Pitali ste Ljiljanu: “Kako se riješiti straha od visine?”

Dobro došli u SOS kutak, seriju u kojoj na vaša pitanja i nedoumice odgovara psihijatrica. Ne ustručavajte se zatražiti stručnu pomoć – pišite Ljiljani Škrinjarić, dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut na [email protected] (za intimni kutak). Sva su pitanja anonimna.

Bojim se visine, i sasvim sam slučajno završila u stanu u neboderu na 15. katu. Dok sam se borila da prevladam taj strah, ubrzo nakon što sam se doselila, bio je potres, onaj prvi u ožujku. Osjećaj je nevjerojatan, biti u stanu na toj visini tijekom potresa, pa i onog u prosincu. Ljuljanje, vrtnja, osjećaj da je zgrada “mekana”, taj strah što ne znaš kamo krenuti, kamo se sakriti. I onda na kraju svega toga shvatim da je sve prošlo OK. Taj me dio nekako umirio, no još uvijek se ne mogu riješiti tog straha od visine. Razmišljam da se preselim, a onda, s druge strane, pomislim: “Ma nauči se nositi s tim.” Samo ne znam kako. Što savjetujete? Vanja, 36

Draga Vanja,
istraživanja pokazuju da svaki deseti čovjek u životu ima neku fobiju koja se najčešće pojavljuje u djetinjstvu ili mlađoj dobi, ali može se pojaviti bilo kad. Strah od visine (akrofobija) jedna je od najčešćih fobija i pojavljuje se uglavnom oko 30. godine života. Fobije su iracionalni strahovi koji su praćeni simptomima: vrtoglavicom, otežanim disanjem, pojačanim znojenjem, drhtanjem i mučninom. Osoba se može rasplakati, osjetiti potpuni gubitak kontrole nad sobom, početi vikati. Fobije žive u našoj podsvijesti, koju pak grade svi doživljaji od kada smo se rodili. U slučaju traumatičnog ranog razvoja (prestrogi ili prebrižni roditelji i još puno toga…) razvija se konstitucijska osjetljivost, a fobiju u svijest dovode stresne i traumatske životne situacije.

Jako upada u oči kako ste se baš u jednoj od najtežih stresnih situacija našli “slučajno” na 15. katu, a imate strah od visine. Život nam stalno slaže izazove i traži od nas da ih savladamo. Ova vaša situacija je odličan primjer toga. Sasvim je prirodno osjetiti strah kad stojimo na vrhu zgrade ili balkona bez ograde jer tada strah mobilizira tijelo, podržava ga i aktivira. Fobije pak ograničavaju život i čine ga pasivnim. Većina osoba koja razvija akrofobiju nije imala neugodno osobno iskustvo s boravkom na visini. To je poremećaj koji drži svoje vlasnike u stisku cijelog života, a od osjećaja panike nisu sigurni ni u snu. Intenzivne reakcije straha mogu se pojaviti već kad osoba samo razmišlja o visinama ili kad vidi fotografiju osobe koja stoji na vrhu. Svega 20 posto fobija nestaje samo od sebe, a za većinu treba potražiti stručnu pomoć. Slučajnost situacije u kojoj ste se našli idealna je da to u ovom trenutku brže i uspješnije riješite – vidljivo je da imate kapaciteta za to (uspješno ste preživjeli traumu potresa samim time što ste još uvijek tamo). Pokušajte procijeniti osjećate li se svakim danom mirnije i bolje, ili se povećaju znakovi nemira. Naime, ako se izlažemo stresu, a u trenutku nemamo snage za to, fobiju možemo samo pogoršati. Fobije se mogu izliječiti, a nagrada za to je sjajan osjećaj slobode i pobjede.

Foto: Brooke Cagle/Unsplash