KAKO POMOĆI DJECI koja su prvorođena?

Jedinci i prvorođena djeca imaju često zajedničku osobinu – perfekcionisti su. Naizgled lijeni i nemotivirani prvorođenci i učenici slabijeg imovinskog stanja su zapravo u većini slučajeva obeshrabreni perfekcionisti koji su se prestali truditi jer ih neuspjeh previše boli, kako objašnjava dr. Kevin Leman, autor knjige Birth Order Book.

Uvijek postoje iznimke, ali taj nagon za perfekcionizmom kod prvorođenih i jedinaca je zapravo posljedica ugledanja na roditelje. Od malih nogu djeca se ugledaju na starije, a kod ova dva tipa djece stariji su samo roditelji. U očima malog djeteta dojam svega što roditelji rade se pojačava na n-potenciju. 

Ako tome pridodamo još prirodnu roditeljsku želju da dijete postigne najviše što može i očekivanja koja su jako velika, stvara se podobno tlo za razvoj budućeg perfekcionista.

Mnogi prvorođenci ostvaruju velika postignuća

Polovica dobitnika Nobelove nagrade, kao i više od pola Američkih predsjednika, su prvorođenci. Nije loša stvar za roditelje da imaju velika očekivanja za svoju djecu, ali postoji golema razlika između očekivanja da dijete postigne najviše što može i samog perfekcionizma.

Postoji par načina na koje roditelji mogu pomoći svojoj djeci da se oslobode ideje perfekcionizma, a istovremeno da rade na sebi i da su usmjereni na uspjeh:

1. Zadovoljite se s dobrim

Nemojte stalno ispravljati ili poboljšavati to što vaše dijete radi. Stalno ispravljanje vašeg prvorođenog ili jedinog djeteta pojačava njegovu već dobivenu predispoziciju za perfekcionizam. Poruka može biti toliko suptilna i tiha, kao što je prepravljanje kreveta koje je vaše dijete upravo napravilo ili ispravljanje izgleda slova č u zadaći.

Vjerojatno vi ne kritizirate izravno to što vaše dijete radi, ali ispravljanjem svega što ono radi mu šaljete tihu, ali jasnu, poruku da ono što radi nije dovoljno dobro. Kako biste smanjili želju za perfekcionizmom kod djeteta, trebate svjesno prestati sve ispravljati i popravljati – ostavite neke stvari da budu “samo” dobre.

2. Nježna disciplina

Mnogi prvorođenci su tipovi koji vole ugađati drugim ljudima, ljudi koji prate pravila, i skloni su prevelikom samokritiziranju. Tako u situacijama, kad smatrate da vaše dijete treba dobiti kaznu, razmislite o sljedećem: dijete već ima tendenciju kažnjavati samo sebe, pa s vašom kaznom to su sad dvije kazne.

Budite blagi i razumni, i objasnite podrijetlo svake kazne i njezinu težinu kako bi dijete dobilo uvid da, mada je napravilo pogrešku, to nije smak svijeta.

3. Vrijeme za roditelje i prvorođenog

Prvorođenci često imaju osjećaj da se roditelji puno više bave mlađom djecom i stoga se osjećaju izostavljeno, pa čak ponekad i ignorirano. Potrudite se svako malo organizirati vrijeme samo za svoje najstarije dijete kako biste se ponovno s njime povezali i kako bi se i dalje osjećalo voljeno i maženo, kao i mlađa djeca.

4. Cijenite njihovo mišljenje

Pitajte ih što misle gdje biste trebali postaviti novu sliku na zid ili koji poklon da zajedno kupite mlađem bratu, tati ili baki. Vaš interes za njihovo mišljenje i njihovo sudjelovanje u odlukama će ga osnažiti i stvoriti plodno tlo za buduće samopouzdanje.

5. Pokažite da i vi znate griješiti

Svaki roditelj radi pogreške, ipak škola za roditeljstvo još uvijek nije pokrenuta, ali rijetko koji roditelj prizna djeci svoje pogreške. Svaki put kad roditelj prizna svoju pogrešku, djeca vide da ni on nije savršen, a to im smanjuje pritisak perfekcionizma kojem stalno teže. U redu je ponekad biti u krivu. I u redu je napraviti pogrešku. Bitno je što ćete napraviti nakon toga.

IZVOR: 24SATA.HR