Ena svojim Mind Food okupljanjima redefinira naš odnos prema hrani i potiče svjesno jedenje

by | 28 siječnja, 2025
Ena Čulić svojim Mind Food okupljanjima redefinira naš odnos prema hrani i potiče svjesno jedenje

Ena Čulić mlada je zaljubljenica u kuhanje koja je svoje znanje stekla najprije u maminoj kuhinji, a zatim putujući i učeći od drugih kuhara. Danas je na njezinom kulinarskom putu vode mašta i intuicija te želja da hrana bude ritual u kojem uživamo svjesno i svim osjetilima.

Kao dijete, stalno se vrzmala uz mamu Slavicu po kuhinji. Danas s majkom kuha na velikim okupljanjima, sa sestrom organizira uživanje u hrani s povezom na očima, a s partnerom planira sljedeće ljeto ponuditi aktivni odmor na vodi, naravno, uz hranu. Njezin se cijeli život vrti oko kuhinje i stola – kuha svaki dan, ponekad provede i po deset sati u kuhinji, a najčešće kuha za svoje goste, bližnje i sebe. “Ljudi oko mene nikad nisu gladni, ponekad imam “baka” sindrom”, reći će sa smiješkom dok nam govori o svojoj ljubavi prema kuhanju kojom je proputovala svijet.

Vaša ljubav prema kuhanju vodila Vas je posvuda po svijetu. Kako ste ušli u taj čarobni svijet kuhanja i posebno u svijet plant-based kuhinje?

Od svoje punoljetnosti putujem i to je moja najveća strast i škola. Iako sam formalno obrazovanje završila, životna škola, spoznaja kulturoloških različitosti proširila je moje horizonte i dala mi prilike za osamostaljenjem, snalažljivost i sigurnost u sebe. Puno sam izbivala posljednjih deset godina, no kuhanje sam ipak zavoljela u rodnoj kući mame Slavice. Već kao dijete pomagala sam i učila od mame koja je intuitivno odabrala drukčiji put prije 20 godina. S tradicionalne prehrane počela je istraživati prehranu bez mesa i igrati se namirnicama, izlaziti van okvira. Danas je moj stil u kuhanju vrlo sličan njezinom. Od svoje 16 godine ne jedem meso iako ne volim nametati mišljenja o tome tko što treba, odnosno ne treba jesti. Kao studentica sam radila u jednom vege street foodu u Puli gdje sam razvijala recepte i radila tijekom godine, a kasnije se pružila prilika da odem raditi na katamarane i tamo sam bila u timu sa skiperom, a moja je uloga bila brinuti se o gostima i pripremati hranu. Odmah sam zavoljela taj posao, dinamičan je i zahtjevan, ali isto tako nudi slobodu u izričaju i imate potpuno povjerenje od strane gostiju u pripremi jela prema vlastitoj mašti. Taj dio je ključan za mene, da imam slobodu u kojoj se mogu igrati i prezentirati iznenađenja za svoje goste. Ponekad iznenadim i samu sebe kreacijama svoje mašte. Da zadovoljim društvena očekivanja koja su se preslikala i na vlastita, otišla sam raditi u Amsterdam u Hotel po završetku studija. Radila sam u najboljem mogućem okruženju, no moje srce ipak nije bilo zadovoljeno, nedostajala mi je sloboda. Nakon šest mjeseci, s puno zahvalnosti otišla sam slijediti svoje srce i raditi ono što volim – kuhati.

Ena svojim Mind Food okupljanjima redefinira naš odnos prema hrani i potiče svjesno jedenje

Ono što pripremate većinom se bazira na lokalnim i svježim namirnicama. Kako dolazite do njih, što se može naći u šumi, a što nabavljate na placu, ili od bake, ili od prijatelja?

