Tena Rebernjak: 5 jogijskih pristupa za rješavanje stresa

Naziv “stres” koji koristimo za opisati svoje psihofizičko stanje izvedenica je pojma iz fizike. Stres se definira kao količina sile koja je potrebna da se na materiji uzrokuje deformacija. Stres nije utjecaj sile nego deformacija koja se pod tim utjecajem dogodi. Mi utjecaj stresne sile doživimo gotovo svaki dan, no to ne znači da imamo problem sa stresom.

Kao i ostali sisavci, u svome tijelu imamo sustav koji se bavi upravljanjem stresnim situacijama i antistresiranjem nakon njih. Na primjer, mačka nakon što doživi stresan događaj otiđe na sigurno mjesto, krene se tresti da otpusti adrenalin iz tijela te se nakon toga odmori. Mačka ne ostaje pod stresom nakon stresne situacije. Tako možemo i mi, biti aktivni kad smo u situaciji koja zahtijeva našu aktivnost i skroz opušteni kad je vrijeme za opustiti se, što znači da naš sustav za upravljanje stresom funkcionira kako treba.

Stres ne nastaje zbog onoga što nam se dogodilo već zbog toga kako mi to prihvaćamo i koliko to brzo možemo otpustiti. Problem sa stresom imamo kad to ne možemo otpustiti.

Subjektivan stres koji latentno i dugoročno utječe na nas čini “deformaciju” koju nazivamo kronični stres ili anksioznost. Subjektivno, znači da smo pod stresom zbog načina na koji percipiramo situaciju, kako smo uvjetovani, zbog našeg karaktera, navika koje imamo, trauma i dosadašnjih iskustava. Latentno je stalno, malo-pomalo, skriveno, ali ipak prisutno. Dugoročna izloženost stresu bila bi primjerice ratno stanje u zemlji, a kratkoročna pad s bicikla.  

Stres se može rješavati upravo zato što ovisi o našoj percepciji i situaciji. Dokle god percipiramo da smo u opasnosti, u našem se tijelu aktiviraju hormoni koji nas pripremaju na borbu ili bijeg (kortizol i adrenalin). To rezultira s budnošću, povećanom koncentracijom, voljom i snagom, ali istovremeno nemogućnošću da se opustimo, probavimo i odmorimo. Dugoročno bivanje pod stresom osjetimo kao nelagodu, nemir, nezadovoljstvo, strah, bespomoćnost, anksioznost, nesanicu i slično.

Stres na svakoga od nas utječe drukčije, a posljedice se pokazuju tamo gdje nam je “slaba točka”. Slaba točka istovremeno je i poziv da tim putem pristupimo rješavanju i liječenju problema.

5 jogijskih pristupa za rješavanje stresa

1. Mindfulness meditacija

Meditacija je vrijeme kad stanemo i umirimo se, pogledamo u sebe i vidimo koje su misli prisutne, koji su osjećaji u tijelu. To je vrijeme kad osvijestimo svoju “unutarnju atmosferu”. Meditacijom stvaramo naviku da prvo vidimo (zapravo da osjetimo) i pokušamo razumjeti što je tu i kako nas to navodi da reagiramo, a tek onda da svjesno i pomno odreagiramo. Kada stvorimo malo mira oko šume misli i osjećaja, puno ćemo lakše otkriti svakodnevne “trnove” koji su razlozi za aktiviranje stresa u nama. Nakon što se u svakodnevnom životu pojavi okidač za stres, možda ćemo moći odreagirati na način da ne dodajemo napetost, možda kažemo nešto na drukčiji način, nosimo se s tim drukčije. Iz treninga u meditaciji imamo iskustvo da ne moramo automatski povjerovati onome što osjetimo, imamo iskustvo mirnog promatranja i puštanja intenziteta reakcije koji često dođe kao prvi instinkt. Meditacija je sinonim za opuštanje, no to su nuspojave ovog svjesnog mentalnog i energetskog rada. Svakako je i to iznimno korisno u nošenju sa stresom – znati se opustiti i odmoriti um. 

Meditiramo da bismo bili svjesniji uzroka koji nam stvaraju stres, ali i zato da se umirimo i opustimo.

Više o mindfulnessu i zašto bismo zapravo trebali meditirati pročitajte ovdje. 

2. Brže propuštanje kroz tijelo

Stres je koktel kemije u tijelu, a problem je ako se ta kemija ne propusti kroz tijelo. Zato imamo termin “propuštanje kroz tijelo” koji se odnosi na to da tijelo zna na zdrav način pustiti kemiju koju proizvodi (kad više nije potrebna). Naravno da tako treba surađivati i naš “um”, koji također pušta stresne misli i ne vrti ih ukrug. Često su to ljutnja, briga i strah koji se ponavljaju i besmisleno nas stresiraju. No propustiti kroz tijelo upravo znači opustiti mišiće koji su se aktivirali mislima stresa ili stresom situacijom. Ponavljam, tijelo to radi samo po sebi ako mu dozvolimo, kad se nađe na sigurnom. Banalni primjer je trčanje pred predatorom – tada se kod nas aktivira mišić psoas, koji se među prvima napuni adrenalinom kako bismo počeli bježati. Nakon što opasnost prođe, psoas se opušta. Dužim sjedenjem u uredima psoas stalno biva skraćen, a stresori su “mentalne prirode”, kao recimo rokovi, suradnja s teškim klijentima i očekivanja od nas. Prirodno propuštanje stresa kroz naše tijelo potpomažemo jogom, ugodnim protezanjem mišića, razgibavanjem pomnim pokretima te dubokim disanjem. Zdravlje je odsutnost bolesti, no i više od toga – to je mogućnost brzog i učinkovitog oporavka te život u svom najboljem energetskom izdanju. Zbog toga je propuštanje stresa te ostalih emocija i stanja kroz tijelo jako važna vještina koju možemo naučiti.

