U Zagrebu se održavaju radionice art terapije za lakše svladavanje svakodnevnih briga i stresa
Brojna su istraživanja pokazala da bavljenje umjetnošću, u njezinim raznim oblicima, može biti vrlo pozitivno za mentalno zdravlje. Tu se pojavila ...
Predstava “Jezične varijacije”, čija se premijera očekuje 15. prosinca ove godine na sceni Kina Grič u Zagrebu, nastala je prema motivima priča Nikole Jakovčevića. Riječ je o jednoj priči interpretiranoj na 12 različitih načina, odnosno na 12 različitih narječja.
U predstavi igraju Antonija Stanišić Šperanda, dvostruka dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta i članica DK Gavella, i Davor Svedružić, glumac GK Komedija. Redatelj predstave Borna Armanini spojio je ovo dvoje talentiranih glumaca u jednu glumačku igru u kojoj je «poigravanje» s narječjima samo jedna od stavki ove nesvakidašnje predstave.
Varijacije u ovoj predstavi nisu samo različitosti narječja, već su i različitosti stilova. Ideja je krenula od pomnih istraživanja na filološkom odsjeku Filozofskog fakultetu u Zagrebu gdje se izdavao časopis «Govor». U istom čaospisu, iz 1988. godine, pronađena je kratka studija o nekoliko nacionalnih, ali i regionalnih narječja, koja su obuhvaćala osam različitih narječja i time dodatno otkrivala bogatstvo hrvatskog jezika.
Upravo je ljubav prema jeziku bila pokretač predstave: pokušati kroz jezik doći do istinske predodžbe jednog specifičnog geografskog, karakternog i duhovnog krajolika. Kada se ovi duhovni krajolici objedine, i postave na jedno mjesto, dobiva se osjećaj različitosti koji veseli. Varietas delektat.
Nakon niza godina traženja glumaca, koji bi uopće razumjeli ovakvu vrstu glumačkog rada, «jezičnih varijacija» su se uhvatili Antonija Stanišić i Davor Svedružić, i pretvorili to u stanoviti predložak onoga što smatramo najvećim u glumačkoj umjetnosti – igrom. Odavno nam je Huizinga objašnjavao kako su sve to ljudske igre, no ima naroda koji glumu smatraju isključivo igrom. Ona općenito uživa povlašteni status u kazališnim pojmovnicima, dok se u našoj sredini pojam igre vrlo malo koristi i prepoznaje: u smislu da je salonska drama prevladavajući oblik osjećanja dramskog, a ono igrivo, poetično i drukčije, stalno izmiče.
U predstavi «Jezične varijacije» se dakako ide za umijećem ovladavanja narječja hrvatskog jezika, ali i igri karaktera. Homo ludens(čovjek koji se igra), i varietas delektat (različitost veseli) su dva principa koja označavaju ovu nadolazeću predstavu.