Smatra se da je marokanski grad Ait Ben Haddou osnovan 757. godine, a njegov osnivač, Ben-Haddou, još uvijek leži pokopan u grobu iza ovog spektakularnog grada. Povijesno gledano, grad je smješten na vrlo važnom mjestu, središtu povijesne Saharske trgovačke rute kojom su drevni trgovci prevozili začine, robove i zlato do grada Timbuktu u Zapadnoj Sahari. Većina izvornih stanovnika ovog grada preselili su se preko rijeke u suvremenije domove, ali ipak je ostalo još nekoliko obitelji koje prkose zubu vremena i još uvijek žive u preko tisuću godina starim zemljanim kućama. Grad je smješten uz padine malenog brežuljka, u čijem podnožju teče rijeka, koju je veći dio godine moguće pregaziti zbog niskog vodostaja odnosno činjenice da izgleda kao maleni potok u širokom koritu.
Sve kuće i građevine unutar utvrđenog grada izgrađene su od cigle od blata, dok je “fasada” napravljena od mješavine blata i slame. Sami grad ograđen je debelim obrambenim zidinama koje štite unutrašnjost. Na kutovima obrambenog zida nalaze se kule koje se uzdižu visoko iznad zidova, dajući dramatičnost pejzažu.
Od 1987. godine Ait Ben Haddou uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Ali, osim povijesti, postoji još jedna zanimljiva činjenica ovog drevnog grada, a to je njegova čvrsta veza s Hollywoodom. David Lean prepoznao je ovaj grad i izabrao ga kao savršeno mjesto za snimanje svog filma “Lawrence od Arabije’ iz 1962. godine.
Uz savršenu lokaciju, Lean je imao još jednu namjeru, a to je da sačuva utvrđeni grad usred pustinje od propadanja. Naime, iako se vizura grada savršeno uklapala u viziju njegovog filma, glavna činjenica koja ga je privukla na snimanje filma ovdje je ta što će se time povećati svijest javnosti o ljepoti mjesta, ali i natjerati vlast da ulože znatne svote u obnovu grada.
U tome je i uspio. Od tog trenutka pa sve do danas traju kontinuirani restauratorski radovi, tako da je sada prednji dio grada u vrlo dobrom stanju, ali nažalost još postoje građevine u drugom dijelu grada kojima očajnički treba pažnja i malo “šminkanja” od strane restauratora. Svojim filmom Lean je upoznao ostatak svijeta s ovim čarobnim mjestom, ali i potaknuo druge redatelje da ga izaberu kao lokaciju za snimanje filmova. Tako su ovdje snimljeni “Dragulj s Nila” iz 1985., “Dah smrti” iz 1987., “Kundun” iz 1994., “Mumija” iz 1999., kao i ne tako davni “Gladijator” iz 2000. i “Aleksandar” iz 2004. godine. Ti filmovi doveli su do naglog porasta broja turista koji bezbrižno lutaju ulicama grada istražujući povijest, ali i tražeći otiske stopala svojih omiljenih glumaca koji su kročili istim blatnim ulicama.