Joga je sinonim za fleksibilnost i “protočnost” pa time i za zdravlje. Vještinu puštanja praksom joge radimo simultano tijelom i umom.

3. Reprogramiranje stresa

U asanama joge postavimo svoje tijelo u položaj koji živčanom sustavu signalizira opasnost, no mi smo sada svjesno ušli u tu stresnu situaciju u kontroliranim uvjetima (položaj svoga tijela i mjesto gdje vježbamo jogu) te dišemo duboko i mirno, što tijelu govori: “Sve je u redu”. Tim mehanizmom reprogramiramo automatizam stresa u reakciju koja je pod našom kontrolom. Mi nismo “žrtva stresa” nego netko tko njime upravlja i spreman je upoznati što se točno tu događa. Postajemo otporniji na stres jer nas manje plaši stiska koju osjetimo u tijelu, sve ju bolje znamo izbalansirati disanjem i ostati snažni. Naše tijelo je dom koji postaje sigurno mjesto. 

Učimo kako si dozvoliti osjetiti teško stanje, ali i pustiti da prođe.

4. Relaksirajuće disanje

Simpatikus ili parasimpatikus – pitanje je sad.

Naše optimalno svakodnevno funkcioniranje odvija se u djelovanju parasimpatičkog živčanog sustava. Tada su sve vitalne funkcije optimalne, a dah dubok i miran. Stresne situacije aktiviraju simpatikus otpuštanjem adrenalina i ostalim reakcijama kojima se tijelo priprema za “borba-bijeg” akciju. Između ostalog dah se skraćuje i povećava se njegova frekvencija. Ako opasnost ubrzo ne prođe, simpatikus održava to stanje u kontinuitetu. Spomenula sam dah jer je to funkcija autonomnog živčanog sustava koju možemo svjesno regulirati i jezik je kojim komuniciramo sa svojim tijelom. Jogiji su prepoznali da ritmom i kvalitetom daha možemo jako puno toga u svome tijelu instantno ili dugoročno promijeniti. Zato je “naučiti disati” umjetnost za sebe – to su vrijedne metode kojima osluškujemo što nam tijelo govori, ali ga i vodimo kako da reagira u nekoj situaciji. Najbolji upravljač imamo u svome tijelu. 

Glavni princip je taj da dugi izdah aktivira parasimpatikus, a duži udah simpatikus. Znači, ako se želimo opustiti, naglasimo dužinu izdaha, a ako se želimo razbuditi, produžimo i pojačamo udah.

5. U stresu nismo sami

Čini se kako je ljude sram priznati da imaju problem sa stresom, anksioznošću i općenito bilo kakvom psihičkom nestabilnošću. 

Kao prvo, to nije problem pojedinca već kulture u kojoj živimo, a koja prezentira nezdrave ideale i očekivanja. Anonimno sam ispitala grupicu ljudi što im stvara stres i odgovori su bili vrlo slični: posao, rokovi, ubrzani život, teški odnosi… Time želim reći da nitko od nas nije sam u tome što osjeća, nemamo osobnu manu (falingu). Ta anksioznost je nevidljivi sloj u kulturi u kojoj živimo, koji ne vidimo, kao što riba ne vidi da je u moru. 

Kao drugo, svi imamo potrebu raditi na razumijevanju svojih psihičkih i emotivnih stanja, i to ne samo oni koji “imaju problem”. Sve je veća potreba za “duhovnim radom” ili “samopomoći”, i pritom ne mislim ništa loše. Dapače, ta težnja postoji od davnina. Zato nije nimalo sramotno meditirati ili željeti se upoznati i poboljšati odnos sa samim sobom (iz čega proizlaze odnosi s ostalim ljudima). Pojedinac, dakle, ne traži pomoć jer nije dobro već upravo iz vrline želje da bude dobro, što je iznimno pohvalno. 

Kao treće, pomozite si kako god znate, ne treba čekati i trpjeti stres. Život je u redu kada smo dobro i za time trebamo težiti pod svaku cijenu. Pričajte s bližnjima, razumijevanje prijatelja odličan je lijek za to. Potražite pomoć od strane stručnih osoba. Vježbajte jogu i meditirajte. Volite se i pobrinite za sebe kao što biste za vama najdražu osobu.

Tekst: Tena Rebernjak, certificirana učiteljica joge

Želite li isprobati dobrobiti ovih metoda, moglo bi vas zanimati da je travanj na online jogi Tene Rebernjak rezerviran za Antistres jogu, gdje polaznici prolaze gore navedene metode, vježbaju, dišu i meditiraju kako bi svatko od pronašao svoj način da se nosi sa stresom kad je potrebno. Pridružite se neovisno o tome jeste li do sada vježbali jogu. Više informacija pronađite ovdje.

Također se možete pridružiti online predavanju i satu joge na kojem se obrađuju pitanje uzroka stresa i načina kako si pomoći, i to u nedjelju, 2. travnja 2023., od 10:00 do 11:15. Sudjelovanje je 10 eura. Više pročitajte ovdje. 

Mnogi vođeni sati joge u kojima Tena Rebernjak obrađuje temu joge za mentalno zdravlje i antistres joge možete pronaći na YouTube kanalu. Pretplatite se kako bi vam redovito stizale obavijesti o novim terminima održavanja joge. Ovdje možete provjeriti cijelu playlistu joge za mentalno zdravlje pod vodstvom Tene Rebernjak.

Naslovna fotografija: Maria Korneeva/iStock/Getty Images Plus

Foto: Stjepan Tafra