Moja svakodnevica i misli koje kreiram usko su vezane za hranu i pripravke tako da dok šećem šumom, uberem nešto korisno, kad odem u posjet baki i ona mi nešto da, napravim neke pripravke. Kad sam u nabavci za posao, planiranje je ključno da bih mogla zadovoljiti svoju potrebu za kvalitetnom domaćom hranom. Unaprijed isplaniram, odnosno nađem lokalne poljoprivrednike kojima je stalo do organskog uzgoja (nađem ih preko preporuka, prijatelja, društvenih mreža) i dogovorim primopredaju. Moje vrline su snalažljivost i upornost, i to mi koristi. Šuma uvijek otkriva pregršt darova, gljiva po imenu “šumska piletina” naše je zadnje veliko veselje.

Koji okusi, pa tako i mirisi prevladavaju u Vašoj kuhinji, recimo sad u zimsko doba?

U kuhinji prevladavaju topli mirisi kuhanih jabuka ili krušaka, pečenih bundeva posipanih cimetom. Uvijek je na stolu topao čaj i domaći med. Nedavno sam se vratila kući sa sezone pa sam aktivirala svoje gljive koje marljivo fermentiraju kombuchu, iz podruma se širi “smrad” kiselog zelja. Na peći cvrči mast koja se transformira u ghee – pročišćeni maslac.

Vaša omiljena hrana, što najčešće pripremate?

Hmm… to mi je najteže pitanje. No definitivno je moja omiljena hrana ona pripremljena s puno ljubavi od domaćih i sezonskih namirnica, jednostavna u svojoj osnovi i lagana. Kako putujem, tako se i moja prehrana mijenja. Obožavam meksičku hranu jer sam provela dosta vremena u Meksiku prošle godine. No kad sam u Hrvatskoj, gotovo nikad ne jedem meksičku hranu.

Ena svojim Mind Food okupljanjima redefinira naš odnos prema hrani i potiče svjesno jedenje

S prijateljicom ste pokrenuli zanimljiv projekt Zajednički stol. Organizirate li takva druženja i dalje?

Ideja Zajednički stol nastala je prije godinu dana kad sam se odvažila predstaviti prijateljici ideju, koju je odmah prihvatila. Stol predstavlja centar zbivanja i kad sjedimo za stolom s nepoznatim ljudima, to u nama potiče razne emocije. Zajedništvo je cilj okupljanja, kao i boravak u prirodi na zanimljivim skrivenim lokacijama. Zajednički stol ima dva koncepta – Piknik na kojem slavimo sezonske lokalne namirnice servirane kao obiteljski ručak u tri slijeda, uz domaće napitke i organska vina. U suradnji s Izabelom Andrašić sve teče glatko i uvijek isto razmišljamo kad je riječ o planiranju menija. Za sada nemamo još točne datume, ali sve objavljujemo na stranici @healthy.on.board na Instagramu, pa pogledajte. Drugi koncept je Mindfood – kombinacija mindfulnessa i hrane.

U Mindfood konceptu surađujete sa sestrom Unom. Pozivate ljude da sjednu za stol i isprobavaju hranu ne znajući što jedu. Kakve su reakcije ljudi?

Mindfood je iskustvo svjesnog jedenja s povezom na očima. Iskustvo u kojem svaka osoba za stolom ulazi u sebe i osluškuje svoje potrebe. Često su oči te koje nas ograničavaju pa kad ih zatvorimo, moramo se prepustiti i vjerovati svojim preostalim osjetilima. Sluh, njuh, dodir i okus izoštre se. Cjelokupni program popraćen je vođenom meditacijom i sugestijama za vraćanje u sadašnji trenutak. Kad vam je osjetilo vida privremeno zamračeno, vaše nepce ima središnje mjesto dok uživate u pažljivo odabranom jelovniku od pet sljedova od sastojaka biljnog i lokalnog podrijetla, a uz hranu poslužujemo i četiri napitka. Meni se mijenja i svako jelo osmišljeno je tako da uključi svaki od vaših osjetilnih receptora: slatko, kiselo, slano, gorko i umami. Reakcije su pozitivne, a ljudi plaču nakon iskustva jer su pružili sebi trenutak mira koji dugo nisu osjetili.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Conscious Chef Nomad (@healthy.on.board)

Zapravo bi cijeli obrok, bio to ručak ili večera, trebao biti ritual u kojem se uživa polako. No to često nije tako. U tom užurbanom načinu života, što biste Vi savjetovali, kako usporiti, predahnuti uz hranu? I što pripremati?

