Samoosnaživanje (engl. self-empowerment) definira se kao “preuzimanje kontrole nad svojim životom”, a podrazumijeva i ohrabrivanje (bodrenje) sebe, pozitivan dijalog o sebi (engl. positive self talk) i prakticiranje samosuosjećanja. Metaforički bismo proces samoosnaživanja mogli zamisliti kao podizanje sebe kad padnemo.
Ako želimo sebe osnažiti, moramo o sebi misliti pozitivne, osnažujuće, ohrabrujuće misli. Moramo sebe bodriti, motivirati i ohrabrivati. No, nažalost, nerijetko umjesto samoosnaživanja, kada smo napravili neku pogrešku, doživjeli poraz ili odbijanje, po “autopilotu” prakticiramo samoosuđivanje i samokriticizam.
Prvi korak u prakticiranju samoosnaživanja je da osvijestimo unutarnji dijalog koji imamo o sebi, koliko smo samokritični, te osuđujemo li i koliko sebe svakoga dana za greške koje smo počinili u prošlosti? Razmišljamo li i govorimo o sebi pozitivno ili negativno? Jesu li misli koje mislimo o sebi osnažujuće, ili čine da se osjećamo manje vrijedno i loše u vezi sebe? U ovome nam mogu pomoći meditacija, prakticiranje mindfulnessa, pisanje dnevnika, kao i razgovor s dobrim life coachem ili terapeutom.
Mislite pozitivnije o sebi. Budite nježniji prema sebi. Pišite i izgovarajte pozitivne afirmacije. Pišite dnevnik svojih postignuća i bilježite stvari zbog kojih ste ponosni na sebe. Prakticirajte govoriti pozitivnije o sebi (positive self talk). Kultivirajte ljubav prema sebi. Osnažujte i ohrabrujte sebe svakoga dana.
Prakticirajte samosuosjećanje. Ako smo previše samokritični, može nam biti lakše da budemo brižni i obzirni prema drugim ljudima, nego prema sebi. Kad razgovaramo s ljudima do kojih nam je stalo, pazimo da ne povrijedimo njihove osjećaje, osnažujemo ih i ohrabrujemo ih kad pogriješe. Kažemo im da nije bila njihova pogreška, da ne mogu vratiti vrijeme i da moraju sebi oprostiti i nastaviti dalje. No kad mi pogriješimo, može nam biti jako teško oprostiti sebi i možemo brzo pasti u začarani krug samokriticizma (“Kako sam mogla biti tako glupa!?”, “Kako sam mogla napraviti takvu pogrešku!?”, “Ja sam najgora _____”…).
Važne komponente samoosnaživanja jesu samosuosjećanje i samoohrabrivanje. Moramo učiti da budemo nježniji prema sebi i da sebi oprostimo kada pogriješimo te osnaživati i ohrabriti sebe kao što bismo svoju najbolju prijateljicu ili kćer. Moramo biti najveća podrška sebi i podići sebe kada padnemo.
Kad sljedeći put pogriješite, ili budete prolazili kroz izazovne životne situacije, osvijestite misli koje mislite o sebi i stvari koje (o) sebi govorite. Je li to nešto što biste rekli svojoj kćeri, majci, ili najboljoj prijateljici? Kako biste njih utješili, ohrabrili i bodrili u teškim trenucima? Kako biste ih ohrabrili i motivirali da nastave dalje? Zatim, utješite, motivirajte i osnažite sami sebe. Recite sebi ono što biste rekli svojoj sestri, kćeri ili najboljoj prijateljici.