Barbara Matić: “Svaki dan prilika je da budem bolja nego jučer”

Hrvatska judašica svoje je ime ove godine upisala u povijest domaćeg sporta zahvaljujući zlatnoj medalji na Olimpijskim igrama u Parizu.

Ovu će godinu Barbara Matić pamtiti kao vrhunac svoje karijere. Ostvarila je svoj san i osvojila zlatnu olimpijsku medalju u Parizu te tako postala prva judašica u povijesti Hrvatske kojoj je to pošlo za rukom. Razgovaramo o motivaciji i disciplini koja ju je vodila na tom putu, kad je vrijeme za predah, a otkriva nam i zašto je važno znati da život nije bajka.

Godina 2024. bila Vam je godina za pamćenje. Nakon svih odličnih rezultata osvojili ste i olimpijsko zlato. Kako ste doživjeli taj veliki uspjeh i jeste li time ostvarili sve što ste željeli u judu?

Zlatna medalja ostvarenje je mojih snova. Sve ono za što sam cijeli život radila i trenirala napokon se ostvarilo i kruna je mog rada svih tih godina. Imam svjetsko zlato, ove godine i europsko zlato, i baš mi je nedostajala još i olimpijska medalja. Bila bih sretna s bilo kojom medaljom, no naravno da sam uvijek sanjala zlato. Za to sam trenirala svih 20 godina, trudila se, ustrajala.

Nije lako održati motivaciju u sportu tijekom svih tih godina napornih treninga, natjecanja. Pretpostavljamo da i Vi imate loših dana, kako u životu tako i u sportu. Kako održavate motivaciju?

Najpotrebnija je disciplina, a ona se razvija tijekom godina. Nije realno biti motiviran svaki dan, biti najbolji “ti” svaki dan, svaki dan imati želje i volje otići na trening. Tako da je važna disciplina, koja se uči s godinama. Važno je imati cilj pred sobom i želju da ga ostvariš. I kad vidiš koliko te ljudi oko tebe podržava, koji žele to isto za tebe, i to ti daje snagu, to je veliki poticaj. Svjestan si da to radiš za sebe, ali i za druge. To me jako motivira. I djeca kojima sam uzor, kojima sam i ja motivacija, oni mi daju snage za dalje. Drago mi je da me gledaju kao uzor, prva sam u judu koja je napravila tako velike rezultate i voljela bih raditi s djecom i prenijeti im svoje znanje. No vidjet ćemo kad će doći vrijeme za to. Taj dio dolazi nakon što odlučim da je kraj mojoj aktivnoj sportskoj karijeri, a sad još nije vrijeme za to.

Ostvarili ste ono o čemu ste sanjali i sada ste na vrhuncu karijere. Je li sada pravo vrijeme za predah, za sebe?

Jest. Nakon svih tih godina odricanja napokon se želim malo odmoriti. Putovati, otići na skijanje, to bih jako voljela jer prije nisam mogla, bilo me strah da se ne ozlijedim, posebno tijekom priprema za OI ili prvenstvo. Sada želim skijati i baviti se svim onim stvarima za koje dosad nisam imala vremena. Još su daleko OI u Los Angelesu i imam vremena i za dobar odmor, ne trebam žuriti s odlukom. Moram se malo “izguštati” i pustiti vrijeme da učini svoje. I onda ćemo odlučiti što i kako dalje. I dalje treniram, održavam formu, naravno, ali još nismo definirali točne planove i ciljeve što se tiče moje sportske karijere.

Haljina Diana Viljevac. Cipele Zara

Uz treninge i puno rada na sebi, u sportu veliku ulogu ima i osobnost, tj. karakter jer se na neki način sportskim izazovima pristupa kao i onima u životu. Kako Vam je ono što ste naučili u sportu pomoglo i u privatnom životu?

Ja sam osoba, kako mi je rekla moja psihologica, koja kad joj život da limune jednom napravi limunadu, drugi put tortu od limuna ili nešto treće. Svaki put nešto novo izmislim. Tako da stvarno imam sreće što ne pristupam svim tim teškim stvarima s anksioznošću i ne padam u depresiju kad me stisnu problemi. Jednostavno znam da život nije bajka i da nikad ne može biti sve idealno, a to me zapravo i sport naučio. Posebno judo jer znam da kad padnem, moram se i dići, pokloniti protivniku, dati mu ruku, a sutra vidjeti gdje sam pogriješila i kako to pokušati napraviti bolje. Svaki dan mi je zapravo prilika da budem bolja nego jučer. I kad nemam protivnika ispred sebe, želim uvijek dati najbolje od sebe. I ako dam najbolje od sebe, ako je to dovoljno, onda super, a ako nije, važno mi je da sam dala sve od sebe. Ako je netko bolji od mene, potrudit ću se da više treniram i da budem bolja. Kod svakog problema uvijek gledam gdje sam ja “falila”, a ne tražim rješenja negdje drugdje.

Nakon što ste ostvarili sve svoje sportske snove, što još želite za sebe, privatno, posebno sad kad ulazite u 30-e?

Voljela bih imati obitelj i djecu jednog dana. I razmišljam o tome često te se nekad pitam je li možda kasno. I dosta je teško imati dijete i vratiti se u judo, nama ženama. Bilo je par njih kojima je to uspjelo, no opet, jako je izazovno. Razmišljam o tome kakav će mi biti performans kad stanem trenirati, a imam dijete i pokušam se vratiti sportu. Puno je tu upitnika, stvari za razmišljanje, no sigurno je da bih voljela jednog dana imati obitelj i djecu.

Fotografije i kreativno vodstvo: Jelena Balić
Styling: Lea Krpan
Make-up: Simona Antonović i asistentica Ivana Češljar
Kosa: Martin Posavec