Sa chefom Ivanom Pažaninom o ženama koje su najviše utjecale na njegov život

Slavni i šarmantni chef Ivan Pažanin pred novim je i, kako sam kaže, velikim izazovom. Iako je oduvijek volio pjevati, tek sada, tijekom priprema za show Zvijezde pjevaju, koji možemo gledati na HRT-u, shvatio je da ima puno prostora za napredak. Na tom putu prema glazbenom zvjezdanom nebu pomaže mu mlada pjevačica Zsa Zsa. “Prekrasna je i odlična profesionalka, s posebnim glasom. I uz nju se osjećam potpuno opušteno. Mislim da smo se baš našli”, kaže nam.

Nova uloga, tj. novi izazov je pred Vama. Kakva su Vaša očekivanja, vidite li se u finalu?

Borba mi je s tim pjevanjem, no to mi je bila prilika života da izađem iz svog okvira i naučim pjevati. Kad ti se pruži takva prilika, onda to ne možeš propustiti. Naravno da je teško, čovjek poput mene koji misli da nešto zna pjevati, tek kad u to krene, shvati da ništa ne zna. Fantastično mi je to novo iskustvo. Ne želim imati velika očekivanja, želim samo uživati, probati naučiti pjevati i napraviti dobar show. Vježbamo, trudim se, borba je to do kraja…

Samo nebo je granica…

Sada mogu reći da sam doživio vrhunac svog života što se tiče opuštenosti i uživanja. Znam tko sam i što sam, i što sam sve napravio. Lijepo mi je u životu, imam posao koji volim, ljude koje volim u svom najužem krugu i ne treba mi ništa više. I upravo sad kad sam na vrhuncu svog života, odlučio sam još i naučiti pjevati! Tko zna, možda uspijem i doći do finala!

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ivan Pazanin (@pazanin.ivan)

Odrastanje uz žene s karakterom, u potrazi za jednom posebnom…

Još nema te posebne žene u mom životu, sve je po starom po tom pitanju. Kod mene samo – red, rad i disciplina, i hrana. No ja sam oduvijek okružen posebnim ženama – bakama, majkom i svojim sestrama. Jako smo povezani svi kao obitelj, moja majka, dvije bake, dvije sestre i ja, uz, naravno, i oca. Svi se jako volimo i imam poseban zaštitnički instinkt prema njima. I moja majka i bake su žene lideri, žene koje imaju karakter, koje su se borile za obitelj, koje su uvijek bile tu za nas djecu te nam omogućile prekrasno djetinjstvo i prekrasan odgoj. I hvala im na tome. Uz odličan odnos sa sestrama i majkom, imam isti takav odnos s ocem, jako smo svi povezani. Kako sam odrastao u tako bliskoj obitelji, normalno je da su mi žene važne. Jako cijenim žene, posebno one s karakterom, s iskustvom i sa znanjem. Mislim da od toga nema ništa bolje.

Ljubav prema kuhanju dolazi iz obitelji… No ima li i kritika?

Ne kritiziraju me puno jer se jako volimo. Majka ‘oće nekad kritizirati, pa mi kaže: “Što to sad opet radiš, izvodiš opet neke gluposti”, no opet je tu i uvijek je tu za mene. Majka i bake zaslužne su za moju ljubav prema kuhanju. To nam je u krvi, to je način i kultura našeg života. Uvijek se nešto jede, kuha, jede, uvijek smo tu oko hrane. A ja imam posebnu ljubav prema hrani, još od mladosti. Ona nikad nije nestala, samo se pojačavala. Odgoj i odrastanje u obitelji, pa tako i mene u mojoj, oblikuju nas. Učimo kako promatrati svijet kroz ono što vidimo od svojih roditelja.

U kuhinji, pa tako i u bilo kojem drugom poslu, nije važno jesi li muškarac ili žena…

Važno je da voliš svoj posao, da ga znaš raditi, da se trudiš i da si zadovoljan. U susjedstvu, u Sloveniji, imamo najjaču kuharicu na svijetu, Anu Roš, a imamo i odlične kuharice u Hrvatskoj. One možda jesu u manjini, što se tiče brojnosti, no po pitanju kvalitete, besprijekorne su. Možda mi muškarci više dolazimo do izražaja jednostavno zato što nas je više, no kuharice su vrhunske.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ivan Pazanin (@pazanin.ivan)

Suradnja s nizom kvalitetnih i ozbiljnih chefica

Najvažniji savjet koji sam dobio bio je – voli svoj posao. Također, važno je imati jak karakter i izgraditi se u poslu. Znati da se ništa ne može dogoditi preko noći, što sam osjetio na svojoj koži. U trenutku kad si zadovoljan sa sobom samim, sa svojim životom, svojoj karijerom, onda si doživio vrhunac samoga sebe. I tada možeš uživati u svim stvarima, no za to treba vremena. Treba proći dosta godina i treba biti strpljiv. Ništa se ne događa preko noći.

Ravnopravnost u još uvijek u jednoj mjeri konzervativnom društvu

S obzirom na svoj odgoj i odrastanje, žene i muškarce promatram potpuno jednako i ravnopravno. Ne mogu vjerovati da u današnje vrijeme, u 21. stoljeću, postavljamo uopće pitanje ravnopravnosti muškaraca i žena, i da o tome i dalje pričamo. Ako postoji neravnopravnost, onda kvragu sve! Ne razmišljam o spolu, već o osobi, kakva je ona. Sretan sam što se ni moje sestre nisu žalile na takve probleme. Jedna živi u Zagrebu, a druga u Splitu. Izgrađene su kao osobe, sretne, zadovoljne i snažne. Taj je problem, čini mi se, više izražen u manjim sredinama, a veliku ulogu u tom pristupu imaju odgoj, edukacija i školovanje. Nažalost, mi smo još uvijek konzervativna i zatvorena nacija, i mislim da se to nikad u potpunosti niti neće promijeniti. Nažalost.

Foto: Privatna fotografija, PR