Butan je jedina zemlja na svijetu u kojoj je vlast uvjerena da je sreća najvažniji cilj kojem teži cijelo stanovništvo. Koliko im je to važno, govori podatak da je pravo na sreću upisano u članak 9 njihovog Ustava. Iz tog razloga se svakoj osobi u zemlji u sklopu popisa stanovništva, između ostalog, postavlja i pitanje: “Jeste li sretni?” U posljednjem popisu provedenom 2015. godine, 35 posto stanovništva je izjavilo da su “vrlo sretni”, 47,9 posto se osjeća “umjereno sretnima”, a samo 8,8 posto stanovnika je izjavilo da su “nesretni”. U Butanu ne postoji koncept bruto domaćeg proizvoda. Umjesto toga, za blagostanja u zemlji koristi se drukčiji indikator – bruto nacionalna sreća.
Ostatak teksta pročitajte na sljedećim stranicama…
Bruto nacionalna sreća je koncept koji je nastao 1972. godine u Butanu kao ideja tadašnjeg butanskog kralja. Ideja predstavlja protutežu bruto nacionalnom proizvodu i potiče iz budizma.
Postoje četiri osnovne komponente bruto nacionalne sreće, a to su: kulturna dimenzija, ravnopravan ekonomski razvoj, dobro upravljanje i zaštita životne sredine.
Stoga, sreća se smatra glavnim prioritetom nacionalne politike. Vlada Butana čak je osnovala i Ministarstvo sreće, koje do sada nije imala ni jedna zemlja na svijetu.
Butan, koji je prema svim pokazateljima uistinu jedinstveno mjesto na ovom planetu, puno je manje pogođen globalnim problemima kao što su glad i kriminal. Ljudi tamo žive zadovoljnim životom, nisu opsjednuti modernom tehnologijom i uspješno su sačuvali svoju jedinstvenu kulturnu baštinu. Za ovo je zaslužna činjenica da do sada nisu iskusili ratna razaranja ili ekstremno siromaštvo.
Njihov zakon brani ubijanje životinja tako da su većina stanovnika vegetarijanci. Također, zabranjen je uvoz pesticida što znači da poljoprivredni proizvodi uopće ne sadrže štetne sastojke. Još jedan zanimljiv aspekt života u Butanu je da se šume ne sjeku – stanovništvo se uvijek trudi posaditi što više stabala. Središnji i južni dijelovi zemlje uopće nisu razvijeni – ta područja su u stvari veliki prirodni rezervati s bogatom florom i faunom.
U posljednjih 20 godina životni vijek u Butanu je udvostručen, a skoro sva djeca u ovoj ne tako bogatoj zemlji idu u školu.
Također, u skladu s očuvanjem životne sredine Butan je uveo pješački dan jednom mjesečno. Na taj dan svi zaposlenici idu pješice na posao i nitko ne ide automobilima kako ne bi dodatno zagađivali okolinu.
Butan je uspio zadržati većinu svog prirodnog bogatstva iz vrlo jednostavnih razloga: lov je zabranjen, a krčenja šuma gotovo i nema. Ovo kraljevstvo (parlamentarna monarhija) proizvodi dovoljno da samo sebe uzdržava.