Kako liječiti kronične bolesti u trudnoći

Za vrijeme trudnoće može doći do pojave raznih kroničnih bolesti, zbog čega je neophodno da obratite pažnju na njihove simptome, kao i da svom liječniku priopćite sve eventualne promjene koje primijetite na svom organizmu. Danas vam predstavljamo kronične bolesti koje se mogu pojaviti u trudnoći.

ASTMA I TRUDNOĆA

Blaga astma, kod koje se koristi samo povremena uporaba inhalatornih kortikosteroida ili bronhodilatatora (pumpica), obično nije problem u trudnoći. Kod težih oblika, s čestim astmatičnim napadajima i stalnim uzimanjem lijekova, jako je važno biti u stalnom kontaktu s nadležnim liječnikom i bez prekida uzimati lijekove koji su propisani, bez obzira na trudnoću. Ako se na bilo koji način stanje bolesti pogorša, pojačaju se napadaji, ili postanu češći, potrebno je odmah se javiti liječniku.

Astma koja je dobro kontrolirana ne utječe na stanje bebe i zato je jako važno da se se uzimaju propisani lijekovi, kao i da se redovito ide na kontrole.

Lijekovi koji se uzimaju u trudnoći ne utječu na bebu, i puno je gore ako se ne uzimaju, jer se tako mogu izazvati napadaji. Inhalatori ulaze u krv majke vrlo malo, a do bebe još manje, dok kod tableta nešto veća količina ulazi u krv, ali ni to ne bi trebalo smetati djetetu.

Rizik od dobivanja napadaja tijekom samog porođaja je vrlo malen, a potrebno je ponijeti lijekove na porođaj i o svom stanju obavezno obavijestiti liječnika i sestre u porođajnoj dvorani.

Uzimanje lijekova protiv astme ne utječe na dojenje, ali je o stanju i terapiji potrebno obavijestiti pedijatre.

EPILEPSIJA I TRUDNOĆA
Hoće li će epilepsija utjecati na trudnoću, odnosno trudnoća na epilepsiju, vrlo je individualno – kod gotovo polovice slučajeva nema nikakvih promjena, a kod ostalih žena uglavnom dolazi do poboljšanja i nema napadaja, ali ne smije se zanemariti ni onaj maleni udio žena kod kojih se javi pogoršanje, što zahtijeva prilagođavanje terapije i intenzivniji nadzor. U svakom slučaju je vrlo važno da se neurolog obavijesti o trudnoći i da on odluči je li potrebna promjena doze i vrste lijekova, te učestalost kontrola. Obavezno je obavijestiti i ginekologa o epilepsiji i terapiji, a nikako se ne smije prestati s uzimanjem lijekova. Ako se na bilo koji način pogorša stanje bolesti, odmah se o tome mora obavijestiti i ginekolog i neurolog.

Žene na antiepiletičkim lijekovima trebaju početi s uzimanjem folne kiseline bar tri mjeseca prije začeća i to u dozi od 4 mg dnevno, te nastaviti s tom dozom do trećeg mjeseca trudnoće, da bi smanjili rizike nastanka problema koje mogu izazvati ovi lijekovi. Tijekom trudnoće potrebno je napraviti vrlo detaljne ultrazvučne preglede tijekom kojih se kontrolira morfologija ploda, a posebna pažnja obraća na kralježnicu, lubanju, lice i srce.

Što se tiče terapije, najvjerojatnije je da neće biti velikih izmjena vrste lijekova, ali je moguće da će se doze izmijeniti. Trudnoća se kod žena s epilepsijom mora planirati da bi se na vrijeme počelo s uzimanjem folne kiseline, a s obzirom na to da neki lijekovi koji se koriste za epilepsiju utječu na metabolizam vitamina K, da bi se smanjio rizik od razvitka krvarenja kod bebe kao posljedica ovog utjecaja, moguće je da će se tijekom posljednjeg mjeseca trudnoće početi s terapijom vitamina K.

Epileptički napadaji mogu nositi potencijalnu opasnost po dijete, jer ona tijekom napadaja ne dobiva dovoljno kisika. Ako napadaj kratko traje, ne bi trebalo biti problema, ali da se ne bi ponavljali napadaji, važno je da uzimate svoju terapiju. Tijekom porođaja ne povećava se rizik, ali se terapija mora redovito uzimati.