Prije svega, važno je osvijestiti da hrana utječe na nas i samim time će nam se promijeniti percepcija i prioriteti. Sve kreće iz glave. Mi ljudi najčešće griješimo iz neznanja. Ako znam da nakon nedjeljnog ručka moram leći i spavati dva sata da se oporavim (odmorim), onda se moram zapitati zašto me ta hrana učinila umornom. Hrana bi mi trebala dati energiju, a ne oduzeti je. Prije svega, današnji užurbani način života sve nas je zahvatio, ali isto tako smatram da to nije način na koji možemo dugotrajno funkcionirati. Savjetovala bih da razmišljamo o tome kako mijenjati način života, a ne prilagođavati sve drugo tome. Dani su kratki, a kupovina, priprema i kuhanje zahtijeva određeno vrijeme, no gdje ima volje, ima i načina. Topli obrok može biti spreman već za 20 minuta. Gotovo u svakom gradu u Hrvatskoj postoji udruženje OPG-ova koji prodaju svoje proizvode. Ako upišete u Google tražilicu “zelene košarice”, pronaći ćete hranu koja vam može biti unaprijed spremna. Plodovi.hr, growtovchani.com, mojgruntek.hr samo su neki od njih. Kad jedemo, to nam je divna prilika da budemo u trenutku. Odmaknite sve distrakcije (mobitel, TV, glazbu), prije jela svjesno udahnite triput zatvorenih očiju, osvijestite gdje ste i kako se osjećate, generirajte osjećaj zahvalnosti i uživajte u obroku ispred sebe.

Postoji li idealna prehrana? Jeste li ju pronašli i mislite li da je ona uvijek ista, ili se mijenja, s godinama, mjestom gdje netko živi, problemima koje ima i sl.?

Mislim da ne postoji idealna prehrana, ona je promjenjiva tijekom našeg života, godišnjih doba, stanja u kojima se nalazimo. Životne situacije naučile su me da se ne držim čvrsto za svoja uvjerenja jer su ona jako krhka. Nastojim biti fleksibilna. Sada ne jedem meso i moja se prehrana bazira na povrću i voću, ali to ne znači da ću tako do kraja života. Iz iskustva sam primijetila da se i moje prehrambene potrebe i žudnje mijenjanju s obzirom na područja u kojima sam živjela. Tako sam, recimo, dok sam bila u Nizozemskoj, često žudjela za čokoladom iako nisam ljubitelj slatkoga.

Ena svojim Mind Food okupljanjima redefinira naš odnos prema hrani i potiče svjesno jedenje

Što je hrana za Vas? Doživljavate li ju drukčije s obzirom na to da Vam je i posao?

Način na koji promatram hranu dosta se promijenio u posljednje dvije godine. Hrana je potreba, energija, gorivo za naše biće. Hrana je kultura i tradicija. Hrana je usađivanje navika. Mnoga pitanja su se nametnula, a odgovori su dolazili s vremenom. Svjesnijim pristupom primijetila sam utjecaj hrane na vlastito tijelo, emocije i um. Hrana nam je podsjetnik na to da smo gladni, u potrebi i ranjivi. Ne volim hranu dijeliti na dobru i lošu, gledam kroz prizmu kako hrana koju jedemo utječe na nas/mene kao individualca. Prošle godine doslovno sam se preko noći razboljela. Tko ima iskustva s boreliozom, znat će o čemu pričam. Borelioza je bolest izazvana bakterijom koju prenosi krpelj i vrlo je zanimljiva u svojoj osnovi. Iz straha sam postala strastveni promatrač same sebe. Svaka bolest prilika je za nove spoznaje i mogućnost da se približimo sami sebi. Iako na taj period od gotovo šest mjeseci ne gledam negativno jer sam puno toga dobila, sretna sam što sam ponovno zdrava. To što mi je hrana ujedno i posao za mene ima smisla jer se slažem s uzrečicom Marca Anthonyja: “If you do what you love, you’ll never work a day in your life.”

Foto: Privatne fotografije