj vječnoj želji za vlašću i moći i odgovara na pitanje trebamo li dobiti sve ono o čemu cijeli život maštamo i što želimo.