IZLOŽBA “NAJLJEPŠA BOŽIĆNA BAJKA – Orašar” uskoro se otvara u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu!

Prema njemačkoj romantičnoj priči za djecu “Orašar i kralj miševa”,  nastala je diljem svijeta omiljena ruska baletna predstava. U Muzeju za umjetnost i obrt, od 27. studenoga 2016. do 26. veljače 2017., bit će na atraktivan način prikazano što temu povezuje s najradosnijim dijelom godine, s božićnom atmosferom topline doma i darivanja.

Balet “Orašar” nezaobilazna je tema božićnog razdoblja, najuže povezana s dječjim svijetom odrastanja, mašte i snova. Praizvedba je bila 18. prosinca 1892. godine u Marijanskom kazalištu u Sankt Petersburgu i balet je već tada imao sve odlike uspješnog marketinškog koncepta usmjerenog u prvom redu široj publici. Naručio ga je Ivan Aleksandrovič Vsevoložski, direktor Carskih kazališta u Moskvi i Sankt Petersburgu, prema novijim istraživanjima i autor libreta, a ne Marius Petipa, kako se navodi u podacima s praizvedbe, uz skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog. Bio je zamišljen kao bajka s lijepim dekoracijama i elegantnim kostimima, a postav izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt stoga se i temelji na posudbama kostima i nacrta za scenografiju iz prestižnih kulturnih ustanova: Državni muzej za kazalište i glazbu iz Sankt Petersburga, Staatsballett iz Berlina, Fondazione Teatro alla Scala iz Milana, Kolekcija kostima Belinde Wright iz Züricha, Hrvatsko narodno kazalište Zagreb i Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a.

Arijana Koprčina, autorica i kustosica izložbe “Najljepša božićna bajka – Orašar” piše: “Okosnicu izložbe čini građa koja ilustrira povijest baleta “Orašar” na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu; kostimi, skice i fotografije praizvedbi, također i arhivska građa iz Arhiva Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a. No izložba je zapravo priča o baletu “Orašar” koja započinje prikazima praizvedbe iz Državnog muzeja kazališta i glazbe u St. Petersburgu. Riječ je o skicama kostima te o scenografskim kartonima za praizvedbu. Uz spomenuto, posuđuje se i izbor kostima za reprezentativnu rekonstrukciju baleta “Orašar” izvedenu 2013. u Berlinskoj državnoj operi, koje je prema originalnim skicama Vsevoložskog osmislila ruska kostimografkinja Tatiana Noginova.

Novije interpretacije baleta nakon Drugoga svjetskog rata prikazuju se izborom kostima iz milanskog Teatro alla Scala, iz baleta “Orašar” izvođenog 1968./’69. u koreografiji i režiji Rudolfa Nureyeva, baleta koji i dalje traje na milanskoj sceni, a također i kostimima Belinde Wright i Željka Yuresha za predstave baleta “Orašar” u London Festival Ballet i Teatro la Fenice iz 1960-ih i 1970-ih godina, sačuvanim u Kolekciji Yuresha.

Naposljetku, balet “Orašar” bio je i ostat će iznimno važna kazališna tema adventskog i božićnog razdoblja – sjajna predstava za djecu i odrasle kojom se odrasli vraćaju u djetinjstvo, a djeca uživljavaju u romantičnu bajku o ljubavi i zaštiti od grubosti u svijetu. Budući da je idealizirana stvarnost svakim danom sve nedostupnija, ne treba čuditi uspjeh dalekosežnog koncepta davne narudžbe direktora ruskih Carskih kazališta koja svake godine ponovno usrećuje brojne poklonike baletne umjetnosti.”

Autor idejnog koncepta i voditeljica projekta “Najljepša božićna bajka – Orašar” u Muzeju za umjetnost i obrt jest Vesna Ledić.

U pripremi izložbe i kataloga sudjelovali su: Mirna Sporiš i Mladen Mordej Vučković, konzultanti za temu baleta te odabir i obradu građe i kataloške jedinice, konzultant za glazbu Zlatko Madžar, stručni suradnici na postavu Žorž Draušnik i Dženisa Pecotić, koordinator izložbe Adriana Prlić, autori likovnog oblikovanja izložbenog postava Saša Šekoranja i Dean Franić / Studio Franić Šekoranja, a suradnik u oblikovanju scenografskih elemenata postava je Miljenko Sekulić. Autori su tekstova u katalogu izložbe (abecednim redom): Arijana Koprčina, Mladen Mordej Vučković, Mirna Sporiš, Galina Pogodina i Martina Petranović. Autori oblikovanja vizualnog identiteta projekta i oblikovanja kataloga izložbe jesu Sanja Bachrach Krištofić i Mario Krištofić, a izloške je fotografirao Srećko Budek.