Kako izračunati svoj indeks tjelesne mase i koliko je zapravo važan

Indeks tjelesne mase, poznatiji kao ITM ili BMI (body mass index), desetljećima se koristi kao standardizirana metoda za procjenu odnosa tjelesne težine i visine. Sama formula nastala je još u 19. stoljeću i koristi se i danas zbog svoje jednostavnosti.

Izračunava se tako da se tjelesna težina u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima. Na temelju dobivene vrijednosti osoba se kategorizira u jednu od skupina: pothranjenost, normalna težina, prekomjerna težina ili pretilost. Pretilost se dodatno dijeli u kategorije po stupnjevima. Ova kategorizacija koristila se ponajprije za statističke i epidemiološke potrebe, a kasnije je postala dijelom dijagnostičkih kriterija u kliničkoj praksi. Jedna od ključnih prednosti BMI-ja jest jednostavna i brza procjena stanja populacije kad je riječ o prevalenciji pretilosti i pothranjenosti. U kontekstu velikih istraživanja ili javnozdravstvenih kampanja, ovakav alat omogućuje relativno brzu klasifikaciju i donošenje zaključaka na razini velikog broja ljudi.

Pročitajte članak: “Što je kalorijski deficit i možete li pomoću njega smršavjeti?”

Međutim, unatoč tim prednostima, indeks tjelesne mase već je dugo podvrgnut ozbiljnoj kritici. Mnogi stručnjaci ističu da ova mjera ne uzima u obzir ključne individualne razlike kao što su mišićna masa, raspodjela masti, spolne i dobne razlike te genetske i metaboličke varijacije među ljudima. Osim toga, BMI zanemaruje i druge važne pokazatelje zdravlja, poput krvnog tlaka, razine glukoze u krvi, razine kolesterola, hormona te kondicije kardiovaskularnog i metaboličkog sustava.

Granice BMI-ja i problem kategorizacije

Prema najčešće korištenim kriterijima, BMI između 18,5 i 24,9 smatra se “zdravim” ili “normalnim”, dok vrijednosti ispod 18,5 ukazuju na pothranjenost. Vrijednosti između 25 i 29,9 kategoriziraju se kao prekomjerna težina, dok se sve iznad 30 smatra pretilošću. Međutim, ovakvo razgraničenje ne uzima u obzir mnoge važne faktore. Primjerice, osoba koja redovito vježba, ima razvijenu muskulaturu i nizak postotak masnog tkiva može imati BMI koji sugerira prekomjernu težinu ili čak pretilost iako je zapravo u odličnom zdravstvenom stanju. Suprotno tome, osoba s “normalnim” BMI-jem može imati visoku razinu visceralne masti, povišen krvni tlak, inzulinsku rezistenciju i druge metaboličke disbalanse koji predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik. Stoga se BMI sve češće dovodi u pitanje kao alat koji bi trebao služiti kao primarna mjera zdravlja. Njegova prekomjerna uporaba u kliničkoj praksi može dovesti do pogrešnih procjena, stigmatizacije i propuštenih dijagnoza. U kontekstu rastuće svijesti o važnosti individualizirane medicine, sve je jasnije da zdravlje nije moguće svesti na broj koji proizlazi iz jednostavne matematičke formule.

Indeks tjelesne mase i stvarno zdravlje: razlika između težine i funkcionalnosti

Jedan od ključnih problema kod korištenja BMI-ja jest poistovjećivanje težine s ukupnim zdravljem. Iako tjelesna težina može biti indikator određenih stanja, poput rizika za dijabetes tipa 2, hipertenziju ili kardiovaskularne bolesti, ona nije odlučujući ni jedini čimbenik. Mnogi ljudi s višim indeksom tjelesne mase imaju uredne vrijednosti krvnog tlaka, normalan metabolizam glukoze, zdravu funkciju srca i pluća te dobru fizičku kondiciju. S druge strane, velik broj ljudi s “idealnim” BMI-jem pokazuje znakove metaboličkih poremećaja. Zdravlje se ne može u potpunosti definirati vanjskim izgledom ili brojevima na vagi. Ono obuhvaća i kvalitetu sna, sposobnost upravljanja stresom, emocionalnu stabilnost, razinu tjelesne aktivnosti, prehrambene navike, odnos prema tijelu i mnoge druge faktore koji nisu vidljivi izvana. Razumijevanje zdravlja kao složene mreže međusobno povezanih funkcija tijela i uma dovodi do potrebe za širim i sveobuhvatnijim pristupom. Upravo zato sve se više naglašava važnost metaboličkih pokazatelja, koji pružaju dublji uvid u stvarno stanje organizma.

