Kako definicija sreće funkcionira u emotivnim odnosima?

Koliko ste samo puta čuli da je “tajming sve” i da je nekome o najvažnijim trenucima u životu presudio sretan trenutak? Vjerojatno čujete nešto slično svaki dan, pa se i sami možete sjetiti nekih trenutaka koji su vam donijeli nešto jako vrijedno.

No dok se za susret dvoje ljudi koji im je promijenio život jer su potom nastavili graditi vezu još i može reći da je presudio trenutak, o svemu onome što će činiti njihov odnos dobrim ili lošim, upozoravaju stručnjaci, nikako ne mogu presuditi trenuci nego ustrajan rad i ulaganje u odnos. Doživljavanje sebe kao sretnog ili nesretnog jako je važno u mnogim područjima djelovanja, posebno u ljubavi.

Onaj tko se osjeća sretnim reći će kako je “sretan da ima tako dobrog partnera”, a onaj tko ne gleda na svijet kroz naočale sreće ili nesreće izjavit će kako “ima dobrog partnera”. Većina će prvu osobu proglasiti sretnijom jer izražava više emocija svojom izjavom i zvuči “lepršavije”.

No ove izjave otkrivaju i više od toga: prva svoju ljubav tumači kao stjecaj sretnih okolnosti koje su se jednostavno dogodile i nisu rezultat previše ulaganja partnera, a druga otkriva ljubav kao proces u kojem partneri dijele zajedničke aktivnosti.

Prva izjava slavi sretni trenutak, druga trajanje, opisuje dr. Aaron Ben-Zeev u svojoj knjizi “U ime ljubavi”. Taj fatalni trenutak, podsjeća, ne bismo pamtili kao sretan da nije rezultirao dobrim odnosom, dakle, nečim trajnim što i dalje gradimo iz dana u dan. No put do zadovoljstva nije popločan samo iščekivanjem sretnih trenutaka nego i prostorom između njih, prostorom koji definira našu vezu kao dobru ili nezadovoljavajuću. Samo se preuzimanjem odgovornosti za svaki korak odnosa koji gradimo, svojim ulaganjem u to tako što ćemo svaki dan napraviti nešto zajedno s partnerom i izdvojiti vrijeme za razgovor, može se izgraditi dobar odnos.

Igranje na kartu sreće i slučajnosti dugoročno ne jamči da ćemo uvijek biti tu jedno za drugo jer kao “ne znamo što sutra nosi”. Ali ako danas ulažete u neki odnos, onda znate barem kako bi vam sutra moglo izgledati i nećete se osvrtati previše oko sebe u potrazi za nekim novim sretnim trenutkom.

Lov za srećom i sretnim trenucima može biti iscrpljujući i nalikovati na leptirov let s cvijeta na cvijet i u njemu možda ima uzbuđenja i mnogo zgodnih romantičnih epizoda, ali nema stabilnosti koju dijele oni što sami grade svoju vezu. Kad se veza gradi na tajmingu, partneri rijetko ostvare vezu dublju od tehničkog stvaranja prostora za nove i nove romantične trenutke.

Spoznaja da im se odnos zasniva na njihovu djelovanju i uzajamnom dijeljenju svega što život donosi iz dana u dan, stvara čvršće veze i čini da se partneri osjećaju sigurnije i ispunjenije. No naše društvo ne ide na ruku onima koji traže dublje i čvršće veze, jer je cijelo satkano od površnosti i brzih izmjena događaja.

Mnogima se može učiniti da je dovoljno za život i nizati događaje jer tko ima vremena za “produbljivanje” odnosa koji već imaju kad su svuda oko nas “instantna zadovoljstva”. Onima koji odluče živjeti prema takvom obrascu, tajming je jako važan.

A onima koji se ipak ne žele zadovoljiti brzim rješenjima važan je i tajming i vrijeme, kako kaže Ben-Zeev. Jer romantičan trenutak može biti samo uvod u ljepotu življenja koju samo navješćuje.

IZVOR: 24SATA.HR