Iz inicijative “Odzvonilo je grupnom vaganju u školama“ objasnili su nam zašto je važno ukinuti ovu praksu

Sjećate li se vaganja u osnovnoj ili srednjoj školi? Velike su šanse da se sjećate, a možda ste čak i izmislili da toga dana ne možete u školu ili bili predmet ismijavanja iz raznih razloga nakon što se određena brojka pojavila na vagi. Sada se konačno progovara o negativnim stranama ove prakse, koja je već desetljećima u našem obrazovnom sustavu.

Cijelu inicijativu “Odzvonilo je grupnom vaganju u školama” pokrenuo je Centar za poremećaje hranjenja Bea, koji su upozorili na to da je grupno vaganje strahovito neugodan događaj za mlade koji tek izgrađuju odnos prema vlastitome tijelu. Jelena Balabanić Mavrović, psihoterapeutkinja i voditeljica centra, otkrila nam je kako je došlo do te ideje te što slijedi nakon što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja potvrdilo da neće više biti grupnog vaganja.

Kako ste došli na ideju za ovom inicijativom? Je li to bilo nešto što ste htjeli otpočetka, ili ste ustanovili porazne činjenice zbog ove prakse nakon iskustava s kojima ste se susreli?

Inicijativa “Odzvonilo je grupnom vaganju u školama“ nastala je na temelju višegodišnjih pritužbi naših korisnica – djevojaka oboljelih od anoreksije i bulimije – i njihovih roditelja, o stresu koji djevojke proživljavaju prilikom grupnih vaganja u nekim školama. Imamo svjedočanstva da su ponekad upravo pregrubi komentari okoline bili okidač za držanje drastične dijete, što je kod nekih naših korisnica doprinijelo razvoju poremećaja hranjenja.

Inicijativu smo pokrenuli ponajprije zbog oboljelih od poremećaja hranjenja, budući da je njima vaganje pred drugim ljudima nezamislivo, te ga pod svaku cijenu žele izbjeći, izmišljaju razloge da ne sudjeluju na satu ili se danima izgladnjuju uoči najavljenog vaganja. Drago nam je da su Inicijativu podržali i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, i Ured za obrazovanje Grada Zagreba, te će svojim preporukama profesorima Tjelesne i zdravstvene kulture svoj djeci i mladima osigurati dostojanstvo i privatnost prilikom mjerenja.

Grupno vaganje se pokazao kao izrazito stresan događaj. Neki će reći, zašto? Možete li ljudima kojima nije jasan ovaj problem i koji bi rekli da je to važan trenutak na tjelesnom odgoju od kojeg profesor/ica zdravstvenog odgoja ima velike koristi? Zašto ta praksa uopće postoji?

Centar za poremećaje hranjenja BEA nema ništa protiv vaganja – vaganje djece i mladih je važno kako bi javnozdravstvene službe pratile zdravstveno stanje učenika u osnovnim i srednjim školama, i tome prilagodile javne politike. Naša je Inicijativa usmjerena protiv grupnog vaganja – dakle situacije u kojoj cijeli razred ili grupa djevojaka ili mladića gleda jednog učenika ili učenicu kako se važe, čuje profesora kako izvikuje broj kilograma i zajednički komentira navedene podatke. Nema razloga da mjerenje tjelesne mase bude prilika za međusobno ruganje i posramljivanje.

Vaganje se može provesti individualno, kako se već i provodi u mnogim školama, gdje su profesori/ce TZK sami promijenili navedenu praksu. Neki sami važu djecu u odvojenom kutu prostorije, drugi potiču djecu da se izvažu kući i donesu broj zapisan na papiru. Nama je potpuno svejedno kako će individualno vaganje izgledati – samo da se izbjegnu grupna vaganja.

Poslali ste i dopis Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Uredu za obrazovanje Grada Zagreba, koji su podržali inicijativu. Što je sljedeće?

U tijeku je izrada preporuka za škole o tome kako će izgledati novi protokol vaganja. Zahvaljujemo na brzoj reakciji i prepoznavanju potreba učenica i učenika.

Što možemo kao pojedinci i pojedinke kako bismo spriječili nastavak ove prakse? Kako u međuvremenu razgovarati s vlastitom djecom po ovome pitanju?

Danas je velik naglasak na izgledu djece i mladih: društvene mreže od najranijih dana djecu usmjeravaju na važnost dojma koji ostavljaju na druge, dijele se fotografije, sakupljaju se lajkovi, a komentari ispod fotografija i videa ponekad su vrlo povređujući. To sve pojačava normalnu razvojnu težnju mlade osobe da bude prihvaćena od vršnjaka, da pripada grupi.

Roditeljima savjetujemo da što manje komentiraju izgled svoje djece, da ih cijene zbog njihovih osobina, talenata i sposobnosti. Djecu učimo prihvaćati različitosti, kod sebe i kod drugih, i naglašavamo da su ponekad upravo te male nesavršenosti ono što nas izdvaja i čini posebnima.

U odnosu prema hrani svakako treba poticati uravnoteženu  i raznovrsnu prehranu, i redovitu tjelesnu aktivnost- uz blago prihvaćanje ponekih “izleta” kako bi se tzv. nezdravoj hrani oduzela moć “zabranjenog voća” za kojim posežemo kada nam treba emocionalna utjeha.

Koji su vaši sljedeći koraci?

Centar BEA nastavlja sa svojim svakodnevnim radom s našim korisnicima, oboljelima od anoreksije, bulimije i nespecifičnih poremećaja hranjenja (uključivo poremećaj prejedanja) kao i s njihovim obiteljima. Javljaju nam se ljudi iz cijele Hrvatske i regije budući da je mnogo naših usluga dostupno i u online formi. Volonterska sekcija ponovno pokreće Dozvolu za nesavršenost, radionice za srednje škole koje promiču pozitivan odnos prema vlastitome tijelu. Održavamo niz besplatnih predavanja za zajednicu, u kojima eminentni stručnjaci govore o važnim, a ponekad i tabu temama vezanima uz mentalno zdravlje mladih. Pozivamo vas na predavanje o samoozljeđivanju djece i mladih koje će se održati u utorak 28. rujna u 18 sati na FB stranici Centra BEA, a održat će ga dr. sc. Ljubica Paradžik.

Foto: Shutterstock