Đakovo vas poziva na Đakovačke vezove i u prekrasnu prirodu protkanu tradicijom!

Ponosno, elegantno, moćno i turistički jako zanimljivo – tako bi se najjednostavnije moglo opisati Đakovo. Grad koji se nalazi u Osječko-baranjskoj županiji te koji s pravom nosi titulu “Srce Slavonije” (nalazi se u trokutu Osijek – Slavonski Brod – Vukovar)! Grad je to u kojem će vas oduševiti bogata povijest, osvojiti gostoprimstvo domaćina, eno-gastro ponuda, ali i prekrasna priroda koja ga okružuje. Ovih dana čut ćete sve o 57. Đakovačkim vezovima, koji su u pripremi i koji će uskoro pretvoriti grad u prekrasnu pozornicu na kojoj će se izmjenjivati tradicija i suvremeni način života. Krenete li samo malo izvan centra, u kojem dominira Korzo i impozantna katedrala posvećena sv. Petru s najvećim crkvenim trgom nakon onog u Rimu, ostavit će vas bez daha lokacije Državne ergele Đakovo, Pastuharna u centru Grada i Ivandvor kao prekrasno izletište s pogledom na polja na kojima svoj mir pronalaze lipicanci. Posebno je Đakovo, taj biser Slavonije, koje pruža gostoprimstvo brojnim domaćim i stranim turistima.

Ljeto je pred vratima, a mi vam donosimo (barem) sedam razloga zašto posjetiti Đakovo u najtoplijem dijelu godine! Đakovo vas poziva na Đakovačke vezove, u prekrasnu prirodu protkanu tradicijom!

Đakovački vezovi

Jedna od najpoznatijih manifestacija u Đakovo su Đakovački vezovi koji se održavaju u ovom gradu još od 1967. godine. Riječ je o jedinstvenoj turističko-kulturnoj manifestaciji u kojoj sudjeluje cijeli grad i njegovi stanovnici koji žele na najbolji način ispričati priču o ovom prekrasnom kraju, ali i tradiciji koja se isprepliće kroz povijest. Već tradicionalno, glavna manifestacija Đakovački vezovi (7. 7. – 9. 7. 2023.) održava se svake godine u srpnju, a na pozornici u srcu grada, na Strossmayerovom trgu ispred katedrale, može se vidjeti folklor Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te drugih krajeva Hrvatske i inozemstva uz prateće priredbe – otvaranje raznih izložbi, konjičke priredbe te druge kulturne i turističke priredbe. Manifestacija ima i međunarodni karakter – okuplja izvorne folklorne skupine iz svih dijelova svijeta koje pokazuju svoju raskoš kroz Svečanu povorku ulicama Đakova, Međunarodnu smotru folklora. S posebnom se pažnjom priprema program zatvaranja “Slavonijo zemljo plemenita” kad će biti održan izbor najbolje nošenog narodnog ruha. Izbor djevojke i snaše, a kasnije i momaka, u najljepšoj nošnji sastavni je dio Vezova od početka, 1967. godine.

Znate li? UNESCO je u popis svjetske kulturne baštine uvrstio i Ljelje, koje su jedan od simbola Vezova, te slavonski bećarac koji tako skladno odjekuje đakovačkim sokacima u vrijeme Đakovačkih vezova – zlatnih – jer se održavaju u vrijeme žetve slavonskoga zlata – pšenice; zlatnih jer je simbol Đakova i Đakovštine zlatovez na najljepšim narodnim nošnjama na svijetu!

Zanimljiv gradski đir!

Da je Đakovo posebno oblikovano kroz povijest vidjet ćete prođete li njegovim strogim centrom. Nalazi se na 111 metara nadmorske visine, a njegova bogata povijest seže u 11. stoljeće. Za mnoge Đakovčane sve počinje “na vrhu Korza” ispred crkve Svih Svetih koju domaći od milja nazivaju “Mala crkva”. Posebna je po mnogočemu- nekad je bila Ibrahim Pašina Džamija (Turci su vladali Đakovom od 1536.- 1687. kad je Đakovo bilo dio Požeškog Sandžaka), a kasnije, kad je ustoličena crkva, u njoj se 1373. godine vjenčao bosanski kralj Tvrtko s bugarskom princezom Dorotejom. Danas je ovo posebno mjesto za mnoge Đakovčane, koji ovoj crkvi tepaju “Mala” te ona predstavlja mjesto okupljanja i nalaženja svih Đakovčana neovisno o dobu ili spolu. “Nađemo se kod male” – vrlo je česta rečenica prilikom dogovora susreta u centru grada. Ispred same crkve nalaze se i klupice za poljupce. Gotovo kako nema Đakovčana da na ovom mjestu nije ovjekovječio svoju ljubav! U Đakovo ćete u đir krenuti pješice, dakle, od mjesta “kod male”. Čim prijeđete ulicu, naći ćete se na Korzu – pješačkoj zoni bogatoj restoranima i kafićima, a koja će vas dovesti do stare gradske jezgre koja je oblikovana u 18. i 19. stoljeću. Prolazeći kroz Korzo, vidjet ćete kako se spaja sadašnjost i prošlost koju priča arhitektura, ali i skrivena dvorišta u kojima su nekoć djelovali obrtnici. Među njima posebno se ističe velebna katedrala Sv. Petra, jedna od najpoznatijih sakralnih građevina u Hrvatskoj, čiji su tornjevi upečatljiv zaštitni znak Đakova. Kad ste u razgledavanju Đakova, nemojte propustiti niti muzeje, a posebno muzej Đakovštine osnovan 1951.godine.

