IZGLEDA DA SE od slomljenog srca zbilja može umrijeti

Pokazalo se da pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju višu razinu citokina i nižu razinu varijabilnosti srčanog ritma od neožalošćenih pojedinaca u kontrolnoj skupini iste dobi, spola i tjelesne mase.

Opasnost da udovci ili udovice obole od kardiovaskularnih bolesti ili da ih zatekne iznenadna smrt veći su tri mjeseca nakon smrti njihovih supružnika, pokazalo je novo istraživanje.

U studiji američkih znanstvenika, objavljenoj u časopisu “Psychoneuroendocrinology’, pokazalo se da pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju višu razinu citokina (glikoproteina koji djeluju kao markeri imunološkog sustava za indikaciju upale u krvotoku) i nižu razinu varijabilnosti srčanog ritma od neožalošćenih pojedinaca u kontrolnoj skupini iste dobi, spola i tjelesne mase.  Radi se o dvama čimbenicima koji povisuju rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući smrt. Autori kažu da je ovo prva studija koja izravno ukazuje na povezanost duboke žalosti s rastom razine citokina i sniženjem varijabilnosti srčanog ritma. “U prvim mjesecima nakon gubitka supružnika, kod udovica i udovaca je rizik od smrti veći za 41 posto”, rekao je vodeći autor studije Chris Fagundes, profesor psihologije na teksaškom sveučilištu Rice. “Još važnije, 53 posto toga uvećanog rizika odnosi se na kardiovaskularne bolesti. Ova studija važan je korak prema razumijevanju zbog čega duboka žalost potiče morbiditet i mortalitet”, rekao je.  U istraživanju se pokazalo da ožalošćeni sudionici imaju 47 posto nižu razinu varijabilnost srčanog ritma (razmaka između dvaju otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolju kardiovaskularno stanje) i sedam posto višu razinu citokina.  Također, među ožalošćenima su za 20 posto bili izraženiji simptomi depresije. Sudionici istraživanja bili su u dobi od 51 do 80 godina.  Fagundes se nada da će nakon ovog istraživanja medicinski profesionalci bolje razumjeti biološke mehanizme koje aktivira duboka tuga i potom ciljanom psihološkom i farmakološkom terapijom spriječiti neželjene posljedice. “Naravno da rizik kod svih ucviljenih nije jednak, ali važno je naglasiti da postoji”, rekao je Fagundes.

IZVOR: VECERNJI.HR