Ivana Roščić otkrila nam je tajnu svog mladolikog izgleda i kako pronaći “joie de vivre”

U dugačkoj crnoj haljini, s naočalama i šeširom, glumica Ivana Roščić stigla je tog prevrućeg dana na snimanje u skriveni vrt u centru Zagreba. Temperatura se približila 30 °C, a još nije bilo ni podne. Rekla nam je kako nije baš ljetni tip, i da jedva čeka jesen koju, poput mnogih, doživljava kao početak nečeg novog. “Kad nešto planiram napraviti, neću reći od ponedjeljka ću, nego počinjem od jeseni. Rujan je početak sezone, pa ga i doživljavam kao početak “godine”. I volim jesenje boje, to je moj najljepši period u godini”, rekla je. Stoga ni ne čudi što je opušteno i ležerno uživala u snimanju jesenskih modnih kombinacija. Iako kao glumica uživa u transformacijama, reći će nam da nije slijepi pratitelj modnih trendova. “Volim se osjećati dobro, ležerno, ugodno. Imam neki svoj stil. Možda bih ga mogla nazvati klasikom s nekim pomacima. Za premijere se volim dotjerati, volim biti elegantna, a inače… imam svoj neki đir”, kaže. A taj njezin poseban đir, osim u modnom odabiru, možemo vidjeti i u svemu što radi. Jer, kako će reći, posao koji voli, bez obzira na to je li riječ o snimanju filma, predstavi ili glazbi, voli raditi s ljudima koji je inspiriraju. “Volim raditi s ljudima s kojima osjećam radnu kemiju i gdje svi hrabro idemo u neku ludost. Ako ne osjetim strast, to me jako rastuži jer sam osoba koja strastveno radi ovaj posao”, naglasila je. A to se može vidjeti i po njezinim ulogama.

Nedavno je završila snimanje filma “Stric” redatelja Davida Kapca i Andrije Mardešića u kojem igra ulogu majke, s kolegama Mikijem Manojlovićem, koji glumi strica, otac je Goran Bogdan, a Roko Sikavica igra ulogu sina. “Jako smo sretni i vjerujemo u taj film. Moja je uloga sjajna, zapravo, sve četiri sjajno su napisane. Dobro smo se zabavljali na snimanju i svi vjerujemo da će film biti odličan i drukčiji u svakom slučaju”, rekla je.

Premijera filma očekuje se u sljedećoj, 2022. godini, a Ivana će do tada imati pune ruke posla. Tijekom kolovoza glumila je u kratkom filmu “Ostrižena” redateljice Karle Lulić, a snima i “Arku” redatelja Mladena Stanića. Imali smo prilike gledati je i u dva nagrađivana hrvatska filma o kojima se i danas priča – “Mare” Andree Štake, i “Tereza37” Danila Šerbedžije. Film je nagrađen sa šest Zlatnih arena, uključujući i onu za najbolju sporednu žensku ulogu, kojom je Ivana nagrađena za ulogu Renate.

Mnogi će je ipak najviše pamtiti po ulozi Ive u predstavi “Fine mrtve djevojke” Dalibora Matanića u njezinoj matičnoj kazališnoj kući Gavella. “Ja sam se ponajprije kao djevojčica zaljubila u film iako nisam znala da ću biti glumica. Meni je film bio bijeg iz stvarnosti i u neku drukčiju stvarnost. Još tada sam otkrila neke filmove koji su mi i dan-danas važni. I zaljubljena sam u tu filmsku laternu magicu, ali volim i kazalište i film. U kazalištu se radi na drukčiji način, forma je drukčija. A gluma je uvijek gluma, u različitim, naravno, pravilima i okvirima. Volim i jedno i drugo, ali ako moram birati, odabrat ću film”, naglasila je. Reći će i da uživa u tome što radi te u mogućnosti da sa svakim novim projektom radi nešto drugo, bude netko drugi. “Uživam u ovome što radim, u ovom, neki kažu da je to posao, a neki će reći da je poziv. Ne volim mistificirati, zapravo, mislim da je to ono što jesam”, dodaje. Hrabro se nosi sa snažnim ženskim ulogama, koje joj sasvim pristaju i pokazuju njezinu nenametljivu potrebu života u nekom boljem društvu. “Postala sam feministkinja još dok sam bila djevojčica ni ne znajući da postoji izraz feminizam. Odrastajući u izrazito patrijarhalnom okruženju, gledajući najbliže žene oko sebe kako žive, u meni se vrlo rano javio otpor i bijes naspram takvog društva i samo sam htjela čim prije pobjeći”, kaže.

