Proteinski gingerbread smoothie kao doručak koji će vam dati snagu i razveseliti vas od jutra
Brzinsko čišćenje doma i kićenje drvca, odlazak na ručak "kod njegovih", pripremanje kolača za goste i kasnonoćna druženja s prijateljima - blagdan...
Zašto se upuštam u toksične odnose? Zašto ponavljam iste pogreške? Zašto sam nesretna iako sam ispunila sve svoje želje? Čini se da vam odgovor na ovakva pitanja može pružiti samo dijete u vama. Vaše unutarnje dijete jeste vi, ali to nije djetinjasta osobnost koju ste zadržali svih ovih godina. Ono se odnosi na vaš nesvjesni um, na sva ona potisnuta sjećanja i emocije iz vašeg djetinjstva koji s vremena na vrijeme izrone. Jeste li možda primijetili da u nekim situacijama reagirate nezrelo, sebično ili impulzivno, baš kao dijete?
Svi u sebi imamo unutarnje dijete, a problem je što je ono kod većine ljudi ranjeno i što tu nezacijeljenu bol iz djetinjstva nesvjesno prenosimo u odraslu dob. “Vjerujem da je ovo zanemareno, ranjeno unutarnje dijete iz prošlosti glavni izvor ljudskoga jada”, napisao je pokojni američki terapeut John Bradshaw, specijaliziran za tematiku unutarnjeg djeteta. Njegovu teoriju potvrđuje i dr. Nicole LePera, 40-godišnja klinička psihologinja koja je zahvaljujući vlastitom putu samoiscjeljenja osmislila holistički model liječenja koji spaja mentalno i fizičko zdravlje, a koji predstavlja u bestseleru Mentalni restart (Znanje) i na popularnom Instagram profilu @the.holistic.psychologist.
“Unutarnje dijete je okamenjeni dio naše psihe koji se oblikovao kada smo imali ograničene sposobnosti emocionalnog suočavanja. Upravo zato mnogi od nas ponašaju se kao djeca kada smo suočeni s prijetnjom ili smo uzrujani. U stvarnosti, mnogi od nas zapeli su u ovom djetinjem stanju. Emocionalno smo nepismeni jer smo malena djeca u tijelima odraslih osoba”, napisala je autorica s kojom smo imali priliku porazgovarati na istu temu.
Ispričala nam je da je imala naizgled vrlo “normalno” djetinjstvo i da dugo nije pomišljala na to kako njezine traume iz prošlosti sabotiraju njezinu svakodnevicu i romantične odnose. “Moji su roditelji pripadali srednjoj klasi i oboje su bili stalno fizički prisutni u mom životu. Prošli su kroz vlastite generacijske traume, poput siromaštva i emocionalnog zanemarivanja. Moja se mama cijeli život borila s kroničnim bolom zbog kojeg je bila prikovana za krevet i nije se mogla emocionalno vezati. To je utjecalo na moju sposobnost emocionalnog vezivanja u odrasloj dobi”, kaže dr. LePera koja je, proučavanjem svojih reakcija i načina suočavanja s problemima te niza disfunkcionalnih romantičnih odnosa, shvatila da u sebi nosi traumu.
Traume o kojima govori nastaju zbog nezadovoljavanja emocionalnih, fizičkih i duhovnih potreba djeteta. No ne morate odmah kriviti svoje roditelje za sve što vam se trenutačno događa u životu. “U prošlosti je jedina briga roditelja bila održati svoju djecu na životu. To je značilo osigurati im hranu i krov nad glavom. Tako su mnogi roditelji ostali bez vještina (pa čak i znanja) da njihova djeca imaju emocionalne potrebe, zbog čega su nenamjerno prouzročili svome djetetu traumu”, uvjerena je psihologinja.
