Galerija Kranjčar će u četvrtak ugostiti dugoočekivanu izložbu fotografija

Organ Vida u galeriji Kranjčar 19. 9. u 19 sati predstavlja izložbu Zakorači ravno u moje srce kineskog fotografa Ren Hanga. Izložba donosi pregled njegovog radikalnog opusa kojim predstavlja portret vlastite generacije i komentira kinesko društvo. Intimne fotografije prijatelja, s dozom humora, propituju društvene i moralne tabue u Kini, ali jednako tako progovaraju i o ljudskim odnosima, emocijama i prijateljstvima.

Fotografski rad Rena Hanga proizlazi iz neutažive fascinacije ljudima. Često je u intervjuima isticao koliko voli fotografirati ljude, a primarno osobe koje su mu privatno bliske. Prijatelji opušteni pred kamerama prepuštaju se Hangovima vizijama u kojima, s dozom humora, redefinira standarde muškog i ženskog identiteta, a tijelima pristupa kao živom materijalu koji oblikuje na licu mjesta, ispred objektiva. Višestruka ukrštena tijela, neobične poze, uplitanje prirode i životinja dodatno očuđuje Hangove fotografije.

Ren Hang bio je prozivan zbog manjka socijalne angažiranosti u vlastitom radu, a takvim je kritikama kontrirao reflektirajući kritiku zapadnjačkog pogleda na kinesku kulturu. Umjesto da   svojim radom pridonosi egzotizirajućem pogledu na Kinu, on svjesno svoje subjekte smješta u neutralni kontekst, negira dokumentarni pristup, zanemaruje upisivanje kulturnog ili političkog značenja te teži ponajprije dočarati perspektivu vlastite generacije. Kroz fotografije otvoreno i izravno progovara i o vlastitom homoseksualnom identitetu i gay zajednici. Neopterećen tabuima kroz fotografije, želi temama kao što je seksualnost, odnosi i nago tijelo pristupiti kao nečem prirodnom propitujući stereotipe o konzervativnosti kineske kulture. Često je također samoinicijativno vlastiti rad nazivao pornografskim preuzimajući oslobađajući potencijal ostvaren u afirmaciji ljudske seksualnosti. Iako su njegove fotografije cenzurirane u Kini, do kraja života živio je i stvarao upravo tamo.

Ren Hangovi portreti utemeljeni su na povjerenju i bliskosti koju gradi s prijateljima koje ne naziva svojim subjektima, nego svojim suradnicima. Fotografije su, dakle, prije svega priča o jednoj generaciji, vremenu provedenom zajedno te međusobnoj komunikaciji pretočenoj u fiktivne vizualne fantazije. 

Riječ ljubav često se pojavljuje u nazivu Hangovih serija, a kasnije i kao naslov nekolicine samostalnih izložbi. Ljubav je ujedno i centralna tema poezije kojoj je bio posvećen jednako kao i fotografiji. Istovremeno u pjesničkom se radu iskreno i eksplicitno suočavao i borio s vlastitom depresijom. Upravo je tenzija između te dvije krajnosti bila centralna nit vodilja u njegovom radu.