Svakodnevno smo suočeni s vijestima o pogoršanju situacije na Zemlji, pripremajući se za neizvjesnu budućnost našeg planeta i vrsta koje ga nastanjuju, uključujući i nas same. Kako se nositi s rijekom loših vijesti? Kako razmišljati dalje od sadašnjeg trenutka i pronaći načine, ne samo preživljavanja, već i življenja s kolapsom?
Francuski autori i znanstvenici Servigne, Stevens i Chapelle godinama se bave problematikom antropocena i kolapsa te iza sebe već imaju nekoliko objavljenih članaka i knjiga na tu temu.
Njihova knjiga I drugačiji kraj svijeta je moguć: Kako živjeti s kolapsom (a ne ga samo preživjeti), objavljena u izdanju Planetopije, ne nudi nam rješenja za zaobilaženje ekološke katastrofe jer je za to već kasno, nego nas pokušava naučiti nositi se s lošim vijestima i promjenama koje nam one nagovješćuju.
Za kolaps odnosno propast termoindustrijske civilizacije kažu da ne podrazumijeva jednokratan događaj (odnosno katastrofu) već niz katastrofičnih, jednokratnih događaja (uragana, industrijskih nesreća, terorističkih napada, pandemija, suša, itd.), koji uključuju ništa manje destabilizirajuće postupne promjene (isušivanje područja, poremećaje godišnjih doba, zagađenje, izumiranje vrsta i životinjske populacije itd.). Kolaps ne uključuje samo prirodne pojave, nego i (osobito) ekonomske, političke i društvene potrese, kao i one psihološke (previranja u kolektivnoj svijesti).
Ova će vas knjiga trgnuti i pokazati da više ne možemo spriječiti kraj svijeta kakvog poznajemo, ali i da se na takvu budućnost možemo pripremiti što nužno uključuje unutarnje putovanje. Možemo postati kolapsonauti, odabrati solidarnost pred individualizmom, uspostaviti stvarne veze sa svijetom oko nas te konačno prihvatiti kolaps kao priliku za nešto novo. Kraj termoindustrijskog svijeta može biti prilika da stvorimo jedan drugi, bolji svijet.
Možda ćemo tada uspjeti obnoviti život na ruševinama, stvoriti nove veze u različitim smjerovima – s nama samima i našom unutarnjom prirodom, s ljudima, drugim bićima i planetom koji nastanjujemo.
“Razloga pisanja ove knjige je želja da se pripremimo na život s posljedicama sadašnjih i budućih katastrofa propitujući prije svega veze među ljudima, veze s drugim živim bićima i smisao svega toga. (….) Uzgajanje povrtnjaka, odricanje od fosilnih goriva i pripremanje za izvanredne situacije svakako je potrebno, ali to nije dovoljno za “stvaranje društva”, odnosno za stvaranje ljudi od nas. (…) Ne želimo vidjeti društvo koje postaje nasilno i bira najagresivnije pojedince. Težiti životu u kojem nema šokova, a ne samo preživljavanju šokova, već je znak da se pripremanju pristupi s drukčijim stavom, s radošću, zajedništvom i bratskom ljubavlju.”
O autorima
Pablo Servigne je agronomski inženjer i doktor znanosti koji je 2008. napustio akademski svijet kako bi se posvetio pokretu ekološke tranzicije. Proučava urbanu agrikulturu, permakulturu i agroekologiju. Od 2010. piše za dva belgijska časopisa Imagine demainele monde (ekologija) i Kairos (antiproduktivizam). Uz članke piše i knjige te često održava govore na raznim konferencijama vezanim za ekološka pitanja. Od 2013. član je Instituta Momentum koji se bavi problematikom antropocena i kolapsologijom.
Raphaël Stevens diplomirao je upravljanje okolišom (Belgija) te Holističke znanosti na koledžu Schumacher (UK). Godine 2007. osnovao je Greenloop, savjetovalište koje se bavi održivošću, a od 2015. je jedan od istraživača na Institutu Momentum.
Gauthier Chapelle je inženjer agrikulture i doktor biologije. Jedan je od europskih pionira u biomimikriji i suosnivač Grenloopa.
Zajedno su objavili niz članaka i eseja te knjige Comment tout peut s’effondrer. Petit Manuel de collapsologie à l’usage des générations présentes (Kako se sve može urušiti. Mali priručnik o kolapsologiji namijenjen današnjim naraštajima) i L’Entraide, l’autre loi de jungle (Uzajamna podrška, drugi zakon džungle).