Nema dugoročnih planiranja

Iako je važan dio njezina života dobra organizacija, u kojoj joj s obzirom na poslovna izbivanja s djecom i njihovim obvezama pomaže dadilja Duška, za koju će reći da je dio obitelji, neće se baviti dugoročnim planiranjima jer kaže da je život nepredvidiv pa nastoji živjeti u trenutku. “Ne radim dugoročne planove. Jedina želja koju imam je to da smo moja obitelj i ja zdravi, da pronalazimo i u najtežim trenucima neku radost, joie de vivre”, kaže. Uz glumu, posebno je veseli i glazba, koja će je pratiti i na filmskom setu, ali i na kazališnim daskama. “Ne znam što bih bila da nisam glumica, ali moram reći da jako volim slušati rock i da sam se uvijek vidjela kao rock zvijezda. 🙂 Sad je to malo stalo (bend Luni Megumi u kojem je Ivana vokal), ali imam veliku želju završiti to što sam počela. To je više neka moja osobna priča i ludost, i voljela bih da ima svoju zaokruženu cjelinu. Mi smo neuhvatljivi, Gogo pita kad ćemo, kad ćemo… i nikako se ne možemo “uhvatiti”. Vjerojatno će doći taj trenutak kad ćemo opet “zarokati” barem jednom. Sve imamo snimljeno, no uz djecu i posao, jako mi malo vremena ostaje za neke moje osobne stvari”, kaže.

Ključ je u genetici

Za sada u tim trenucima za sebe neće puno vremena posvetiti invazivnim tretmanima kojima bi ova 43-godišnjakinja pokušala zaustaviti vrijeme. “U mom slučaju vjerujem da ključ leži u genetici. Zahvalna sam na dobrom tenu, koži. Dugo sam koristila dječje kreme poput Becutana, koji uvijek imam, ali u posljednje vrijeme koristim anti-age kreme, serume itd. Kako godine odmiču, svjesna sam da su mi potrebni i neki kozmetičke tretmani, poput masaža ili nekih neinvazvnih tretmana. I uvijek kažem od jeseni ću, ali to se nikad ne dogodi…”, dodaje sa smiješkom.

Nastoji prihvatiti promjene

U glumačkom svijetu veliki je pritisak kako uvijek izgledati najbolje, bez obzira na godine, a održavanje mladolikog izgleda želja je mnogih. “Ljudi su postali preopterećeni željom za vječnom mladošću. Pritisak je poprilično velik, što vidim i iz razgovora sa svojim kolegama. Promjene su tu, neminovno je, i proces starenja je nešto što trebamo prihvatiti, čim prije. Možda ću u budućnosti raditi neke tretmane, neke masaže, i neinvazivne tretmane. Ali za sada se ne vidim s botoksom i filerima. To je Pandorina kutija – jednom kad kreneš, nema zaustavljanja. Mislim, ne znam, možda sam u krivu. Vjerujem da za nas glumce/ice to nije dobro i kamera ne trpi “balzamirani” izgled. Nastojim prihvatiti samu sebe. Vidim promjene na svome licu i tijelu, nekad ih pogledam s hejtom, a najčešće s ljubavlju i prihvaćanjem”, naglašava.

Aktivnost je konstanta

Opuštenost, ležernost, prirodnost i zadovoljstvo zasigurno dolaze i iz njezine potrebe da se uvijek bavi nekom aktivnošću, posebno pilatesom i jogom. “Stalno se bavim nečim, posebno pilatesom, barem dva do tri puta tjedno. Volim se baviti tijelom jer se nakon toga osjećam dobro. Bez obzira na operaciju koljena, mogu sve. Nisam nikad bila osoba od teretane ili trčanja, više sam tip za jogu i pilates”, naglašava.

“Ružičaste naočale” uvijek su spremne

Kruh s domaćim maslacem – njezina je slatka radost, a jede sve i svašta. Riba i povrće dio su njezinog jelovnika, na kojem će se ipak ponekad naći i neka brza hrana, ovisno o poslovnim obvezama, pa će nam kritički reći da ne pazi na prehranu koliko bi mogla.

U svome životu, pa tako i u radu, pokušava uvijek izvući nešto pozitivno. A iako je na naše snimanje stigla s crnim naočalama, uvijek ima spremne i one “ružičaste”. “Tip sam osobe koja često mora staviti “ružičaste naočale” jer inače neminovno padam u depresiju. Pokušavam pronaći nešto pozitivno, a ako ne uspijem, stavim slušalice i slušam glazbu”, kaže. Glazba će ovu nenametljivu, prirodnu i opuštenu glumicu pratiti na filmskom setu, ali i u svakodnevnom životu, pa tko zna, možda ćemo u sljedećoj sezoni, ili godini, uživati slušajući album “zvjezdanog benda” Luni Megumi.

Fotografije: Matea Smolčić Senčar
Styling: Ivana Pavić
Make-up: Petra Sever
Frizura: Katica Topčić za Kevin Murphy

Ovaj intervju originalno je objavljen u tiskanom izdanju časopisa Ljepota&zdravlje, u broju 155, rujan 2021.