Znate li? U strogom centru grada, u Strossmayerovom parku nalazi se neobičan kamen koji Đakovčani nazivaju meteorom. Nažalost, riječ je samo o kamenu rožnjaku “terestričkog” podrijetla, najvjerojatnije zaostalom od gradnje katedrale, ali dovoljno zanimljivom da još uvijek golica maštu Đakovčanima i njihovim gostima.

Impozantna Đakovačka katedrala

U strogom centru Đakova, na najvećem crkvenom trgu nakon onoga u Rimu, nalazi se najpoznatija đakovačka crkvena građevina bazilika Sv. Petra, većini poznata i kao Strossmayerova katedrala. Ovu neopisivo lijepu građevinu dao je izgraditi od čak 7 000 000 komada opeke koja se proizvodila na području Đakova omiljeni đakovački biskup J. J. Strossmayer (u svojoj 52. godini), koji nije krio ljubav prema ovom gradu. Katedrala sadrži sedam oltara, 43 freske, 31 skulpture kamenih svetaca i 32 reljefa. Visina Katedrale je 84 metra, a kupola koja dominira ovom bazilikom napravljena je po Strossmayerovoj želji. Unutrašnjost katedrale prepuna je prekrasnih kipova i slika, slavonske ornamentike koja spaja tradiciju i suvremen način života, ali najveće bogatstvo crkve jest sedam, spomenutih, bogato ukrašenih oltara koje povjesničari svrstavaju među najljepše u Europi. Tornjevi su visoki 84, a dugačka je 74 metra.

Znate li? Ove 2023. godine (7. lipnja) obilježeno je 20 godina od dolaska Pape Ivana Pavla II. u Đakovo i mise u katedrali koju je Papa Ivan XXIII opisao riječima “Najljepša crkva između Carigrada i Venecije”. Đakovčani su kao pravi Slavonci dočekali Papu pjesmom ispred katedrale, a gradom su se tada vijorile vatikanske žuto-bijele zastavice.

Državna ergela lipicanaca

Državna ergela Đakovo osnovana je 1506. godine, što je čini jednom od najstarijih u Europi. Za njezin osnutak bili su zaslužni gradski biskupi posebno biskup Patačić koji je davne 1706. godine, ergelu koja je postojala stoljećima, počeo obnavljati. Pokrenuta obnova omogućila je razvoj ergeli, što je danas ponos Slavonije i Hrvatske. Konji se i danas uzgajaju u Đakovu, i to na dvije lokacije – u Pastuharni, smještenoj u srcu Đakova, i Ivandvoru, u neposrednoj blizini grada. Osim uzgoja i selekcije, ergela se bavi i dresurom konja, čija se kvaliteta potvrđuje na brojnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu.

Znate li po čemu su posebni lipicanci? Ovi konji imaju lijepo savijen i visoko nasađen vrat. Leđa su im duga, vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem. Sapi (donja poleđina) su mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Imaju prilično širok i dubok prsni koš te zaobljena rebra. Visokom hodu pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica (odlika španjolskih konja). Noge su im koščate i jake, a zglobovi vrlo razvijeni i široki s čvrstim tetivama i kopitima. Snažna i gusta struktura odlikuje kako grivu tako i rep. Ždrijebe se lipicanci sa sivom ili crnom bojom dlake, koja im u dobi između osam i deset godina uglavnom potpuno pobijeli. Životni vijek lipicanca je između 25 i 25 godina, a kako žive na ovome mjestu, možete vidjeti na jednom od organiziranih posjeta, o kojima više pročitajte ovdje.

Znate li? Đakovački lipicanci su sudjelovali i na otvorenju Olimpijskih igara i toliko oduševili englesku kraljicu Elizabetu II. da je poželjela i sama posjetiti ergelu. To je i učinila 1972. godine, kad je sa svojim suprugom i kraljevskom svitom posjetila đakovačku lipicansku ergelu. Ne tako davno, 15. ožujka 2016. ova je ergela ugostila po drugi put člana britanske kraljevske obitelji, Camillu, vojvotkinju od Cornwalla.

