Kako odabrati najbolju vrstu psihoterapije za sebe

U Hrvatskoj je registrirano oko 25 različitih psihoterapijskih pristupa, pa kako onda znati koji je najbolji put za vas? Trenutačno najpopularnije pristupe objasnila nam je psihologinja Ana-Marija Lušičić.

Mentalno zdravlje tema je o kojoj se u javnosti sve otvorenije govori. Mnoge javne ličnosti sada istupaju sa svojim iskustvima, često ističu da im je olakšanje u borbi sa psihičkim problemima donijela psihoterapija. Neki se, pak, na razgovore sa psihologom odlučuju kako bi bolje razumjeli i upoznali sami sebe, a redovite seanse za mnoge su dio mentalne higijene.

Psihoterapijski pristupi u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je registrirano oko 25 različitih psihoterapijskih pristupa, za koje je također omogućena i odgovarajuća edukacija. Psihoterapija može pomoći u trenucima u kojima se suočavamo sa stresnim životnim događajima, zatim kod ozbiljnijih trauma, bolesti ili gubitka. No posebno je učinkovita kod specifičnih mentalnih stanja kao što su depresija ili tjeskoba.

Isto tako, terapija koje podrazumijevaju različite pristupe pacijentu ima puno. Kako onda znati što se sve nudi i koji je najbolji put za pojedinu osobu, objasnila nam je psihologinja Ana-Marija Lušičić iz poliklinike Medico.

“Često se vrsta liječenja prilagođava specifičnom poremećaju. Na primjer, pristup liječenju nekoga tko ima opsesivno-kompulzivni poremećaj razlikuje se od pristupa nekome tko ima bipolarni poremećaj. Terapeuti mogu koristiti jedan primarni pristup ili uključiti elemente iz više pristupa, ovisno o njihovoj obuci, poremećaju koji se liječi i potrebama osobe koja se liječi”, objašnjava Lušičić.

Foto: lithiumcloud/iStock/Getty Images Plus

Trenutačno najpopularnije vrste psihoterapije

Kognitivno-bihevioralna terapija

Jedan od poznatijih pravaca jest kognitivno-bihevioralna terapija (KBT). Ona uključuje načine kako osoba može postati svjesna automatskih načina razmišljanja koji su netočni ili štetni (na primjer, imati nisko mišljenje o svojim sposobnostima), a zatim preispitati te misli, shvatiti kako misli utječu na njihove emocije i ponašanje te promijeniti loše obrasce ponašanja, kako pojašnjava Lušičić. Često uključuje uvježbavanje novih vještina u “stvarnom svijetu”. KBT može biti od pomoći u liječenju raznih poremećaja, uključujući depresiju, anksioznost, poremećaje povezane s traumom i poremećaje prehrane. Specifičnost ove terapije je u tome što je usmjerena na točno određene ciljeve. Primjerice, ako pacijent na terapiju dođe jer ima problema s partnerom, na poslovnom planu ili u prijateljstvima, onda se radi samo na tom određenom problemu. Njezina je karakteristika i to da je edukativna jer se pacijenta podučava različitim tehnikama koje onda primjenjuje na sebi. Naglasak je uvijek na tome kako pacijent komunicira sada i koji su njegovi trenutni problemi, a manje se bavi djetinjstvom i odnosima koji su ga izgradili kao ličnost. KBT je najviše istraženi oblik psihoterapije, a posebno se učinkovitom pokazala kod tretiranja depresije i anksioznosti.

Gestalt terapija

Nadalje, popularniji oblik terapije jest i Gestalt terapija, koja se bazira na rješavanju problema “ovdje” i “sada”, kroz doživljaj problematične situacije, kako ističe Lušičić. Razvio ju je psihoterapeut Fritz Perls. Fokus je na fenomenima koji se pojavljuju u sadašnjem trenutku, bilo da su to misli, emocije ili tjelesni fenomeni. Umjesto da se samo govori o problematičnom, nastoji se osvijestiti što je to što se krije iza problema te preuzeti odgovornost za svoj izbor. Dodaje kako se, osim razumijevanja, u terapijskom radu nastoji dobiti cjeloviti doživljaj i zato se osim razgovora koriste metode koje aktiviraju različite dimenzije doživljavanja, kao što su kreativni mediji, imaginativne tehnike te rad na tijelu i pokretu. Zapravo se u terapiji intenzivno radi na povećanju svijesti kod osobe, a cilj je da ona promijeni perspektivu, da obuhvati veću sliku i sama počne utjecati na zbivanja u svome životu te tako pokrene promjenu. Pojam Gestalt u prijevodu na hrvatski označava cjelinu, a ideja se temelji na principu da se ljudi najbolje promatraju kroz cjelinu tijela, duha i duše. U terapiji se također inzistira na jasnom i glasnom izražavanju negativnih emocija jer ako se to ne čini, doći će do ozbiljnih fizičkih i psihičkih problema. Perls je smatrao da ne trebamo živjeti u skladu s očekivanjima drugih, već upoznati sebe i razumjeti svoje potrebe. No ne smijemo niti od drugih očekivati da se ponašaju i žive prema našim očekivanjima.

