Anoreksija je treća najučestalija kronična bolest kod adolescenata, a smrtnost je veća nego kod ijedne druge mentalne bolesti. No dok su depersiju, anksioznost i druge mentalne bolesti opsežno istražuje, studija Sveučilišta Columbia po prvi put je pokazala što se točno događa u mozgu oboljelih od anoreksije.
Magnetska rezonancija pokazala je kako zdravi ljudi, kad biraju što će jesti, koriste dio mozga koji je zadužen za vrijednosti, moral i svjesno odabiranje ciljeva. Anoreksičari, s druge strane, koriste dio mozga koji je zadužen za navike.
Oboljeli ne biraju, mozak odlučuje umjesto njih
To u konačnici znači kako oboljeli od anoreksije ne biraju što će jesti zato što misle da trebaju smršavjeti – njihov mozak automatski bira da ne jedu, iz navike, objasnila je neurologinja izv.prof. Daphna Shohamy.
Iako je studija bila relativno mala, daje ključni uvid u procese a time i razvijanje učinkovite terapije.
“Kada smo o studiji razgovarali s roditeljima, rekli su kako im to konačno objašnjava njihove muke. Oni vide kako navika nejednja nastaje i vide kako takvo ponašanje postaje ‘urezano’, kako postaje nešto što je nemoguće promijeniti. Mi smo počeli rasvjetljavati osnovne mehanizme koji će objasniti anoreksiju”, ističe psihijatrinja izv. prof. dr. Joanna Steinglass.
Nada za liječenje
Iz rezultata jasno proizlazi da je obiteljska terapija znanto učinkovitija nego individualno liječenje oboljelog, jer u pitanju navika koju treba promijeniti, a ne sustav vrijednosti, stav ili osjećaji samog pacijenta.
“Liječenje se mora usredotočiti na ponašanje, a ne osjećaje oboljelog”, pojašnajva dr. Steinglass.