“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Hrvatske influencerice o pozitivnim stranama 2020. godine i mantri s kojom ulaze u 2021.
Godina 2020. ostavila je trag na svima nama. Otkazane poslovne suradnje i putovanja, otkazi i financijska nestabilnost, potresi, usamljenost te opća neizvjesnost samo su neke od stvari zbog kojih se većina ljudi s osmijehom na licu oprašta od ove čudne i teške godine.
No iako tenzije ne popuštaju ni na samom njezinom kraju, 2020. godina bila je godina brojnih lekcija, a neke od njih došle su u obliku pozitivnih događaja kojih, iako puno manje nego obično, ipak možemo evocirati. Kako bismo 2020. godinu priveli kraju s dozom pozitivnosti, odlučili smo s vama podijeliti lijepe i poučne ovogodišnje trenutke hrvatskih influencerica, koje obožavamo čitati i gledati na društvenim mrežama te mantru s kojom ulaze u 2021.
Iva Rajić (@Bibliovca)
Ova godina, u kojoj sam doživjela kako je to izgubiti više od 35 kilograma, postati trkač, pripremati se za maraton i onda preboljeti COVID-19 i početi sve ispočetka jest godina u kojoj je moj “zdravo-za-gotovo” odnos prema tijelu i zdravlju prešao u duboku zahvalnost i poštovanje prema onome što zdravo tijelo može učiniti i onome što tijelo može preboljeti.
Tijelo je naš jedini medij za istraživanje širine vanjskog i dubine unutarnjeg života, ali i za ekspresiju svega onoga što želimo živjeti i biti. Toliko ljepote nam posjedovanje tijela, pogotovo zdravoj tijela, može donijeti – jedna od najljepših su, i to bez srama naglašavam prije svega kao žena, osjećaj moći i postignuća. Voljela bih kada bismo se svi u narednoj godini sprijateljili s našim tijelima, istraživali ih i otkrili koliko su čudesna, i žestoko ih branili od svakog omalovažavanja.
View this post on Instagram
Matea Bakarić (@oprrosti)
Najljepša stvar koju sam uspjela ove godine jest proputovati našom obalom unatoč svim okolnostima (naglasak na posjet Palagruži). To mi je posebno drago razdoblje 2020. upravo zato što je najmanje podsjećalo na nju, sve je nekako bilo normalno i po starom. Lekcija koju sam izvukla iz toga jest da trebamo znati cijeniti stvari dok ih imamo, ne tek onda kad ih izgubimo. Pritom mislim na slobodu kretanja, druženje i općenito bliskost u ljudskim odnosima. Moja mantra za 2021. kao i za sve druge godine: “Što zračiš, to privlačiš.”
View this post on Instagram
Godina 2020. će u mom sjećanju ostati upisana kao ipak lijepa godina. Nakon turbulentnog početka godine i naočigled rušenja svijeta, pogotovo s poslovne strane, dogodila mi se najljepša stvar u životu – moja prva trudnoća. Doslovno sam preko noći prebacila fokus sa svega onoga što mi je do jučer bilo u kategoriji prioriteta i naizgled najvažnijih stvari na svijetu, na ono što je stvarno prioritet i što je stvarno važno. I ova godina i trudnoća su me naučile kako nam na prvome mjestu u životu treba biti zdravlje, ali i kako se često zanesemo i trošimo i život, i energiju, i vrijeme, i živce na stvari koje ne bi trebale biti nigdje pri vrhu životnih prioriteta, koliko god te ljestvice bile individualne.
Napisala sam negdje još za vrijeme prvog lockdowna “ako iz ovoga svega naučimo išta, izlazimo kao pobjednici.” Na kraju godine, kad se osvrnem, koliko god da mi je toga ova 2020. odnijela, toliko mi je pouka ostavila. A ona najbitnija koju nosim da sobom u 2021. godinu jest da nam u životu nerijetko treba puno manje svega nego što to mislimo, osim na jednom polju – na polju zdravlja.
