Kako nadvladati strah nakon potresa i kako se ponašati?

Pandemija, potresi, mnogi ljudi koji su ostali bez svojih domova… Teški su trenuci koje trenutačno proživljavamo, a strah i neizvjesnost neizbježno rastu, no najvažnije što možemo napraviti jest ostati pribrani i psihički što stabilniji, kako bismo mogli adekvatno reagirati.

Iako znamo da je razorni potres koji je danas šokirao stanovnike Petrinje, Siska, Gline i okolnih mjesta, a potom i cijele regije situacija u kojoj se jako teško primiriti i vjerojatno svi radimo najbolje što u tom trenutku možemo, no postoje djelotvorne metode kojima se možemo uhvatiti u koštac sa svim problemima koje ovaj izazovni period donosi. Dr. sc. Doris Čuržik, klinička psihologinja, kognitivno-bihevioralna terapeutkinja i edukatorica u Centru za psihološko usavršavanje, nedavno nam je otkrila koje su metode kojima si možemo i u ovom slučaju pomoći.

Kako si pojedinac konkretno može pomoći?

U globalnom pogledu na pandemiju, malo je toga pod utjecajem pojedinca i to može doprinijeti doživljaju tjeskobe. No, unutar strukture našega dana i onoga na što možemo utjecati – razina upravljanja, a time i doživljaja kontrole, puno je veća. Stoga je važno vratiti se na planiranje vlastitih aktivnosti, a time razvijati i osobni kapacitet prilagodbe na novonastalu situaciju. Mentalno fleksibilniji ljudi imaju mogućnost viđenja različitih rješenja problemu što povećava vjerojatnost doživljaja zadovoljstva suočavanjem s različitim situacijama. U praktičnom smislu to bi značilo, primjerice, otići na posao/ili ostati doma i odraditi ga online ako situacija to onemogućava, završiti posao kad je kraj radnoga vremena (ovo je osobito važno prakticirati za ljude koji trenutno rade od doma), pogledati vijesti, planirati raznolike fizičke aktivnosti koje će uključiti i izlazak iz kuće jer je kretanje važno za regulaciju neurokemije mozga, a time i razinu raspoloženja i tjeskobe. Nadalje, održati online kavu s prijateljima – nema razloga otkazivati druženje ako ih nismo u mogućnosti vidjeti uživo jer se i dalje radi o interakciji koja nam je potrebna, i naravno, baviti se raznolikim hobijima, isprobati neke od aplikacija upravljanja stresom i sl. Naime, kad sve ove aktivnosti ostavljamo za neka druga vremena, zapravo prakticiramo nebrigu o sebi i nepotrebno ugrožavamo svoje mentalno zdravlje. Neka ovo radije bude godina u kojoj ćemo naučiti kako od psihičkih smetnji nitko nije cijepljen i razvijati time brigu o sebi, no i empatiju prema onima kojima je upravo svakodnevno nošenje sa psihičkim smetnjama u nekome trenu života nažalost postalo “novo normalno”. Naposljetku, važno je pokušati stvarati alternativne, objektivne poglede na situaciju osim onih katastrofičnih koje doprinose otežanoj prilagodbi. Tko zna kada ćemo sljedeći put vidjeti okićen grad pun svjetala, lišen svih naplatnih sadržaja za koje nas uvjeravaju kako su nam potrebni da bi bili sretniji? Drugim riječima, važno je pokušati graditi vlastitu fleksibilnost i iznaći prilagodbu situaciji koja zasigurno ima svoj kraj – a to je ipak sve izvjesnija stvar.

Što s onima koji pate od anksioznosti ili neke vrste depresije, ovo razdoblje im ne ide baš u prilog?

Nažalost, teško da postoji razdoblje koje ide u prilog osobama s visokom anksioznošću ili depresivnošću, no situacije poput ovih mogu doprinijeti pogoršanju postojećih smetnji kao i nastanku prve epizode anksioznosti i/ili depresivnosti. Ako osoba zamjećuje kako se s trenutačnom situacijom nosi s poteškoćama, manje uspješno od okoline, ili da se razina postojeće tjeskobe ili bezvoljnosti i disfunkcionalnosti pojačava, uz izostanak doživljaja kontrole nad upravljanjem smetnjama, moguće je kako postoji potreba za stručnom podrškom. Hoće li to biti psihoterapijska, farmakoterapijska ili kombinirana, ovisi o izraženosti smetnji, prijemčivosti osobe za psihoterapiju, motivaciji, pridruženim dijagnozama i sl. Ako se radi o osobama koje su aktualno u psihijatrijskom ili psihološkom tretmanu, preporuka je nastaviti sa svim oblicima pomoći koje je osoba i do sada koristila. Ovakve neizvjesne i izvanredne situacije ponekad olakšavaju odluku o odustanku od procesa tretmana, pogotovo ako osoba općenito ima poteškoća samoregulacije ili održavanja motivacije. No, preporuka je pokušati održati proces tretmana te nastojati razvijati fleksibilnost pokušajima prilagodbe na trenutnu situaciju. Ako je onemogućen rad uživo, i terapija putem interneta i/ili telefonski razgovor s terapeutom pomoći će više u ovoj situaciji no prepuštanje simptomima i nezadovoljstvu uslijed novonastale situacije. Unutar nekih terapijskih pravaca uče se konkretne strategije nošenja s anksioznošću, stresom i depresivnošću. Iako nam svima ponekad intuitivno nadolazi osjećaj nedostatka motivacije za djelovanjem, ovo nije period u kojem bi s time trebali posustati, već je postojeće i naučene strategije i resurse pomoći, podrške i samopomoći potrebno još aktivnije koristiti i istražiti. No, postoji i razlog za optimizam kad su u pitanju osobe koje su iskusile psihoterapiju. Naime, interesantna je klinička opaska kako se veliki broj naših klijenata tijekom prvoga zatvaranja pohvalio kako su se nosili uspješnije od svoje bliske okoline s ovom situacijom, upravo zato što su tijekom terapije naučili različite strategije kojima mogu kontrolirati vlastite smetnje, među kojima su često upravo anksioznost, depresivnost i razina stresa. Dakle, možemo reći kako su ti pojedinci naučene strategije upravo fleksibilno prilagodili novonastaloj situaciji kako bi održali mentalnu ravnotežu, što je stvarno pohvalno i ohrabrujuće.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Koronavirus.hr (@koronavirus.sluzbeni)

