Za one koji božićne poklone kupuju ranije: 15 vrlo elegantnih darova iz Sinsaya do 10 eura
Božićna sezona bez bjesomučnog shoppinga u posljednji čas, bez jurnjave po gradu i kupovanja poklona "na silu" uz obećanje - iduće godine ću sve na...
U društvu ovih dana glavna tema je gdje će se i kada na godišnji. Pričam o toj temi s prijateljicom i ona mi govori kako je ostala zatečena nakon razgovora s kolegama koji su dosta mlađi od nje. Razgovarali su o tome kako jedva čekaju “taj” godišnji, pa je razgovor potekao i došli su do zaključka kako je tužno da cijele godine rade jedva čekajući taj godišnji. Kako je tužno da godinu dana čekaš ta tri tjedna. Potom dođe godišnji. Promjene mjesto boravka i velika većina se ne može opustiti, isključiti. Tijelo ima svoj ritam. Svoju naviku. Tijelu treba vrijeme da uspori. I umu treba vrijeme i trening da se privikne na nove okolnosti.
Navike su gadna stvar, one se jako snažno drže, prilijepljene su uz naša ponašanja. Zalijepljene su superljepilom. Odmor je stoga idealna prilika da uvedemo neke nove navike i neke nove rituale u svoj život.
Godišnji je odmor od rutine i trebao bi biti odmor za naš um i za naše tijelo. Na odmor kad odlazimo, nosimo svoje tijelo sa sobom. Svoje misli koje su u glavi i oko nje također idu s nama. Odmak od stalnog i poznatog nam okruženja nudi nam priliku da očima promatrača pogledamo sebe. Prihvatimo sve ono što možemo vidjeti u tom trenutku. I ono što etiketiramo kao dobro i ono loše u nama, na nama. Budemo pritom nježni prema sebi i s punom svjesnošću tada se odlučimo napraviti prvi maleni korak. Možda dokučimo u ovom trenutku ništa ne mijenjati.
Mnogi od nas nose svoj posao na godišnji, a i sama sam jedna od njih. Dok sam razrađivala ovu temu naišla sam na LinkedInu na pitanje jednog poznatog marketing stručnjaka koje je glasilo: “Koliko radite za vrijeme godišnjeg odmora”? Glasalo je oko 940 ljudi, i za odgovor “koji sat odradim tu i tamo” ukupan rezultat bio je 68 %. Nastalo je i dijeljenje mišljenja. Tko radi, zašto radi, treba li raditi. Mišljenja su različita. Cijeli svoj radni vijek navikla sam raditi tijekom godišnjeg. Nekad zato što sam smatrala da moram, nekad jer sam bila jednina koja to može napraviti i sada jer želim. Kako sam rasla, tako se i moj odnos prema poslu i radu na godišnjem odmoru mijenjao. Rasporedim si vrijeme za rad. Tako kada se vratim nemam velike zaostatke i pun inbox. Radim koliko se osjećam ugodno i kada se osjećam ugodno. Kad primjetim da pretjerujem, podsjetim se na to da sam na godišnjem i da moje tijelo i moj um trebaju odmor.
Odlučujem se za aktivni odmor u kojem imam raspored i događanja, da naučim nešto novo i da pritom moj mobitel ne bude stalno uz mene. Odmor je idealno vrijeme da smanjimo svoju razinu stresa u tijelu i osnažimo se za znanjem kako se nositi sa stresnim situacijama kada se vratimo. Toliko smo se navikli na stres koji nosimo u tijelu da ga više ni ne osjetimo. Ni ne primjećujemo pod kolikim smo pritiskom i koju razinu stresa naše tijelo trpi. Stres nam je postao normalan poput zraka. Neki ga doživljavaju i kao svoj pokretač. “Kad sam pod najvećim pritiskom i stresom, najbolje funkcioniram i nalazim rješenja”, često čujem od svojih klijenta, i nekada sam i sama bila takva. Sada nas stručnjaci za zdravlje upozoravaju da je stres okidač mnogim bolestima.
Često nismo svjesni i ne znamo kako se osjećamo. Jednu divnu vježbu dajem klijentima, a ona ide ovako:
Ujutro kad otvorite svoje oči, zapitajte se kako se osjećate sada?
Vraćamo se u sadašnji trenutak i primjećujemo što nam je prisutno, u tijelu, u mislima sada, koje su senzacije tu.
Učimo prepoznavati svoje osjećaje i senzacije. Razaznajemo ih. Nakon nekog vremena, možemo ih i imenovati.
Povezujemo se sa svojim tijelom.
Primjećujemo svoje misli.
Treniramo svoj um primjećivati, ne vezati se za neke prošle doživljene osjećaje, emocije i misli.
Rekli su mi da im je na početku ova vježba izazovna jer 40-50 godina u životu nisu sebe pitali kako se osjećaju. Nepoznati su im osjećaji. S vremenom, dosljednošću i nježnošću taj odnos se mijenja i mogu puno toga razaznati kod sebe i nose to kroz cijeli dan. To pitanje potom se pitaju tijekom dana u sebi, na sastanku, nakon sastanka, nakon nekog teškog razgovora, slučajnog susreta, na kraju radnog dana ili jednostavno kada osjete potrebu provjeriti kako su i koja je njihova potreba u tom trenu. Možete i vi probati. Možda bi ovo mogao biti prvi korak koji bi mogli napraviti za sebe na godišnjem odmoru. Prvi korak koji vodi novoj navici i stvara jedan novi odnos s vama samima.
Na godišnjem se ne žurimo, ne kasnimo. Možemo si posvetiti tih pet minuta u krevetu dok ležimo. Tu ne vrijedi onaj poznat i uvijek dobrodošao izgovor “nemam vremena”. Uživajte u godišnjem odmoru na jedan novi način, onaj koji će vam napraviti veliku promjenu u životu. Pogotovo kad uvedete novu naviku i iduće godine se na godišnjem odmoru osvrnete unazad i pogledate koja je razlika onda i sada.
Uživajte i prakticirajte nježnost prema sebi.
Tekst: Dubravka Fazlić
Više o Dubravki i o njezinom radu pročitajte na www.dubravkafazlic.com
Foto: Pexels