Dubravka Fazlić: Zašto su nježnost, dobrota i ljubaznost važni kod prakticiranja mindfulnessa?

Postoje mnogi pristupi i edukacije koji nas podučavaju o mindfulnessu i o tome kako ga prakticirati. Onaj koji ja prakticiram, podučavam i živim zove se MBLC (Mindfulness Based Living Course), koji me privukao zbog strukture, jasnoće, sekularnog pristupa, stava i tehnike koje razvija uzajamno.

Što zapravo znači tehnika i stav?

U životu puno puta učimo tehnike, odnosno kako nešto raditi – čitati, pisati, plesati, kuhati… Prilikom razvijanja svih tih vještina, koliko ste puta razvijali i stav prema sebi dok to radite?

Ova edukacija, u odnosu na ostale, ima vrlo jasan fokus, i to na razvoju suosjećanja prema samome sebi. U MBLC-u često ćete čuti riječi poput dobrota, nježnost, ljubaznost.

(Pročitajte: Zašto je sadašnji trenutak tako važan i kako nam vraćanje u njega pomaže?)

Kad polako počnemo razumijevati što nam mindfulness donosi i počnemo prakticirati dnevne vježbe, možemo se naći pred zidom onoga što vidimo unutar sebe. Počinjemo primjećivati svoje misli, postaju nam jasni obrasci koje smo stvorili i koje ponavljamo. Upoznajemo svijet senzacije, emocija i osjećaja. Postajemo ih svjesniji. Osjećamo ih i prije negoli se u potpunosti razbuktaju i možda preuzmu vladavinu nad nama.

Mindfulness nam daje prostor za manevar i reaktivnost. Postajemo fleksibilniji prema svojim emocijama i prema sebi, razvijamo toleranciju na njih.

Razvoj stava – nježno i ljubazno prema sebi ovdje je jako važan.

Tijekom života možda smo razvili kritičko promišljanje o sebi i onome što radimo, mislimo, postižemo, dok kroz život prolazimo kao na autopilotu i ubrzano, a nismo toga ni svjesni.

Praksama se dovodimo u sadašnji trenutak. Isključujemo autopilota i uzimamo kormilo u svoje ruke. Taj čin i pogled unutar sebe može nam aktivirati kritičara. Naš unutarnji monolog u tom trenutku može biti jako negativan i osuđujući prema nama i zato je važno da uz tehniku razvijamo i stav.

Kako kažem na edukaciji: “Ako unutar sebe uključimo lampu koja je gruba i hladna poput neonskog svjetla, možda nam se neće svidjeti to što vidimo i možda ćemo izabrati koračati dalje kroz život nesvjesni onoga što se odigrava unutar nas. Međutim, ako možemo izabrati da je svjetlo koje upalimo toplo, obojeno, možda će nas potaknuti na to da pogledamo i primijetimo ono što je prisutno. To ne znači da uljepšavamo ono što je prisutno, to znači da gledamo unutar sebe s nježnosti i prihvaćanjem kao kada gledamo dobrog prijatelja.”

Tako mi pružamo sebi suosjećanje. Suosjećanje je nježnost koju usmjeravamo u smjeru poteškoće ili patnje. Prema nekome ili prema sebi samome. Tada to nazivamo samosuosjećanje i važan je dio koji sebi možemo ponuditi u trenutcima kad nam je teško, kad patimo ili kad se pojavi onaj kritički glas unutar našeg uma.

Kad razvijamo stav i tehniku, prakticiramo mindfulness, to ne znači da mi popravljamo sebe, da idemo s namjerom popraviti sebe – mi počinjemo upoznavati sebe. (Pročitajte: Koje su dobrobiti prakticiranja mindfulnessa u svakodnevnom životu?)

Sa svim divnim vještinama i alatima u ruci imamo priliku na nježan način pogledati unutar sebe. Biti sebi podrška, najbolji prijatelj na tom putu. U tempu koji nama odgovara i koji nas podržava.

Nekad je riječ i pomisao da sam nježna prema sebi izazivala otpor. Tada sam bila mišljenja da ako sam nježna onda sam slaba, nisam jaka. Odigravala se prava mala borba unutar mene. Ako sam nježna prema sebi, usporit ću, neću postići cilj. Drugi će me vidjeti kao nekoga slabog (da, nježnost sam povezivala sa slabošću) i moći će manipulirati samnom.

Moj unutarnji kritičar i obrasci koje sam nosila polako su se topili, mijenjali. Nježnost prema sebi nije slabost već ogromna snaga, moć i mudrost koju mogu pružiti sebi. Koju vi možete pružiti sebi. Iz toga je proizašlo  moje stabilno unutarnje “ja” koje prati moje unutarnje tokove i potrebe.

Vježba

Odvojite par minuta za sebe. Udobno se smjestite. Neka vam oba stopala dodiruju tlo kako biste se osjećali više sigurno i stabilno. Oči lagano zatvorite. Ili poluotvorene usmjerite u jednu točku ispred stopala na podu.

Obratite pozornost na svoje disanje.

Svjesno sedam puta dublje udahnite i izdahnite.

Osjetite kako se vaše tijelo sa svakim izdahom sve više opušta.

Počnite disati u svome prirodnom ritmu.

Stavite dlan na područje srca.

Osjetite svoj dlan na području srca. I dišite u svome prirodnom ritmu.

Kad primijetite da su vam misli odletjele, vratite svoju pažnju na osjećaj dlana na prsima.

Ostanite u ovom položaju par minuta.

Kad vam odgovara, polako otvorite svoje oči i zakoračite u dan.

Tekst: Dubravka Fazlić

Više o Dubravki Fazlić, savjetodavnoj terapeutici i mindfulness trenerici te edukacijama koje održava pročitajte na www.dubravkafazlic.com

Foto: Pexels/Vlada Karpovich