Na stranici Koronavirus.hr, jednog od webmjesta na kojima se možete točno informirati, nalaze se pojašnjenja Prof. dr. Dražena Begića, pročelnika Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta, Zagreb te prof. dr. sc. Nataše Jokić-Begić s Odsjeka za psihologiju na Filozofskom fakultetu naših brojnih vrtloga osjećaja koje je teško verbalizirati, a koji će vam zasigurno pomoći napraviti korak prema naprijed:

Ljudi će se razlikovati po svojim reakcijama, ali univerzalno je sljedeće:

Jutros ste vjerojatno osjetili snažnu uznemirenost u tijelu. Ona će se postupno smirivati, ali vjerojatno ćete se čitav dan osjećati napeto i uplašeno. To je sasvim normalno, time nas naša tijela spremaju za velike izazove, daju nam energiju i drže nas budnima. Posljedica toga bit će osjećaj umora i „slomljenosti“, već večeras ili sutra. Sve će se to smiriti za nekoliko dana.

Imali ste potrebu čuti se sa svojima, približiti se jedan drugome, pružiti si ruku. To je potpuno normalno i u svakoj drugoj situaciji bi vam savjetovali da upravo to učinite. ALI NE U OVOJ! Ne zaboravite na pandemiju. Održavajte socijalne kontakte na sigurnoj udaljenosti. Šaljite poruke podrške, ali izbjegavajte bliži kontakt.

KOMUNICIRAJTE S DJECOM
Snažne emocionalne reakcije djece i adolescenata u ovoj situaciji su u potpunosti normalne. S obzirom na to da mladi ljudi uče razvijati strategije za nošenje sa situacijom upravo od svojih roditelja, vrlo je važno s njima verbalizirati što se točno dogodilo, no istovremeno ih što prije vratiti u rutinu kako bi dobili osjećaj sigurnosti i normalnosti. Ako prvih nekoliko noći žele spavati što bliže vama, dozvolite im jer situacija je izvanredna. Također, djeca često krive sebe za događaje ili reakcije koji ih okružuju, stoga im jasno dajte do znanja da je riječ o prirodnoj katastrofi na koju nisu mogli imati utjecaja.

Ured za upravljanje u hitnim situacijama izdao je Upute za slučaj potresa u Gradu Zagrebu, koje sadržavaju osnovne podatke o potresima, upute o ponašanju u slučaju potresa kao i postupke koji prethode eventualnoj evakuaciji. Čitanje takvih uputa će vas smiriti jer ćete se osjećati pripremljeno za eventualan sljedeći potres, ali istina je i da ćete uistinu biti bolje pripremljeni. Upute su sljedeće:

Ponašanje u slučaju potresa:

• Ostanite unutar građevine, sagnite se i pokrijte. Najbolje je skloniti se ispod stola, stati u kut ili uz nosive zidove. Pokrijte glavu i vrat rukama.
• Maknite se od polica ili od sličnih objekata što mogu pasti. Ne trčite na izlazna vrata.
• Sačuvajte prisebnost duha i ne paničarite jer je panika pogubna.
• Odmaknite se što dalje od staklenih površina i pregradnih zidova.
• Ne upotrebljavajte šibice i otvorenu vatru.

Nakon potresa:

• Kad prestane prvi potres, napustite prostorije na najpogodniji način i uzmite sa sobom najvažnije pripremljene stvari.
• Nikako ne napuštajte građevinu dizalom, upotrebljavajte stepenice (zbog velike mogućnosti od kvara instalacija, rušenja dizala, nestanka struje i sl.).
• Isključite struju na glavnoj sklopci te zatvorite plin i vodu na glavnome ventilu.
• Ne zaboravite na humanost i nesebičnost, pomozite stradalima, ali ne pomičite teško povrijeđene.
• Pijte samo zapakiranu vodu i onu što stigne kao pomoć.
• Postupajte prema uputama sredstava javnog priopćavanja.
• Ako ste ostali pod ruševinama budite mirni i zovite u pomoć tako da lupate čvrstim predmetom o instalacijske cijevi (vodovodnim i od centralnog grijanja).
• Čuvajte snagu.

Foto: Unsplash