BOLESTI ŠTITNE ŽLIJEZDE
Problemi sa štitnom žlijezdom mogu biti rezultat njezine prevelike ili premale aktivnosti. U oba se slučaja stanje funkcije štitne žlijezde kontrolira određivanjem razine hormona koje proizvodi ova žlijezda – određuju se slobodni T3, T4 i TSH, i na osnovi ovih rezultata procjenjuje se je li i koja terapija potrebna, odnosno regulira se doza. Lijekovi koji se koriste za ove probleme ne bi trebali utjecati na razvoj ploda, ali se funkcija djetetove štitne žlijezde svakako kontrolira nakon rođenja.

Tijekom trudnoće nastavlja se s dotadašnjom terapijom, a doze se prilagođavaju tijekom konzultacija s endokrinologom, shodno razinama hormona. Kao što je potrebno endokrinologa obavijestiti o trudnoći, tako i ginekologa treba obavijestiti o postojanju problema sa štitnom žlijezdom i o terapiji.

ŠEĆERNA BOLEST
Ako već neko vrijeme postoji šećerna bolest i terapija inzulinom, potrebno je trudnoću planirati i tome razgovarati s nadležnim endokrinologom. Jako je važno u trudnoću ući s reguliranom razinom šećera u krvi, jer se tako smanjuje mogućnost da dođe do komplikacija i lakše je regulirati doze inzulina. Trudnoću treba pratiti i ginekolog i endokrinolog, i vrlo je važno redovito odlaziti na detaljne ultrazvučne preglede da bi se pratio rast i razvoj bebe. Posebno se tijekom pregleda obraća pažnja na kralježnicu, mozak, srce i lice. Kada je šećerna bolest dobro regulirana, a rezultati pregleda dobri, nema razloga za brigu.

Inzulin ne utječe na dijete i mora se uzimati tijekom trudnoće, jer je po dijete puno opasnije da se ne uzima. Terapija se nikako ne smije mijenjati bez savjeta liječnika, doze se ne smiju smanjivati ili povećavati, obroci se ne smiju preskakati, kao ni odustajati od fizičke aktivnosti.

Komplikacije trudnoće sa šećernom bolesti mogu se izbjeći ako postoje redovite kontrole, a neke od komplikacija obuhvaćaju povećanu količinu plodne vode, ubrzano dobivanje na težini bebe, razvitka određenih problema s morfologijom – razvojem bebe, ali i do zaostajanja u rastu. Redovitim kontrolama i odgovarajućom terapijom mogućnost za razvitak komplikacija smanjuje se na minimum.

POVIŠENI TLAK
Povišeni tlak prije trudnoće zahtijeva reguliranje i prije koncepcije, a ako su tijekom trudnoće kontrole redovite, praćene odgovarajućom terapijom, šansa da dođe do razvitka komplikacija se smanjuje, mada ne nestaje potpuno, jer ovo stanje ponekad ne može biti potpuno predvidljivo. Čak 5 % žena ima ovo stanje povišenog tlaka, koje se zove “kronična hipertenzija”, a označava pritisak iznad 140/90 mmHg. U nekim slučajevima visoki tlak razvije se tijekom trudnoće, što se zove “trudnoćom izazvana hipertenzija”.

Kod žena s kronično povećanim tlakom povećava se rizik od razvitka preeklampsije, zastoja u rastu bebe, prijevremenog porođaja, prijevremenog odvajanja posteljice… U blagim slučajevima i rizici od komplikacija su manji, a s težinom slučaja raste i rizik od komplikacija.

Idealno bi bilo da se visoki tlak riješi prije trudnoće i da trudnoća bude planirana, prije svega zato da bi se smanjio rizik od komplikacija, ali i da bi se planirali lijekovi koji će se koristiti tijekom trudnoće, posebno na njezinom početku. Ako trudnoća nije unaprijed planirana, važno je što prije se javiti liječniku, planirati terapiju i praćenje trudnoće. Tijekom trudnoće pratit će se i stanje bubrega i jetre, te raditi i drugi testovi koji će ukazati na stanje organizma. U trudnoći se uglavnom uzimaju lijekovi protiv povećanog tlaka za koje je dokazano da ne utječu na dijete– najčešće Metildopa.

Kontrole trudnoće su češće nego inače, kao i ultrazvučni pregledi, zbog mogućnosti zaostajanja u rastu bebe ili pogoršanja njezinog stanja. Ako dođe do razvitka komplikacija, planira se ostajanje u bolnici kako bi se što bolje kontroliralo stanje i mame i bebe.

Ako se stanje majke i bebe redovito prati, postoji dobar rast bebe, nema komplikacija niti skokova tlaka, nema ni potrebe da trudnoća ranije završi. Ako dođe do razvitka komplikacija, onda je i za mamu i za bebu bolji prijevremeni porod, pri čemu se u obzir mora uzeti i gestacija.

Izvor: Life Content
Foto: Guliver/Thinkstock