Mirisni trag kreacije ovisi ne samo o koncentraciji ulja nego i o samim notama, osobito ako se radi o orijentalnim tonovima. Naime, i EDT može imati snažan miris, baš kao što i EDP, koji ima veću koncentraciju mirisnih ulja, može biti decentan. Ali, u pravilu, razlika je jasna i definirana u samoj formuli.
“Eau de Parfum ima veću koncentraciju mirisnog ulja nego toaletna voda iliti Eau de Toilette. U svijetu mirisa, po koncentraciji razlikujemo čisti parfem, Eau de Parfum iliti parfemsku vodu, Eau de Toilette iliti toaletnu vodu i kolonjsku vodu”, komentirala je parfemska stručnjakinja Laura Slatkin za Yahoo.
Eau de parfem obično se sastoji od 15 % do 20 % parfemskog ulja, dok toaletna voda ima nešto manje, u rasponu od 10 % do 15 %.
“Iako miris, naravno, ovisi o stilu, ukusu i notama koje su korištene, EDT smatramo blažom i svježijom te je mnoge parfemske kuće predlažu tijekom toplijih mjeseci. S druge strane, EDP doživljavamo kao mirisno bogatiji”, ističe Eduardo Valadez, direktor marketinga u francuskoj parfumeriji Diptyque.
Ako su obje vrste mirisa napravljene s istim notama, mirišu na sličan, no ne na isti način jer EDP pri jednom štrcanju ispušta veću koncentraciju mirisa nego EDT, a kako se kompozicija razvija, na koži se mogu razviti određene note koje će biti bogatije, oštrije ili slađe.
Također, ljudi drukčije doživljavaju mirise – dok jedni nose samo EDP, drugima je to previše, stoga biraju EDT, odnosno lakše varijante.
Bočicu treba čuvati na tamnom i hladnom mjestu, inače se miris može promijeniti i pokvariti prije roka, koji se računa od prvog štrcanja.
“Ovisno o kvaliteti sastojaka i mjestu gdje ga čuvamo, većina parfema ima rok trajanja od najmanje tri do pet godina”, objašnjava Slatkin, ali doista ovisi i o samoj kompoziciji mirisa.
Toaletna voda se kvari nešto sporije, zahvaljujući većoj koncentraciji alkohola u formulaciji, koja djeluje kao zaštitni konzervans. S druge strane, čisti mirisi bez alkohola će najbrže izgubiti intenzitet.
Pri čuvanju parfema, valja pripaziti na prekomjernu svjetlost, promjene temperature (posebno topline) i izloženost kisiku jer će to ubrzati pogoršanje svakog mirisa. A ako se boja parfema promijeni u tamniju nijansu ili miris postane malo kiselkast ili zagasit, vrijeme je da ga bacite.
Isto tako, trajnost ovisi i o tome koje note se nalaze u formuli.
“EDP bi uglavnom trebali trajati dulje, no sve note ne traju jednako dugo. Ne možete uspoređivati, recimo, voćni, vrlo svježi parfem i vrlo drvenu toaletnu vodicu, jer voćne i svježe note brže isparavaju, čak i u većim koncentracijama”, kaže Shapiro.
Bitan je i tip kože koji imamo, ne traje parfem isto na svakome od nas.
“Miris se veže uz ulje, a oni s nježnijom kožom možda će trebati nositi veću koncentraciju mirisa da bi imali dugotrajnost na koži. Miris morate isprobati na vlastitoj koži”, tumači stručnjakinja.
Gledajući cijene, obično je EDT jeftiniji od EDP-a.
“Toaletna voda je jeftinija jer sadrži nižu koncentraciju finog mirisnog ulja, a ne zato što su sastojci različiti”, otkriva Slatkin.
Miris bismo trebali birati ovisno o emocijama koji u nama izaziva, on bi trebao podići raspoloženje.
“Bez obzira na koncentraciju, parfem birajte po osjećajima. I nemojte se bojati istražiti, otkriti neki novi miris, danas su dostupne brojne varijacije”, savjetuje Valadez.
U vrućim mjesecima stručnjaci savjetuju EDT, a isti dan EDP možete nositi navečer, dok su parfemi viših koncentracija idealni za zimsko, hladnije vrijeme.