Sistemska obiteljska psihoterapija

Lušičić ističe činjenicu da smo najčešće u nekom od oblika zajedničkog sustava pa je stoga izuzetno potrebna i učinkovita sistemska obiteljska psihoterapija. Objašnjava da je zapravo riječ o integrativnoj psihosocijalnoj intervenciji usmjerenoj upravo na sustav, na primjer obitelj, kao cjelinu u kontekstu kulturalne, religiozne, socio-ekonomske i političke sredine kojoj pripada.

“Sagledava pojedinca, partnere, roditelje i obitelj kao sustav u promjeni, ponajprije kroz životne faze, a individualne obrasce ponašanja i razvijanje simptoma razumije kao rezultat složenih interpersonalnih uloga, odnosa, granica i narušene ravnoteže u sustavu. Ovakva vrsta terapije može biti učinkovita u rješavanju različitih smetnji i poboljšanju kvalitete života kao što su obiteljske ili partnerske krize, gubitak članova obitelji, kronične bolesti u obitelji, psihosomatske tegobe i slično”, pojašnjava.

Terapija se pokazala učinkovitom i kod težih psihičkih bolesti kad je potrebna uključenost svih članova obitelji kako bi oporavak pacijenta bio što bolji. Indikacije za liječenje obiteljskom terapijom vrlo su široke. Najčešće se ipak primjenjuje kod obitelji sa shizofrenim članom, kod obitelji s djecom s poremećajem ponašanja, afektivnim poremećajem, poremećajem hranjenja, kod alkoholizma i drugih ovisnosti. Obiteljska i bračna terapija mogu se provoditi s jednom obitelji i jednim parom ili kao grupna obiteljska, odnosno grupna bračna terapija.

Foto: nortonrsx/iStock via Getty Images Plus

Integrativna psihoterapija

Ovo je još jedan popularan oblik psihoterapije. Njezini pobornici smatraju da ne postoji univerzalna vrsta terapije koja je optimalna baš za svakog čovjeka i u svim situacijama. Velik se naglasak stavlja na individualizam klijenta. Najvažnije je osmisliti terapijski plan skrojen isključivo za specifičnog klijenta. Dakle, s obzirom na to da se ljudi razlikuju, pobornici integrativne psihoterapije smatraju da put do iscjeljenja ne može biti isti za svakoga.

Lušičić smatra da je glavna karakteristika integrativne psihoterapije zapravo kombiniranje psihoterapijskih tehnika iz različitih psihoterapeutskih škola. Na taj se način, kako ističe, pokušava što više prilagoditi potrebama pojedine osobe.

“To je terapijski pravac u kojem se posebno ističe važnost individualizma. Bazira se na osvještavanju podsvjesnih obrazaca mišljenja, osjećaja i ponašanja, radu na odnosu s drugim ljudima te aktiviranju kreativnih potencijala osobe”, ističe.

Cilj terapije jest sjedinjenje četiriju dijela čovjekove ličnosti – osjećajnog, misaonog, ponašajnog i tjelesnog. Naglasak je na partnerskom odnosu između terapeuta i pacijenta. Preduvjet za uspjeh terapije jest pacijentova motiviranost za to da upozna sebe te da prekine određena disfunkcionalna ponašanja. Na teorijskoj razini, kombiniraju se načela tradicionalne psihoterapije s modernim, holističkim pristupom kao terapijskim dodatkom.

Transakcijska analiza

Psihologinja Lušičić izdvojila je još i transakcijsku analizu, koja obuhvaća cjelovitu teoriju o ljudima i njihovom ponašanju te o odnosima koje stvaraju unutar sebe i s drugim ljudima. Nastoji pomoći osobi shvatiti vlastitu autonomiju, vrijednost i dostojanstvo. Krajem 50-ih godina 20. stoljeća osmislio ju je američki psihijatar Eric Berne. Pomoću nje, na pojednostavljen način pokušao je objasniti složenu komunikaciju među ljudima. Prepoznao je da svi ljudi u sebi nose tri ego stanja – specifične sustave misli, osjećaja i ponašanja te je smatrao da iz njih ulazimo u interakciju s drugim ljudima. Transakcijska analiza na vrlo racionalan način pristupa ljudskom ponašanju – svi su ljudi odgovorni za svoje misli, osjećaje i postupke. Moguće je naučiti kako poštovati sebe i druge, kako misliti za sebe i na sebe, ali i kako donositi odluke, izražavati osjećaje bez da ugrozimo sebe ili druge. Ona uči druge kako da budu u “sada” i “ovdje” poziciji, što su pohranili u sebi iz prošlih iskustava, kako ona utječu na njihov sadašnji život te osvješćuje odluke iz ranog djetinjstva.

