“No buy 2025.” je daleko najbolji viralni izazov dosad
Nakon što smo godinama na društvenim mrežama svjedočili sadržaju poput ogromnih haulova s desetcima pomodnih odjevnih komada, viralnim kozmetičkim ...
Business talk: Josipa Maras o najtežoj fazi tijekom pokretanja posla s tapetama i najvećim lekcijama
Svaki put osobnog razvoja, kao i karijere prate brojni izazovi, a po nepisanom pravilu – što ste uspješniji, odricanja je više. U našem serijalu Business talk, koji možete pratiti u tiskanom izdanju, a sada i na portalu, uspješne žene otkrivaju s kojim izazovima su se suočavale da bi došle do današnje pozicije.
Jedna od tih uspješnih žena svakako je i Josipa Maras, vlasnica Studija Wallart, za koju slobodno možemo konstatirati da nas je zarazila svojom ljubavlju prema tapetama. Josipa je inače grafička dizajnerica koja je “oduvijek znala da se želi baviti slikarstvom”, pa ju je domaća javnost upoznala zahvaljujući njezinim šarmantnim Marastracijama. Josipa na tome nije stala, već je prije nekoliko godina pokrenula Studijo Wallart, specijaliziran za zidne tapete. Iako vrlo zahtjevan na samom početku, ovaj je projekt Josipi donio priznanja kao što su nagrada Archiproducts Design Award longlisted za tapetu Maslinik, nominaciju za German Design Awards 2022, kao i priznanje za najuspješniju poduzetnicu u kategoriji Razvoj ideja i inovacije u poduzetništvu u srednjoj i jugoistočnoj Europi.
“Prepreke i izazovi dio su svakodnevice za veliku većinu Homo sapiensa”, kaže nam Josipa, dodajući da ona nije iznimka. Na koje je to sve prepreke nailazila tijekom postavljanja poslovanja “na noge” te koje je lekcije pritom usvojila, otkrila nam je u nastavku.
Kada ste shvatili da svoju ljubav prema slikarstvu želite pretočiti u posao?
Oduvijek sam znala da se želim baviti slikarstvom, samo je u nekim fazama života to bio isključivo hobi. No na jednom projektu sam radila neke vizualizacije interijera za svoj brend ilustracija i tada mi je sinula ideja o tapetama kao muralima koje kao takve nisu postojale na hrvatskom tržištu.
Jeste li na svom putu uspjeha nailazili često na izazove i prepreke i kako ste ih savladavali – s lakoćom ili teško?
Prepreke i izazovi dio su svakodnevice za veliku većinu Homo sapiensa, pa tako i za mene. Ovisno o njihovoj težinu i mojoj mogućnosti u tom trenutku, prelazila sam ih s manje ili više utrošene energije. No to svakako nije ni bitno. Bitno je jedino da te ne zaustave. S vremenom sam uistinu naučila uživati i u tim težim lekcijama jer me iskustvo naučilo koliko su takvi trenuci vrijedni kad ih shvatimo kao priliku za učenje.
Što je to što Vas uvijek vodi da budete bolji i usavršavate se?
Ponajprije želja da pokažem ono što mi je Onaj Gore podario. Neke vještine i talenti su mi darovani i osjećam dužnost s njima raspolagati na najbolji mogući način. Uz želju da budem najbolja verzija sebe, dodatno pogonsko gorivo mi je moja obitelj, muž i dvoje djece.
Kojim pravilima ste se vodili od samog početka osnivanja privatnog businessa, a koja su zaslužna za uspjeh koji ste postigli?
U sve ovo ušla sam bez ikakvog znanja o ekonomiji, marketingu i poduzetništvu. Moja nit vodilja bila je ponajprije želja da pokažem što znam i što radim. Pokazivala sam to na jedan jedini način na koji sam znala, potpuno iskreno. Iako mi nije bilo lako, znala sam da je spremnost na kritiku vrlo važna karika u rastu. Mislim da su me te stavke uz jako velik broj radnih sati dovele do ove stepenice odakle se već lijepo vidi zadovoljstvo.
Na koji ste segment svog rada najponosniji i zašto?
Na puno stvari sam ponosna, ali postoji jedna faza života koja mi je bila jako teška, emocionalno i fizički, a sada je iza nas. U fazi kad sam pokrenula priču s tapetama, moj muž radio je u smjenama po četiri tjedna u Ukrajini, a ja sam bila sama s dvoje male djece i poslom koji se razbuktao. U toj fazi saznali smo da nam je sin u spektru autizma. Uz to što smo redovito sjedili po bolničkim hodnicima radi alergija, tada smo dobili još jedan pozamašan popis institucija i pretraga koje moramo proći. Sve te dijagnoze sam sama slušala, držeći Tomu u jednoj ruci i gledajući u drugu na sat da ne zakasnim po Pavlu u vrtić. U toj fazi života rijetki su dani bili kad se kava nije kuhala u 22 sata, noćni rad od cca 02:00-03:00 bio je sasvim normalan i jedini način da opstanemo. Koliko god mi je bilo teško i naporno, meni je posao bio terapija i znala sam da se toga ne mogu odreći bez obzira na to što je suprug bio spreman preuzeti svu brigu o egzistenciji. Kako se život voli poigrati da ostane na glasu kako je divan i nepredvidljiv, sjećam se kad su mi isti dan u ruci bili nalazi od Ados testa (test pomoću kojeg se ustanovi autizam), otpusno pismo iz bolnice radi Tomine anafilaksije i nagrada za najuspješniju tvrtku u srednjoj i jugoistočnoj Europi za rast i razvoj ideja i inovacija. Danas je Toma puno bolje, Pavla je konstantno genijalna, a mi kao obitelj i tvrtka konačno kompletni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Je li slikarstvo za Vas poput terapije i ako jest, na koji način?
Apsolutno. Kad biram kako ću provesti svoje slobodno vrijeme (isključujući ono koje provodim s obitelji), moj prvi izbor jest doći u ured i nešto nacrtati. Toliko sam emocija proživjela kroz kist da ga smatram extenderom duše.
Koje su najveće prednosti, a koje su najveće mane poduzetništva?
Optimist u meni ne vidi mane ovog svega. Jednostavno obožavam ovakav život te sve što mi nose posao i poduzetništvo. Onih nekoliko lošijih stvari fino iskompenziraju divni ljudi i mogućnosti koje svakodnevno imam priliku doživjeti.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kakav biste savjet dali nekome tko započinje posao sličan Vašem?
Budući da i u posljednje vrijeme dosta ljudi započinje posao nalik mom, najiskrenije im želim reći da pokušaju dati neki svoj doprinos, da manje gledaju što je već netko nacrtao i pokušaju stvoriti nešto na što će i sami biti ponosi.
Kad pokrećete nešto što dotad na tržištu gotovo da i nije postojalo, što je najvažnije znati?
Da se ne smije čekati. Ne postoji savršen trenutak, ne postoje bolja vremena i nema savršenog proizvoda. Ako ćete tome težiti, ostat ćete uvijek na ideji. Treba dati sve od sebe, stisnuti zube, završiti posao i pokazati svijetu što imamo. Kako moj omiljeni kantautor iz Novog Sada kaže “Neke se pobjede dobivaju na juriš“.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Foto: Privatne fotografije, Instagram