Koji su pokazatelji zdravlja korisniji od BMI-ja

Dva posebno važna biomarkera koja stručnjaci sve češće ističu kao relevantnija od BMI-ja su krvni tlak i hemoglobin A1C. Ove dvije vrijednosti nude izravniji uvid u funkcioniranje kardiovaskularnog i endokrinog sustava i mogu poslužiti kao rani pokazatelji potencijalnih zdravstvenih problema. Krvni tlak pokazuje s kolikim se otporom srce mora suočavati kako bi pumpalo krv kroz tijelo. Visok krvni tlak može biti posljedica genetskih faktora, stresa, prehrambenih navika, nedostatka sna ili niske razine tjelesne aktivnosti. Mnoge osobe s “normalnim” BMI-jem mogu imati povišeni krvni tlak zbog ovih čimbenika, dok pojedinci s višim indeksom tjelesne mase mogu imati uredne vrijednosti krvnog tlaka zahvaljujući zdravom načinu života. Hemoglobin A1C, s druge strane, mjeri prosječnu razinu glukoze u krvi tijekom protekla tri mjeseca. Ova vrijednost odražava sposobnost tijela da regulira glukozu, što je ključno za prevenciju dijabetesa, ali i za očuvanje zdravlja srca, bubrega, očiju i živčanog sustava. Visoka razina A1C može ukazivati na inzulinsku rezistenciju, lošu prehranu, kronični stres, hormonalne poremećaje ili manjak sna – sve faktore koji nisu nužno povezani s tjelesnom težinom. Ono što dodatno komplicira situaciju jest činjenica da mnogi faktori koji utječu na ove biomarkere nisu uvijek pod našom izravnom kontrolom. Nasljeđe, trauma, okoliš, hormonska ravnoteža i kronični stres mogu imati veliki utjecaj na metabolizam i zdravlje, neovisno o našim naporima da “održimo zdravu težinu”.

Kritike BMI-ja u suvremenoj medicini

Suvremena medicina sve više teži prema individualiziranom pristupu, što znači da se procjena zdravlja temelji na cjelovitoj slici osobe, a ne na izdvojenim brojevima. U tom kontekstu, BMI se sve više smatra zastarjelim i pojednostavljenim alatom, posebno kad se koristi kao temelj za kliničke preporuke ili kao osnova za donošenje važnih odluka u vezi sa zdravljem. Jedan od najvećih problema u praksi jest stigmatizacija ljudi na temelju njihove tjelesne težine. Osobe s višim BMI-jem često nailaze na predrasude u zdravstvenom sustavu, pri čemu se njihovi simptomi zanemaruju ili pripisuju isključivo težini, što može dovesti do kašnjenja u dijagnozi ozbiljnih bolesti. S druge strane, osobe s nižim indeksom tjelesne mase mogu ostati nedijagnosticirane jer se pretpostavlja da su zdrave samo zato što zadovoljavaju određene vanjske kriterije. U takvom sustavu, zdravlje se svodi na estetiku i normu, a ne na funkcionalnost i kvalitetu života. To je posebno problematično jer potiče krive obrasce ponašanja, uključujući restriktivne dijete, kronično nezadovoljstvo tijelom i poremećaje u prehrani.

Novi pristupi: individualna procjena zdravlja

U novim modelima zdravstvene skrbi sve se više govori o holističkom pristupu, u kojem se u obzir uzimaju i fizičko i mentalno zdravlje, prehrambene navike, razina tjelesne aktivnosti, spavanje, stres, emocionalna otpornost i socijalni kontekst života osobe. U tom smislu, BMI postaje samo jedan mali fragment šire slike. Napredniji pristupi uključuju analizu sastava tijela (odnos mišića, masti i vode), testove hormona, analizu crijevne mikrobiote, psihološke upitnike i funkcionalne testove poput tolerancije na glukozu, razine inzulina natašte i varijabilnosti otkucaja srca. Takvi pokazatelji omogućuju dublje razumijevanje unutarnjih procesa koji utječu na zdravlje i često mogu otkriti rizike mnogo prije nego što se manifestiraju ozbiljni simptomi. Osim toga, ovakav pristup vraća fokus na prevenciju i optimizaciju zdravlja, umjesto na korekciju brojeva.

Vrijeme je za redefiniciju zdravlja

BMI, iako praktičan i jednostavan, ne može dati potpunu sliku zdravlja jedne osobe. Osim što zanemaruje individualne razlike, često vodi u stigmatizaciju i propuštene dijagnoze. Pravo zdravlje puno je više od brojeva. Ono se nalazi u ravnoteži između fizičkog zdravlja, mentalne stabilnosti, emocionalne otpornosti, kvalitetnih odnosa i smislenog života. Vrijeme je da se zdravlju pristupi s više nijansi, da se uzmu u obzir svi aspekti koji utječu na dobrobit te da se osobe prestanu procjenjivati prema formuli staroj gotovo dva stoljeća. Umjesto da se opsjedamo BMI-jem, mudrije je obratiti pažnju na ono što nam tijelo i um poručuju kroz funkcionalne, emocionalne i biološke signale. To je jedini put prema istinskom, dugoročnom zdravlju.

Foto: Pexels