Davor Radolfi: Uvijek imam publiku

IAKO JE ODNEDAVNO DJED, STRASTVEN JE KAO I NA POČETKU KARIJERE, A TO ĆE NA JESEN DOKAZATI NOVIM ALBUMOM…

Kako je došlo do osnivanja Ritma Locoa?
U Zagrebu sam zalazio u jednu konobu u Kustošiji i tamo sam uglavnom pjevao španjolske pjesme, imao sam crnu dugu kosu i izgledao malo egzotično. I tako sam iz jedne konobe krenuo u drugu, pa u treću i za nama je u nekom razdoblju znalo ići po stotinjak-dvjesto ljudi. To su bile prave fešte. Danas je čudno vidjeti ženu na stolu, no tada je to bila najnormalnija stvar, pogotovo među nama mladim ljudima. I tad se uglavnom znalo što i tko kako svira. I dva dečka su me pozvala bih li htio s njima pjevati. No to mene nije profesionalno zanimalo, jer sam se tad već bavio dizajnom, uređenjem interijera i namještajem, već sam taj talijanski namještaj sređivao na veliko, tad je bila druga struktura skroz, i tako sam se opirao cijeloj toj ideji. Ali kad sam došao na jednu njihovu probu i kad sam čuo kako ti dečki prekrasno sviraju, ipak sam pristao, hajdemo malo lagano svirati. Ali meni je sve to bilo samo za dušu, nije mi bila namjera time se baviti, i svatko od nas je imao neki svoj posao. Ali kako to ide, počeli smo s onim: “Pa, hajde, tu nam nedostaje jedan dobar kontrabas, idemo tu nekog staviti”, pa malo udaraljke, i na kraju nam se pridružio još jedan Bolivijac, te smo zatvorili priču i u trenu nas je bilo pet.

Kako danas izgleda vaša svakodnevica, koliko vremena posvećujete glazbi?
Pa, evo, sad sam u fazi kad stvaram. Planiram se na jesen malo više vratiti glazbi kako bih završio novi album. Kad sam u toj skladateljskoj fazi, onda se malo povučem, hoću biti malo sam. Makar sam ja inače jako društven i stvarno volim biti okružen ljudima, i volim ljude i nedostaje mi kad ih nema, ali kad radiš, trebaš biti sam. I veselim se kad napravim par dobrih stvari.

Kad smo kod ljudi oko vas, prije malo više od pola godine ste postali djed. Kako ste se snašli u toj ulozi?
To je jedna nova sreća u životu. Oduševljen sam, stvarno. Samo se ipak još moram malo priviknuti. Mala Emica, tako mi se zove unučica, tek je odnedavno počela ispuštati prve glasove, i kad bude počela prava komunikacija, prve riječi, mislim da će mi biti još puno realnije i drugačije. Dosta mi je to ipak promijenilo život, a svi zajedno joj pjevamo!

Tko je danas vaša glavna publika?
Pa ja ću vam priznati da vidim puno mladih ljudi. Često puta baš raspravljam s Oliverom Dragojevićem o tome gdje je poanta. Poanta je da je prirodno za mlade ljude da se zaljube i da vole, a mi imamo dosta ljubavnih pjesama i cijelu filozofiju ljubavnu, romantičnu i optimističnu, takvu poruku šaljemo, pričamo o životu na jedan drugačiji način. Stoga, ima puno mladih ljudi na koncertima, ali i srednje generacije, moje generacije. Mlađa publika dolazi zbog balada, mnogi dođu i zato što je kod mene strahovito puno plesne energije, a, sad ću reći nešto što nisam već dugo rekao, žene su najveći konzumenti, svega, pa tako i glazbe. U latinoameričkoj glazbi žena može pokazati pokret, senzibilnost, naći jedno i drugo. A tamo gdje ima žena, ima automatski i muškaraca, je l’ tako?! Stoga uvijek imam dovoljno publike!

Što nam je još otkrio poznati pjevač pročitajte u tiskanom izdanju Ljepote&Zdravlja…