Kako doista izgleda život s nasilnikom? Dvije žene s nama su podijelile svoja iskustva

Posljednji mjeseci nisu bili laki ni za koga, no s posebnim su se problemima suočile žrtve obiteljskog nasilja. Dok su se neki brinuli koju će knjigu sljedeću pročitati i koji će film pogledati u izolaciji, svakodnevica je za žene žrtve obiteljskog nasilja bila potpuno drukčija. 

Strah za vlastiti život i svakodnevna patnja koju proživljavaju žrtve nasilja teško se može opisati i dočarati nekome tko se nikad nije suočio s ovakvim nedopustivim ponašanjem, no vjerujemo da će dvije priče koje su zahvaljujući Udruzi Brod i skloništu za žene žrtve nasilja s nama podijelile dvije iznimne žene, nekome pomoći da se osjeća manje usamljeno u svojoj patnji, nekoga potaknuti da reagira, da pomogne, da ne odabere šutnju i okretanje glave na drugu stranu. Nadamo se da će ove dvije priče nekoga potaknuti na promjenu jer, nasilje nad ženama je problem cijelog društva te moralna i zakonska obveza svakog pojedinca.

“Od svoje sam 18 godine samostalna. Na godišnjem odmoru u Hrvatskoj upoznala sam dečka koji mi je kasnije postao suprug. Znao je tu i tamo imati nasilne ispade, ali ne prema meni. Prema meni je bio OK, nije pokazivao znakove pažnje niti bio posebno nježan, ali sam to pripisivala karakteru. Oženili smo se i dobili troje djece. Sve češće imao je nasilne ispade i prema meni i prema djeci. Mislila sam da će proći, ali nije prolazilo. Najstariji sin počeo je mokriti u krevet, a dvoje mlađih blizanaca dobilo je teški oblik astme. I dalje sam vjerovala da će se promijeniti. Prošle su godine, ali nije se mijenjao, postao je još i gori. Tek sam ga nakon 25 godina ostavila… jer sam vjerovala. Danas je jedan sin u Njemačkoj i trajno je na psihoterapiji. Druga dvojica su nešto bolje prošli, ali ne žele kontakt sa mnom jer misle da sam kriva što ga prije nisam napustila. Znam da sam trebala, ali uvijek sam mislila kako je važno da imaju oca jer ga ja nisam imala. Mislila sam kako je važno da možemo svi zajedno na Božić doći kod moje sestre jer sam vjerovala da ona vodi uspješan život pa nisam htjela ispasti manje uspješna. Ono što sam naučila na jako težak način je to da obitelj ne mora sadržavati oca, majku i djecu da bude potpuna. Obitelj mogu biti svi oni koji se vole i podržavaju. I dalje živim u nadi i vjerovanju da će sva moja djeca shvatiti zašto sam trpjela i živjela život koji baš nitko ne zaslužuje.” N. D. (45)

“Odrasla sam u dobrostojećoj i naizgled vrlo uglednoj obitelji. Brat i ja znali smo što se događa i često puta smo to i osjetili, ali “na van” sve je trebalo biti u najboljem redu. Otac, ugledni liječnik, koji je kriomice pio, bio je žrtva svoga oca zlostavljača. Bilo je jako puno trenutaka i dana kad bi otac psihički zlostavljao mamu. Znao ju je tjednima držati zatvorenu u kući. Novac bi dobivala samo kad bi morala otići nešto kupiti i vratiti se morala s računima, a on bi onda satima računao koliko je potrošila i je li slučajno kupila nešto što nije bilo na popisu. Zatvorena u svojoj sobi, maštala sam da ću jednog dana upoznati nekoga tko će me razumjeti, voljeti i podržavati. Nisam bila povjerljiva, teško sam se otvarala i imala sam mali krug ljudi oko sebe. Nakon nagovora prijateljice s faksa, izašla sam van i upoznala njega. Bio je prezgodan i dobar, i imao je najbolji auto na svijetu. Plaćao mi je apsolutno sve. Bilo je divno dok nije došao trenutak da otputujem na apsolventsko putovanje… Zaključao me kod sebe u stan baš kao što bi činio moj otac, s tim da mi je ostavio veliku čokoladu s porukom da me voli. Mislila sam, a što je jedno putovanje i malo samoće, pa bolji je od mog oca. Oženili smo se i postao je najgori mučitelj. Nikamo nisam išla bez njega, čak ni u frizerski salon. Nisam se zaposlila iako sam diplomirala u roku. Prošle su godine, djece nismo imali, a ja sam se liječila od anksioznog poremećaja i kronične depresije. Otišao je toliko daleko da je jedan dan doveo ljubavnicu u stan i zamolio da skuham kavu. A onda sam napokon otišla ja, bolje rečeno, pobjegla dok je bio na službenom putu. Zaposlila sam se i preselila u drugi grad. Bilo je dana kada sam pomišljala da mu se vratim jer je ostavljao bezbroj ljubavnih poruka, uplaćivao novac na moj račun, slao slike s godišnjih odmora. A onda je došla faza kad sam se počela kajati što ga i prije nisam ostavila. Sada jednostavno znam da sam to napravila onda kad sam smogla hrabrost, a ne kad sam trebala ili morala.” M. P. (49)

Kako prepoznati znakove obiteljskog nasilja?
#1 IZOLACIJA
Vaša prijateljica počela je izbjegavati društvene događaje, češće izostaje s posla i povlači se?
#2 MANJAK SAMOPOUZDANJA
Vaša prijateljica nije toliko otvorena kao što je bila i čini vam se da je izgubila samopouzdanje?
#3 OZLJEDE
Neobjašnjive masnice i ozljede, kao i pokušaj prekrivanja istih odjećom.

Što možete učiniti?
BUDITE STRPLJIVI Vaša će prijateljica trebati vremena prije nego što bude spremna razgovarati ili donijeti odluku o tome što učiniti.
STRUČNA POMOĆ Ženske udruge i skloništa mogu vam pomoći pri pristupu u slučaju obiteljskog nasilja.
SLUŠAJTE Podržite prijateljicu, pomognite joj povratiti samopouzdanje i zadržati kontakt s prijateljima i obitelji.

Projekt #SpeakOut i #IsolatedNotAlone je nastao u suradnji Avona i časopisa Ljepota&zdravlje. Sve novosti vezane za ovaj projekt kojem je cilj osvještavanje i borba protiv nasilja nad ženama, možete pratiti i preko naših društvenih mreža @avonhrvatska i @ljepotaizdravljehrvatska te portala www.ljepotaizdravlje.hr.

Foto: Unsplash