Kako onečišćenje zraka utječe na naše zdravlje i što možemo učiniti da se zaštitimo?

Posljednjih godina do nas stižu pomalo uznemiravajući podaci o stupnju onečišćenja zraka u Hrvatskoj, a osobito u našem glavnom gradu. Kako je pisao Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, prema izvještaju Europske agencije za okoliš o stanju kvalitete zraka u Europi za 2020. godinu stanovništvo južne i srednjoistočne Europe izloženo je visokim koncentracijama lebdećih čestica, kako u zatvorenom tako i u otvorenom prostoru, a čini se da ništa drukčije nije niti danas.

S time na umu, odlučili smo upitati liječnike kako to onečišćenje zraka utječe na naše zdravlje i što možemo učiniti. Na naša pitanja odgovaraju doc. dr. sc. Nataša Janev Holcer i dr. med. Barbara Bekavac iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Koji dio organizma onečišćenje najviše pogađa? 
Istraživanja su uglavnom usmjerena na posljedice koje ostavlja na dišni i srčanožilni sustav. Zagađeni zrak može iritirati dišne putove te izazvati kašalj i probleme s disanjem, može biti okidač za astmu ili pogoršati simptome astme, može uzrokovati kronični bronhitis, smanjiti rad pluća te uzrokovati plućne bolesti. Kod srčanožilnog sustava može doći do bolesti srca (npr., infarkt srca), a neki zagađivači iz zraka mogu izazvati iritaciju očiju.

Što se događa u organizmu dok udišemo onečišćeni zrak?
Manje čestice mogu prodrijeti u donje dišne putove pa i do samih alveola gdje, ako su manje od 4 µm, mogu ući i u krvotok te tako utjecati na cijeli organizam. Osim čestica, u onečišćenom zraku mogu se nalaziti i štetni plinovi koji se ne filtriraju u gornjim dišnim putovima nego dolaze do alveola gdje se mogu apsorbirati. Kad plinovi i čestice dospiju do alveola, ne postoji nikakav način da spriječimo njihov ulazak u krvotok. Veće čestice, ovisno o svojoj veličini, talože se u različitim dijelovima dišnog sustava. Njihov ulazak u krvotok sprječava sluznica dišnog sustava, no njihova apsorpcija nije posve nemoguća jer se mogu, primjerice, otopiti u sluzi koju luči sluznica i tako ipak prodrijeti do krvotoka. Zbog svega navedenog teško je općenito reći što će se dogoditi u organizmu kad udišemo onečišćeni zrak jer to ovisi o česticama i plinovima koji onečišćuju zrak, ali i o samom čovjeku te njegovoj podložnosti utjecaju onečišćenom zraku.

Koji su plinovi, čestice, iz onečišćenog zraka najštetniji? 
Najčešće se mjere i uspoređuju koncentracije: lebdećih čestica, ozona (O3), dušikovih oksida (NOx), sumporovog dioksida (SO2), ugljikovog monoksida (CO) i benzena (C6H6) dok na kvalitetu življenja mogu negativno utjecati plinovi neugodnog mirisa poput sumporovodika (H2S) i amonijaka (NH3). Njihova štetnost ovisi i o čimbenicima od strane samog čovjeka, odnosno, ne djeluju svi zagađivači na sve ljude isto. Također, važno je i vrijeme izlaganja zagađenom zraku jer najviše posljedica nastaje kod dugotrajnog izlaganja onečišćenom zraku. Na primjer, procjenjuje se da sitne lebdeće čestice (PM2.5) u zraku skraćuju očekivano trajanje života u Europskoj uniji za više od osam mjeseci. Usto, važno je i napomenuti da su granične vrijednosti emisije (GVE) koje su propisane u Europi nekoliko tisuća puta niže od vrijednosti koje bi kod ljudi mogle izazvati trenutne posljedice.

Što možemo napraviti?

1. Kao i kod zaštite od svake štetne posljedice, najvažnija je prevencija koja u slučaju zagađenja zraka nije nužno u rukama pojedinca. Ipak, postoje načini da i pojedinac pridonese smanjenju zagađenja iz prometa i domaćinstava. Primjerice, korištenjem javnog prijevoza, bicikla gdje postoji infrastruktura, vožnja ekološki prihvatljivih osobnih vozila (električni automobili, hibridni automobili)…

2. Prelazak s krutih goriva (drvo) u ložištima domaćinstva na ekološki prihvatljive načine grijanja (npr., energetski obnovljivi izvori) te bolja energetska izolacija stambenog objekta koja štedi energiju, ali je i ekonomski isplativija.

3. Izbjegavanje paljenja krutog otpada, plastike, guma, suhog raslinja i granja te, umjesto toga, ekološko zbrinjavanje u, primjerice reciklažnim dvorištima, razvrstavanje otpada i sl.

4. Ipak, unatoč tome, do zagađenja zraka može doći zbog razloga koji su izvan kontrole pojedinca pa čak i vlasti neke države (na primjer, prirodni uzroci zagađenja zraka). Tada je važno: ne napuštati zatvoreni prostor, posebno ako osoba boluje od srčanih ili dišnih bolesti.

5. Ako je izlaganje zagađenom zraku neizbježno, onda koristiti primjerenu zaštitnu masku. Obratite pažnju na rok trajanja maske – je li ona za jednokratnu ili višekratnu uporabu? Bolje je da koristite maske s filtrima nego klasične, tzv. medicinske maske. Medicinska maska namijenjena je jednokratnoj uporabi i nakon nekog vremena gubi i ono malo djelovanja koje ima te vas ne može zaštititi od zagađenja. Postoji više vrsta maski, a razlikuju se po tome od koje veličine čestica štite. FFP1 štite od čestica veličine preko pet mikrometara, FFP2 čuvaju od onih reda veličine dva do pet mikrometara, a FFP3 i od čestica koje su manje od dva mikrometra. Također, važno je slušati upute nadležnih institucija i informirati se o situaciji iz provjerenih izvora.

6. Važni su vitamini i voda (najmanje dvije litre dnevno). Zaštitni efekti vitamina B-kompleksa mogu biti posljedica njihovih antiupalnih, antioksidativnih i imuno-epigenetskih svojstava. Odgovarajući unos vitamina B osigurava kvantitetu i kvalitetu bijelih krvnih zrnaca (leukocita), omogućavajući stanicama pravilno obavljati svoj posao imunoregulacije i sprječavajući prekomjerno oksidativno oštećenje srčanožilnog sustava. Vitamini C i E smanjuju štetan efekt čestica zagađenja na lipide i proteine u našem organizmu jer imaju antioksidativna djelovanja. Omega-3 masne kiseline povoljno djeluju na srčanožilni sustav, smanjuju lipide (masnoće) te aktiviraju molekule koje imaju antioksidativna svojstva.

Pripremila: Antonija Vrčić

Foto: George Sultan, Amir Hosseini/Unsplash