Je li prije bilo bolje???

Otvorim neki dan svoj facebook profil i prvo što mi iskoči je jedan od onih statusa u kojem moj virtualni prijatelj veliča prošla vremena. Znate one statuse koji pričaju o tome kako je prije bilo bolje, kako su se djeca igrala na svježem zraku, a nisu provodila dane za kompjutorom, kako su roditelji uvijek znali gdje su im djeca, a nije bilo mobitela, kako su se ljudi družili sa svojim pravim prijateljima, a nisu brojali like-ove na facebooku, kako je ljudima bilo bitno da prožive trenutak, a ne da ga fotografiraju, kako su se ljubavne poruke pisale na papiriće, klupe, zidove, a danas je bitan broj crvenih srdaca na virtualnom zidu… Dalo bi se tu još svašta nabrojati. Pročitam taj status i instinktivno stisnem like. Zašto? Zato što uvijek stisnem like kad vidim takav neki status. Zašto? Zato što i ja često puta pomislim kako je prije sve bilo bolje, kako je prije sve bilo nekako jednostavnije, kako je prije sve bilo nekako ljudskije…

Ipak, ne mogu si pomoći a da se ne zapitam: „Je li stvarno prije sve bilo bolje?“ Pa da moram odgovoriti s jednostavnim DA ili NE, vjerojatno bih rekla DA. Da, moje djetinjstvo je bilo puno ljepše od djetinjstva današnje djece. Da, moji izlasci su bili puno bolji i zanimljiviji od izlazaka današnje mladeži. Da, moj odnos s roditeljima i prijateljima je bio puno kvalitetniji od današnjih ljudskih međuodnosa. Vjerujem da bi većina vas odgovorila s DA. Isto tako vjerujem da su i naši roditelji tvrdili isto što i mi. Isto tako vjerujem da će i današnja djeca jednog dana tvrditi sve ovo što mi tvrdimo. Valjda je to u ljudskoj naravi, da žalimo za nekim minulim vremenima, da se žalimo na sadašnje stanje i mislimo kako je prije bilo bolje, da krivimo vrijeme. A znate kako kažu, NIJE KRIVO VRIJEME, KRIVI SU LJUDI!

Je li prije bilo bolje? Da, često puta pomislim da je prije bilo bolje, ali da vam budem iskrena, ne mogu to tvrditi sa sigurnošću. Nitko od nas, pa tako ni ja, nije imao priliku proživjeti dva djetinjstva i objektivno reći u kojem vremenu je bilo bolje. Ali sa sigurnošću mogu reći da nije krivo vrijeme, krivi su ljudi! Krivi su svi oni koji žale za nekim prošlim vremenima i o tome pišu statuse na facebook-u, kriva sam ja koja žalim za tim istim vremenima i lajkam te statuse, krivi smo svi mi koji u virtualnom svijetu pričamo o tome, a ne radimo ništa da bi to promijenili. Na kraju krajeva, možda sam ponovno kriva ja jer pišem ovu kolumnu o toj istoj temi umjesto da ispijam negdje kavu sa svojim prijateljima…

Ali, ne pišem ovu kolumnu s namjerom da žalim za nekim prošlim vremenima. Jesu, bila su divna, jesu, ostavila su tisuće i tisuće divnih uspomena, jesu, naučila su me da ništa ne može zamijeniti vrijeme provedeno s dragim ljudima, ali svako vrijeme te nečemu nauči. Na tebi je hoćeš li izvući najbolje iz njega ili ćeš žaliti za nečim što misliš da je bilo bolje.

Ako misliš da su se ljudi prije kvalitetnije družili, nemoj o tome pisati na facebook-u, nazovi drage ljude, pozovi ih na kavu, pivo, kino ili još bolje, pozvoni im nenajavljeno na vrata, izvuci ih iz njihova četiri zida, provedite vrijeme zajedno, ukradi svaki mogući trenutak za svoje najdraže, stvaraj nove uspomene, a nemoj žaliti za starima!

Ako misliš da je život bio bolji bez mobitela i kompjutora, ugasi ih, barem na jedan dan, pokaži sebi da to možeš!

Ako misliš da su ljudi prije bili romantičniji, napiši svom partneru ljubavno pismo (ne mail, ne sms, pravo ljubavno pismo), iznenadi ga masažom, večerom, nečime što voli…!

Ako si jedan od onih koji ima stotine fotografija na mobitelu, zaboravi na fotografiranje barem tjedan dana, nemoj dopustiti da trenuci sreće prolaze dok ti odlučuješ koja ti je poza najbolja… vjeruj mi, jedna divna uspomena u srcu i glavi puno je vrjednija od stotine fotografija…! Osim ako ne izgubiš pamćenje…

Ako misliš da je tvoje djetinjstvo bilo bolje od djetinjstva tvoje djece, pokaži im kako si ti provodio vrijeme, ali onako iskreno, bez prodika, budi dijete barem na jedan dan, nikad ne znaš, možda ih zaintrigiraš… Dopusti im da i oni tebi pokažu svoj svijet, možda shvatiš da i nije tako loš, da ima i tu stvari koje se mogu naučiti i u kojima se može uživati!

Istina jest da se sve jako brzo mijenja, da smo se jako udaljili jedni od drugih, ali nije nas udaljilo ovo vrijeme, udaljili smo se sami. Sami smo dozvolili da stvari koje bi nas trebale povezivati, postanu stvari koje nas najviše udaljavaju. Mobitel, laptop, facebook, viber… sve je to super ukoliko nas povezuje s ljudima koji nam trenutno nisu blizu, međutim, problem nastaje kada nam ta virtualna komunikacija postaje važnija od osobne komunikacije. Koliko puta ste vidjeli ljude kako sjede na kavi i svatko bulji u svoj mobitel. Nitko s nikim ne priča, svi broje lajkove… ili još gore, sjede za istim stolom i međusobno se dopisuju. Koliko puta ste se našli u situaciji da ulazite u dnevni boravak i jedan član obitelji sjedi za kompjutorom, jedan bulji u televizor, jedan se dopisuje preko mobitela… Da, istina je, toga u onim divnim starim vremenima nije bilo! Ali isto tako u onim divnim starim vremenima niste imali priliku gledati osobu s kojom pričate, a koja je udaljena stotinama kilometara od vas.

Svako vrijeme nosi svoje, i dobro i loše! Uzmite najbolje od ovih novih vremena, ali vratite iz starih vremena sve ono što smatrate dobrim! Vratite to, umjesto da žalite za tim! Svako vrijeme je pravo vrijeme, a na vama je hoćete li vi biti pravi ljudi… 😉