View this post on Instagram
Karla Zelić (@superbabekillah)
U ovoj čudnoj i teškoj godini najbolja stvar koja mi se dogodila je vrijeme. Vrijeme koje uvijek jurim(o) ove je godine konačno postalo moj prijatelj. Iako sam godinu provela zbilja radno, slobodno vrijeme koje sam imala, provodila sam sama sa sobom i to je ono što mi je najviše nedostajalo. Smatram da nam je generalno svima, pojedinačno i kolektivno, očito bila potrebna svojevrsna lekcija da zastanemo, preispitamo se, postanemo zahvalniji na stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo, i počnemo cijeniti ono što je zbilja važno. Meni je ova godina zapravo, maknula strahove koje sam imala i podsjetila me da, zapravo, unatoč okolnostima, sve ovisi o nama samima.
Ponosna sam na sebe što sam stvorila svoj maleni mikrosvemir s mindsetom koji mi odgovara, i što nisam pokleknula negativi i depresiji, kojoj sam inače sklona. Sav taj višak vremena donio mi je nove ideje i kreativnu slobodu, ali ujedno i spoznaju da je sasvim okej što nisam konstantno produktivna te da je nekad zbilja dovoljno – samo biti. Mantra za 2021. mi je napraviti korake čak i kad ne vidim iduću stepenicu jer sad kad mi je mogućnost za neke stvari bila oduzeta, nemam strah i veselim se slobodi za koju se nadam da ćemo uskoro opet živjeti, a samim time i mogućnost da ostvarim stvari koje sam odgađala. I također, sad kad sam se “sprijateljila” s vremenom, mantra mi je ići svojim tempom bez imaginarnog pritiska koji si sama stvaram. Vrijeme je naš prijatelj ako znamo biti prijatelji sami sebi.
View this post on Instagram
Za mene je 2019. bila prijelomna na puno polja tako da sam puno očekivala od 2020. Trebala je biti teška, ali i donijeti mnogo toga. Zapravo sam se bojala što sve. No onda se sve okrenulo i na neki čudan način mi je dala – vremena. Dala mi je prostora da polako probavim sve to što nisam stigla godinu prije. I čini mi se da nije uopće čudno što svi spominju taj “osobni rast” toliko. 2020 nas je stavila u neki čudan balončić u kojem nije bilo buke i previše smetnji sa strane. Ništa nam nije odvlačilo pažnju. Što znači da smo se morali posvetiti – sebi, svojoj obitelji, svojoj djeci. Morali smo ponovno analizirati svoje prioritete i razmisliti o tome na što trošimo vrijeme i zašto. Ja sam imala sreće ovaj put. Ni po čemu nismo bili ugrožena skupina. Posao se nastavio, samo u drugim uvjetima, nitko od djece (tada) nije bio školarac, a ionako živimo daleko od ostatka obitelji.
Da, strašno su mi nedostajali prijatelji, putovanja i sve drugo što “normalan život donosi”, ali sam dobila i neku čudnu verziju produljenog porodiljnog. Onog na kojem smo bili paralelno. Zapravo je bilo baš lijepo gledati kako svi zajedno sudjelujemo u životu naše djece – od jutra do mraka. Da, i dalje je on radio iz odvojene sobe, ali je i bio tu. Za sve i svašta. Za zajednički život u pravom smislu riječi. I naučila sam da mogu gotovo sve. Mogu kupovati manje, mogu se igrati više, mogu držati emocije pod kontrolom kad je to potrebno i koncentrirati se na pozitivno, kada ga je teško za pronaći. Mogu europske metropole zamijeniti šetnjom po šumi i mogu izvući lekcije tako gdje se izvući moraju. A 2020. je bila baš to. Velika lekcija. U kojoj sam filtrirala prijatelje, uočila “žderače” vremena, prestala izmišljati isprike za svoju neaktivnost i izgradila samopouzdanje oko toga što sve znam, mogu i želim napraviti. Tako da je moj epilog jasan: godina 2020. nam je u nekim poljima doista trebala i drago mi je da se dogodila. Ali želim li da se život vrati u normalu? Da, već jučer ako može. Hvala.
View this post on Instagram