Ivandvor – zelena oaza gdje možete pronaći mir

Samo četiri kilometra od centra Đakova nalazi se prekrasno izletište Ivandvor. Na ovom će vas mjestu oduševiti prekrasna priroda, savršeno uklopljeni dijelovi za odmor (ponesite osvježavajuće piće i uživajte u miru i ljepoti koja vas okružuje) s kojeg puca pogled na matično stado kobila s podmlatkom koji se tu odgaja i othranjuje do svoje treće godine, kad muška omad odlazi na obuku i trening u Pastuharnu. Kad je o ovom dijelu Državne ergele riječ, zanimljivo je to da je stanove za radnike na ergeli na Ivandvoru izgradio biskup Ivan Krapaje davne 1912. Predanim radom na vlastitim poljoprivrednim površinama, sačinjenih od 310 ha livada i oranica, proizvodi sijeno, slama, zob i druge poljoprivredne kulture kako bi se tijekom cijele godine osigurala sva potrebna hrana za konje ergele. Njihov izvorni oblik i vizure sačuvani su do danas, a značaj i ljepotu Ivandvora prepoznalo je i Ministarstvo kulture RH, koje je u 2015. godini dobro Ivandvor proglasilo kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Znate li? Godine 1962., 74 đakovačka lipicanca sudjelovala su u snimanju filma Walta Disneyja “Čudo bijelih pastuha”. Walt Disney, i sâm odličan poznavatelj životinjskog svijeta, bio je vrlo zadovoljan pa je po završetku snimanja rekao: “Da nije bilo tih divnih konja, ne bih mogao ostvariti zamisao. Impresionirala me ljepota, poslušnost i neustrašivost lipicanaca”.

Živjeli uz vina Đakovačkog vinogorja!

Plodna ravnica, velik broj sunčanih dana, specifična klima, znanje i iskustvo odražavaju se u kakvoći vina koja mirisima i okusima mame najzahtjevnije vinoljupce. Kad ste u Đakovu, domaćini će vas ponuditi tramincem, graševinom, silvancem zelenim, frankovkom… vinom grožđa dozrelim u jednom od prekrasnih vinograda. Počeci vinarske i vinogradarske tradicije đakovačko-osječke nadbiskupije sežu u predtursko doba, a nakon oslobađanja od Turaka, posebno je obnavlja biskup Petar Bakić sadnjom vinograda u Trnavi, i proširuje biskup Josip Ćolnić. Biskup Antun Mandić osniva vinograde u Mandićevcu, na obroncima Krndije, a biskup Josip Juraj Strossmayer gradi podrume u Trnavi i Mandićevcu. Nizala su se stoljeća, dolazili i odlazili gospodari, ali su ostajala poznata, priznata, kvalitetna i vrhunska vina đakovačkog vinogorja. Takav višetisućljetni kontinuitet najbolja je potvrda dobre i stalne kakvoće vina đakovačkog vinogorja, kao i mnogobrojna visoka priznanja na svjetskim izložbama.

Znate li? Rimski car Probus u 3. stoljeću zaradio je prve trsove vinove loze u ovom kraju ,a oni su postali neraskidivi dio slavonske tradicije. Upravo zbog toga u ovom dijelu zemlje nalaze se najveći, najstariji i najnagrađivaniji vinogradi. Vina su ovdje, doista, posebna priča.

Đakovačka gastronomija – spoj tradicije i modernog

Specifična povijest Đakova odrazila se i na stolu, pa danas u ovom gradu možete pojesti specijalitete u kojima se sljubljuju mađarski, njemački ili orijentalni elementi, isprepleteni s tradicionalnom slavonskom kuhinjom poput fiš paprikaša, čobanca, kulena, šunke, slanine, čvaraka. Ponuda restorana uistinu je velika, a na vama je da odaberete želite li pojesti nešto “na brzinu” ili doživjeti eno-gastro priču na nekom od lokalnih OPG-ova. Kad ste u Đakovu, na Korzu potražite bistro Loora na kojem ćete moći pojesti kreativno kreirane tanjure koji će vas u svakom zalogaju podsjetiti na specijalitete koje je nekoć pripremala vaša baka.

Znate li? U Bistrou Loora kušajte tradicionalna jela prezentirana na moderan način… Kao predjelo isprobajte Jutra u Slavoniji, Blago iz šume ili Ribarsku avanturu, a za desert neka bude Snašin flambe – tradicionalne tačke s domaćim pekmezom od šljive!

Foto: Nikola Zoko i Andrej Car