Sada je dokazano da hodanje i joga mogu smanjiti rizik od širenja jedne bolesti

Hodanje od 30 minuta dnevno i vježbanje joge može pomoći u smanjenju umora kod pacijenata oboljelih od raka i smanjiti rizik od širenja bolesti, ponovnog pojavljivanja ili smrti, kako pokazuju istraživanja.

Tri studije predstavljene na godišnjem sastanku Američkog društva kliničke onkologije (ASCO), najveće svjetske konferencije o raku, dodaju težinu rastućim dokazima da tjelesna aktivnost može pomoći, a ne omesti pacijente.

Hodanje i joga: pomoć kod smanjenja rizika od širenja ili vraćanja raka

Odlazak u svakodnevnu šetnju ili desetominutnu rutinu joge možda se trenutačno ne čini kao velika stvar, ali novo istraživanje pokazalo je da bi te aktivnosti s malim učinkom mogle imati ključnu ulogu u dugoročnom upravljanju zdravljem raka pacijenata, kako piše The Guardian.com.

Karen Mustian, voditeljica istraživanja, dodala je: “Ono što kažem liječnicima jest da oboljelima od raka trebaju preporučiti jogu kao opciju i da im trebaju pomoći da pronađu mjesta u svojoj zajednici gdje to mogu raditi. Prije 20 godina postojala je tendencija da se svi pacijenti s rakom trebaju smiriti, ali sada većina liječnika preporučuje tjelovježbu. “

U drugoj studiji, koju je također vodio Medicinski centar Sveučilišta Rochester, istraživači su ispitivali utjecaj joge na umor i kvalitetu života. Čak 173 pacijenta u dobi od 60 ili više godina bila su uključena u ispitivanje. Sudionici su opet bili podijeljeni u dvije grupe. Pohađali su 75-minutne satove joge ili zdravstvenog odgoja dva puta tjedno kroz četiri tjedna, a utvrđeno je da je joga bolja u ublažavanju umora i održavanju kvalitete života.

Pročitajte: Kako brzo i dugotrajno smanjiti masno tkivo na prirodan način 

Treća studija pokazala je da bolesnici s rakom koji su aktivni mogu smanjiti rizik od smrti za gotovo petinu. Šestogodišnje istraživanje, koje je vodila dr. Jurema Telles de Oliveira Lima s Instituta de Medicina Integral u Brazilu, uključilo je više od 2600 pacijenata oboljelih od raka u Brazilu. Pacijenti su rangirani prema razini aktivnosti, pri čemu je “aktivan” klasificiran kao odlazak u barem jednu 30-minutnu šetnju pet dana u tjednu.

Rezultati su pokazali da je rizik od smrti veći kod onih koji vode sjedilački način života. Nakon 180 dana, 90 posto ljudi u aktivnoj skupini bilo je još uvijek živo u usporedbi sa 74 posto u skupini koja je sjedila. Lima je rekla kako sve što pacijenti s rakom mogu učiniti da izbjegnu dugotrajno sjedenje ili ležanje, bez obzira koliko malo, može biti od pomoći. Čak bi i obavljanje lakših poslova moglo napraviti razliku, kako tvrdi.

Što možemo naučiti iz ovih studija?