Pitali ste Ljiljanu: “Kako povratiti volju za životom i pronaći svoju životnu svrhu?”

Dobro došli u SOS kutak, seriju u kojoj na vaša pitanja i nedoumice odgovara psihijatrica. Ne ustručavajte se zatražiti stručnu pomoć – pišite Ljiljani Škrinjarić, dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut na [email protected] (za intimni kutak). Sva su pitanja anonimna.

Vjerujem da nije uobičajeno pitanje, ali moram ga postaviti. Imam 22 godine i pitam se kako da povratim volju za životom? Posljednjih nekoliko godina za mene predstavljaju izrazito težak period na psihičkom planu. Zaredalo se kompliciranih i depresivnih situacija, a ja sam tonula sve dublje. Imam dijagnosticiranu depresiju, na antidepresivima sam, udebljala sam se 20 kg, izgubila sam godinu na fakultetu i dugogodišnji dečko me prevario. Od tuge sam popila previše tableta za smirenje i završila na ispumpavanju želuca. Treniram, zdravo se hranim, učim i pokušavam pronaći svoju životnu svrhu, ali i dalje imam poriv popiti šaku tableta za smirenje. Kako da se toga riješim? Kad ću prestati biti depresivna? Rina

Draga Rina,
vidim da je doista teško razdoblje iza vas i da ste ga u nekim trenucima doživjeli bezizlaznim. Najveću bol predstavlja osjećaj usamljenosti, nepripadnosti, bespomoćnosti i većina ljudi kod kojih se pojavljuju suicidalne misli zapravo žele prestanak boli i olakšanje. Život nam nosi puno raznih situacija; neke nas razvesele, a neke pogode i jako rastuže – ponekad je zbroj ovih teških uistinu prevelik, a tada je neophodno potražiti stručnu pomoć. Svi znamo imati periode u kojima se osjećamo loše. Važno je ne ostati “blokiran” u lošem raspoloženju, osvijestiti kad se počne javljati i odmah nešto poduzeti kako bismo si pomogli. Kod vas je period u kojem ste se osjećali loše dugo trajao i zbog toga će, usprkos uistinu pozitivnom i sjajnom trudu koji sada ulažete kako bi vam život bio bolji, biti potrebno vrijeme da biste osjetili pozitivne učinke.

Intenzivna emocionalna bol iskrivi način razmišljanja i zato nam je teže povezati se s ljudima koji nam žele pomoći i koji nam nude rješenja. Začarani krug negativnih misli (tuga, krivnja, bezizlaznost) mijenja naše ponašanje i stoga se povlačimo u sebe, stalno pričamo kako ništa ne valja, a time odgurujemo iz našeg života i one koji su najuporniji u tome da nam pomognu te zadržavamo one koji nam ne čine dobro – dečko vas je prevario i to vjerojatno nije jedino loše što je napravio kroz godine dok ste bili zajedno. Potražili ste pomoć, uzimate terapiju pa ste u međuvremenu shvatili da rješenje situacije koju ste naveli kao problem (udebljali ste se, izgubili godinu na fakultetu) postoji i počeli ste aktivno raditi na tome – to je siguran put da to i riješite i naučite. Izlaz uvijek postoji ako ga tražimo i radimo prema njemu. Ne vidim podatak o tome je li stručna pomoć uključivala i kontinuiranu psihoterapiju koja je, u vašem slučaju, uz lijekove neophodna kako biste sami sebe bolje razumjeli i životno naučili biti bolji prema sebi.

Kad se ne osjećamo dobro, treba izbjegavati biti sâm – samoća povećava prostor za loše misli, a kroz razgovor s osobom koja razumije možete dobiti osjećaj da ste nekome važni i da možete dobiti podršku. Izlazite van što je više moguće – priroda opušta i pridonosi tjelesnom i psihičkom zdravlju, vježbanjem se povećava izlučivanje endorfina, hormona koji su odgovorni za dobro raspoloženje, a svaki odrađeni trening je jedna naša mala pobjeda. Položeni ispit isto podržava osjećaj da možemo. Pronađite vrijeme za stvari koje vas vesele. Nemojte gledati filmove s tragičnim završecima, nemojte slušati tužne pjesme, izbrišite poruke koje su vas povrijedile ili vas podsjećaju na ono loše. U trenutku kad osjetite poriv da popijete šaku tableta, pokušajte radije izaći van ili nazvati nekog… Do sada ste navikli da u trenutku nemira uzimate tablete, a trebali biste isprobati navedeno, postoji mogućnost da će uspjeti. Ponekad imamo više snage nešto što mislimo da imamo. Teško je točno predvidjeti kad ćete istinski osjetiti koliko je vaš život dobar, a to će se neizbježno dogoditi. Uvijek kad krenemo na put, dođemo do cilja, a kojom brzinom, ovisi o tome koliko smo truda u to uložili.

Foto: Brooke Cagle/Unsplash