“No buy 2025.” daleko je najbolji viralni izazov dosad
Nakon što smo godinama na društvenim mrežama svjedočili sadržaju poput golemih haulova s desecima pomodnih odjevnih komada, viralnim kozmetičkim pr...
Alkohol djeluje kao sedativ na središnji živčani sustav. Zbog njega govorimo lošije, vidimo slabije, te gubimo ravnotežu. Ali najveći dio tijela koji alkohol pogađa je dio mozga koji je odgovoran za ponašanje i emocije. Zbog alkohola se smijemo, postanemo agresivni ili “iz čistog mira” počnemo plakati. U svakom slučaju, postanemo jako emocionalni.
Kada popijete jednu čašicu, mali dio alkohola apsorbira se u krv preko sluznice želuca, dok većina prođe u tanko crijevo, gdje se dalje apsorbira. Zatim alkohol ide do jetre, gdje se obrađuje prije nego ga konačno izbacimo iz tijela. Ali prije nego se to sve dogodi, jedan dio alkohola može doći ravno u naš mozak. U ovom trenutku, vi ste već pripiti.
Tehnički, alkohol je droga. Svrstava se među depresante, što znači da usporava vitalne funkcije – tjera nas da pretjerano pričamo stvari koje bismo inače prešutjeli, poremeti našu percepciju i značajno uspori reakcije. Najbolje je opisan kao “droga koja smanjuje mogućnost da osoba razmišlja racionalno i koja iskrivljuje sposobnost donošenja odluka.”
Iako je klasificiran kao depresivno sredstvo, količina konzumiranog alkohola određuje vrstu učinka. Većina ljudi pije do stimulativnog učinka. Na primjer, par piva ili čaša vina uglavnom nas samo “opuste”. Ali ako osoba konzumira više nego što tijelo može podnijeti, ona tada doživi tamnu stranu alkohola. Ako čak i tada nastavi piti, uskoro će uslijediti potpuni gubitak kontrole nad vlastitim tijelom.
Povremeno piće nas neće učiniti psihološki “depresivnim” (iako istraživanja tvrde da postoji povezanost između težeg opijanja i depresije).
Kada jednom dospije u mozak, alkohol se smjesti u najudaljeniji sloj našeg mozga – moždanu koru. Ovaj tanki sloj stanica (također poznat kao siva tvar) obuhvaća veliki i mali mozak, a odgovoran je za obradu senzornih informacija i misli, te za pokretanje većine naših dobrovoljnih mišićnih pokreta.
Budući da alkohol ometa normalan protok neurotransmitera, kada dospije u mozak, mi tek tada počinjemo osjećati njegovo pravo djelovanje. Prva stvar na koju počne djelovati je sposobnost da nešto prešutimo ili ne učinimo, sposobnost koju mozak bez pića puno lakše drži pod kontrolom. Kada se ovo dogodi, odjednom postanemo pričljivi i sigurni u sebe.
Što više pijemo, ovi učinci postaju jači. A kada alkohol počne djelovati na limbički sustav, skup moždanih struktura za koje se vjeruje da čine emocionalni centar u mozgu, vi ste već poprilično pijani.
Kada je alkohol već u limbičkom sustavu, emocionalnom centru mozga, i nije teško doći do zaključka zašto se u jednom trenutku smijemo, a u drugom nekontrolirano plačemo.
Piće prekida električne signale između sinapsi i zbog toga ne možemo interpretirati podatke ispravno. Limbički sustav, koji bi obično držao naše emocije pod kontrolom, više ih ne može zadržati i one počinju nekontrolirano mijenjati raspoloženje.
Ovo se često manifestira kao pogrešno tumačenje nečije namjere (uzrok većine svađa u pijanom stanju, jer vas je netko slučajno pogledao i dotaknuo), nerazumijevanje ili pojačavanje osjećaja (uzrok većine prekida), ili jednostavno, osoba u alkoholiziranom stanju kaže nešto neugodno zbog čega sutradan žali.
S obzirom na to da limbički sustav pomaže i pri formiranju sjećanja, ako popijete čašicu više i alkohol potpuno preplavi ovaj dio mozga, postoji mogućnost da se sutradan nećete ničega sjećati (što možda i nije tako loša stvar).
IZVOR: pixelizam.com