Druga strana smijeha

Stand up komedija posljednjih godina uzima maha, a iako od toga još ne mogu živjeti, naši komičari sve više nastupaju i dobivaju televizijske emisije. A da su zaista duhoviti i u svakodnevnim situacijama, uvjerili smo se prilikom susreta s nekoliko članova zagrebačkog Studija smijeha. Goran Vugrinec, Goran Furjan i Vlatko Štampar nasmijali su nas, doslovno, do suza.

RAZGOVARALA: MARGARITA PERIĆ
FOTOGRAFIJE: DORIJAN KLJUN

Vlatko Štampar

Koje su bile prve naznake da želite zabavljati ljude i želite biti komičar?
Krajem osnovne škole, početkom srednje, počeo sam pričati viceve. Shvatio sam da znam hrpu viceva koje drugi ljudi ne znaju, i oni se nasmiju i onda me vole, a to je lijepo. Jer postojala je grupa pametnih ljudi, grupa zgodnih ljudi, a ja se nisam uklapao ni u jednu ni u drugu, pa sam počeo pričati viceve. Kasnije, kad smo počeli pisati svoje materijale, to se pretvorilo u stand up.

Je li vam se ikad dogodila neka nezgodna situacija pa da ste jedva dočekali kraj?
Nastupali smo u nekom selu u Zagorju i skoro smo pokupili batine, jer su svi bili polupijani i skoro su nas zatukli. A drugo… a možda se i dogodilo, ali potisnuo sam to duboko u sebe, isplakao se i krenuo dalje.

Goran Furjan

Postoje razne radionice, no može li se zaista naučiti biti komičar?
Mogu se dati smjernice kamo ići. Naime, često pitaju i poznate komičare imaju li oni neki poseban gen, ili se to može naučiti, a ja mislim da je to negdje 50/50. Netko možda ima to u sebi, ali ne zna kako to iznijeti na pozornici, a opet, osobno smatram da je svatko duhovit, samo mora doći na pozornicu i prepričati neku situaciju kroz koju je sam prošao, a u kojoj se mogu naći i svi ostali i to je – to, to je taj smiješan efekt gdje će se sigurno netko nasmijati sam od sebe. lio, ali to tad kažeš i počneš se smijati, jer ne znaš zašto si to rekao.

Vas trojica se sjajno slažete, znači li to da, kada ste svi na okupu, nastaje urnebes?
O da, stalno sipamo nekakve gluposti i otud nastaju i neke naše fore. No možemo biti i ozbiljni, kako da ne, većinom smo u biti smrtno ozbiljni, jer kao što je Bill Cosby rekao: Stand up komedija je smrtno ozbiljan posao. I stvarno je.

Goran Vugrinec

Kad se sjetite svojih početaka, koliko ste uznapredovali?
Kad se sjetim svog prvog nastupa, imao sam tri fore, od toga sam dvije loše ispričao, a jednu zaboravio. Znači: katastrofa! Osjetan je napredak od tada. Napredak je u tome da i dalje imam tremu prije odlaska na pozornicu, ali ne zato što me strah, nego zbog čistog adrenalina, jer želim to. Također, puno sam slobodniji na pozornici, mozak mi puno brže radi, skužio sam što znači prebaciti se u taj stand up komičarski mode razmišljanja – mozak mi je maksimalno ubrzan, u svemu vidim foru, spreman sam na bilo kakvu provokaciju iz publike, dapače, čak se i nadam tome, jer onda mogu iskoristiti taj puni potencijal mozga. Napredovao sam još uz to i na način da i kad nemam ideju za foru, znam kako je oblikovati i zapakirati da ljudima bude duhovita, te kako komunicirati s ljudima i kako će tko reagirati na moje fore. Jednostavno sam se usavršio u prezentaciji svojih fora i to je zapravo to.

Ostatak intervju s našim poznatim komičarima pročitajte u tiskanom izdanju Ljepote&zdravlja.
P.S. Pažljivo čitajte, dečki su za vas pripremili i malo iznenađenje!