U transakcijskoj analizi postoji izreka koja ju najbolje opisuje: “Ne moraš se razboljeti da bi ti bilo bolje.”

Umjetničke i kreativne vrste terapija

Postoje i manje razvikane, a često učinkovite terapije od kojih ne treba bježati. Terapija uz pomoć životinja, terapija kreativnom umjetnošću – korištenje terapije plesom, dramom, glazbom i poezijom, kao i terapija igrom pokazale su se kao izvrstan alat za pomoć odraslima, ali i djeci u prepoznavanju vlastitih emocija i osjećaja.

“Umjetničke i kreativne terapije preporučuje se kombinirati kad je u podlozi problema izražavanje složenih misli i osjećaja, često nakon traumatičnih iskustava o kojima je teško govoriti. Boja ima svoj specifičan emocionalni i fizički učinak isto kao i glazba sa svojim melodijsko-ritmičkim utjecajem na ljudsko tijelo. Oblici poput ekoterapije, koja uključuje formalni terapeutski tretman aktivnosti na otvorenom u prirodi i uz vođenu imaginaciju, često se koriste kao tehnika opuštanja, a uključuju tiho sjedenje, zamišljanje sebe u mirnom okruženju te vizualizaciju cilja koji pomaže u rješavanju određenog zdravstvenog problema i anksioznih stanja”, kaže Lušičić.

Hipnoterapija, tj. tretman u kojem ulazite u stanje nalik transu, a terapeut daje prijedloge za postizanje zadanog cilja, može pomoći kod određenih somatizacija. Hipnoterapija, recimo, nije prikladna za one koji imaju ili su iskusili psihotične epizode ili imaju određene poremećaje osobnosti.

“Terapeuti imaju različita stručna znanja i specijalnosti. Pristup koji terapeut koristi ovisi o njegovoj obuci i iskustvu te o poremećaju koji se liječi. Odnos i povjerenje su bitni. Razgovori u terapiji duboko su osobni i važno je da se s terapeutom osjećate ugodno te da imate povjerenja u njegovu stručnost. U terapijskom procesu mogu se kombinirati određene metode i tehnike koje pridonose većoj svjesnosti, gdje za cilj nije mijenjanje na silu te pomaci uvijek trebaju biti u skladu s osobom koja je došla na terapiju”, dodaje Lušičić.

Foto: KatarzynaBialasiewicz/iStock via Getty Images Plus

Koja je vrsta psihoterapije najučinkovitija za vas

Sada kada smo opisali različite pristupe u psihoterapiji, barem one koji su trenutačno najpopularniji, preostaje nam pitanje kako procijeniti koja će psihoterapija biti najučinkovitija za pojedinu osobu.

“Terapije su često varijacije utvrđenog pristupa. Ne postoji službeni postupak odobravanja psihoterapija kao što postoji za lijekove ili čak hranu u obliku određenog načina prehrane. Kad nas nešto muči, želimo što prije izaći iz začaranog kruga negativnih osjećaja. Međutim, ponekad je potrebna svijest o onome što smo sami od sebe sakrili da bismo stvorili potrebne promjene u svome životu”, pojašnjava Lušičić.

Sve navedene terapije mogu biti korisne za učenje kako se nositi sa stresnim i izazovnim situacijama koristeći zdrave vještine suočavanja.

“Bolje je razgovarati o problemima na terapiji, nego da se problem vrati u misli usred noći, kad nema nikoga tko bi mogao saslušati. Potrebno je stanovito vrijeme da se pokažu rezultati psihoterapije. Obično je potrebno nekoliko mjeseci, ali pozitivni učinci često su dugotrajni”, ističe.

Ono na što uvijek treba obratiti pozornost je to da pomoć potražite na pravome mjestu, kod školovanih stručnjaka.

“Sve informacije koje su nam dostupne i koje razmatramo trebali bismo sagledati kritičkim stavom i provjeriti ima li osoba odgovarajuće obrazovanje od strane licenciranih priznatih psihoterapijskih škola, ili završene samo pojedine tečajeve za neku od terapijskih metoda i tehnika. Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) usmjeren je na razvoj i promicanje psihoterapije sukladno europskim standardima te je jedna od organizacija koja nudi popis dostupnih škola i tehnika psihoterapije u Hrvatskoj”, poručuje Lušičić za kraj.

Naslovna fotografija: ilona titova/iStock via Getty Images Plus