Gimnastičarka i olimpijka Ana Đerek o tome što joj pomaže da ne izgubi fokus i kako usklađuje sve obveze

Mladu sportašicu upitali smo što je čini sretnom

byAntonija Vrčić | 19 rujna, 2021

Naša gimnastičarka i olimpijka Ana Đerek nakon nastupa na OI vrijeme je provela odmarajući i uživajući u ljetu. Do kraja godine očekuju je još dva natjecanja, a u budućnosti bi željela biti učiteljica, putovati, uživati s osobom koju voli, i biti okružena dobrim ljudima. Ovu inspirativnu mladu ženu poželjeli smo upitati što je to čini sretnom, a njezine misli pronađite u nastavku…

Iza Ane Đerek je izazovna godina, s puno uspona i padova, ali i dobrih rezultata. Bila je najbolja na parteru na Svjetskom kupu u Osijeku, treća na gredi. To je samo dio rezulatat mlade gimnastičarke koja je nastupila na svojim drugim Olimpijskim igrama, u Tokiju 2020. “Počela sam svoje natjecanje na gredi. Najbolja disciplina mi je parter, tu imam najbolje rezultate, ali s obzirom na to da mi je parter teži i fizički i mentalno jer je opasniji od grede, onda mi je nekako draža greda”, kaže.

Ova 22-godišnjakinja bila je naša najmlađa olimpijka na OI u Riju, 2016. godine. “Rio je za mene jedna od posebnijih životnih uspomena. Nije sve bilo savršeno, ali je bilo ispunjenje sna male Ane i ne bih ništa promijenila. Iako sam bila najmlađa olimpijka, što je super jer sam mlada ispunila svoj olimpijski san, mislim da sam bila premlada za količinu stresa koju donose same kvalifikacije za OI, a koje su ovom sportu stvarno okrutne. Kvalifikacijama za Tokio sam pristupila puno smirenije i sigurnije pa na treninzima bolje podnosim izazove i poteškoće nego tada”, objašnjava.

Trenira svaki dan, oko četiri sata, a budući da nema vremena za gubljenje, jako je dobra organizatorica, i bez problema uz treninge odrađuje i svoje fakultetske obveze. “Najteže mi je uz fakultet i treninge na raspored staviti spavanje. Bez devet sati sna teško funkcioniram, pa mi je važno paziti i na to da sve stignem, ali i da se dobro naspavam i odmorim. Sve stignem jer znam da nemam vremena za gubljenje a i znam što želim i koji su mi prioriteti tako da rijetko izgubim fokus”, naglašava.

Velika podrška u životu joj je obitelj, reći će nam odlična studentica na učiteljskom smjeru Filozofskog fakulteta. I trener koji će je motivirati kada bude potrebno. Najviše se u gimnastici muči sa strahom od ozljede, reći će nam, posebno nakon što je zaradila potres mozga nakon pada na jednom treningu. “Raditi na tom strahu je teže od fizičkog rada, ja radim sa psihologicom kroz niz vježbi. Meni taj strah nikad ne prestaje i s njim se stalno borim. Cilj ga je držati pod kontrolom da me ne izbaci iz fokusa dok radim”, dodaje. Reći će nam i kako je stanje dvorane u kojoj u Splitu trenira loše, i da je nedovoljno ulaganje u gimnastiku, dugogodišnji problem. A kad nije u dvorani, Ana je društvena osoba koja se opušta u druženju s prijateljicama, odmoru u prirodi ili na plaži, ili u nekoj dobroj seriji. “Pokušavam uvijek pronaći vremena za sebe i za svoje bližnje jer mi to vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima puno znači. Sretnom me čine ljudi oko mene, obitelj i prijatelji, putovanja i zalasci sunca”, kaže.