Do svoje odrasle dobi razvili ste mehanizme koji vam omogućuju nositi se sa stvarima koje su previše opterećujuće, poput želje da vas se vidi, čuje i voli. Upravo su te nezadovoljene potrebe stvorile arhetipove unutarnjeg djeteta. Tip arhetipa kojemu pripadate utječe na to kakvi ste kao odrasli ljudi, odnosno kakav je vaš osjećaj vlastite vrijednosti, vaš pogled na svijet i način na koji ulazite u odnose, kako objašnjava autorica. “Neprepoznata trauma iz djetinjstva može utjecati na brojna područja vašeg života”, dodaje pojašnjavajući: “Način na koji se kao djeca vežemo za skrbnike može biti siguran, što znači da je odnos bio siguran ili nesiguran, to jest da odnos nije bio siguran i pouzdan. Kad u djetinjstvu iskusimo odnose koji nisu bili sigurni, s tim se možemo nositi na različite načine, a to utječe na svaki odnos u koji ulazimo kao odrasla osoba.”
Obično su romantični partneri ti koji najintenzivnije aktiviraju vaše traume iz djetinjstva gađajući vas u “Ahilovu petu” jer su najintimnije. “Ima puno različitih obrazaca ponašanja u odnosima koji mogu proizaći iz traume. Na primjer, možete se zatvoriti ili otupjeti, povući se ili izbjegavati odnose, razviti izrazito obrambeni stav, odgurivati ljude od sebe ili ih pak previše kontrolirati, ili prakticirati neka druga ponašanja utemeljena na strahu.”
U procesu prekidanja emocionalno nezrelog obrasca ponašanja ili pružanja pomoći svome djetetu da odrasta u emocionalno zdravom okruženju, LePera naglašava važnost razvoja svjesnosti. “Potrebno je naučiti regulirati svoje emocije, znati kako se na zdrav način suočiti s njima te prakticirati brigu o sebi.” Kao što piše u knjizi, prvi korak ka vašem samoiscjeljenju jest prihvaćanje da vaše unutarnje dijete postoji i da je prisutno u vašem odraslom životu. Iduća stepenica je priznanje samome sebi da je ono ranjeno. Ovo se odnosi i na one koji smatraju da nisu imali loše djetinjstvo. LePera pojašnjava da je to zato što na svoje djetinjstvo gledate iz perspektive odraslog i zrelog čovjeka koji može staviti stvari u pravu perspektivu, dok vaš dječji mozak nije imao tu sposobnost.
Kada ste spoznali svoje ranjeno unutarnje dijete, pokušajte svakodnevno svjedočiti svojim reakcijama. “To znači da sagledavate sami sebe iz pozicije neutralnog i znatiželjnog promatrača”, savjetuje LePera. “Primijetite kako razmišljate, kako reagirate u različitim situacijama i kako komunicirate s drugima. Na ovaj način možete primijetiti kada djelujete iz pozicije vašeg ranjenog unutarnjeg djeteta, a ne kao odraslo “Ja”. Što ste više sposobniji razlikovati ih, to ćete lakše birati kako ćete se ponašati.”
Emocionalno sazrijevanje cjeloživotni je posao, a nastaviti ga možete alatom koji psihologinja naziva “ponovno roditeljstvo”. “Ono vam omogućava da sami sebi pružite ono što ste željeli imati kad ste bili mlađi. To uključuje ispunjavanje vlastitih fizičkih, emocionalnih i duhovnih potreba, postavljanje granica i podsjećanje samih sebe da ste sigurni”, tumači psihologinja naglašavajući da na ovaj način sami sebi pružate ljubav i suosjećanje koje niste primili kao djeca.
Svrha ove samoanalize i cjeloživotnog emocionalnog sazrijevanja jest upoznavanje i bolje razumijevanje samih sebe. Jer kad se poznajete u cijelosti (uključujući i one “zakopane” dijelove), dobivate veću kontrolu nad svojim životom, snažnije samopouzdanje i više izbora. Drugim riječima, za bolju i ispunjeniju budućnost, prvo je potrebno iscijeliti prošlost. Samo tako možete stvoriti drukčiju svakodnevicu.
Nezadovoljene potrebe u djetinjstvu stvorile su ove arhetipske priče. Ono što ovi arhetipovi imaju zajedničko je to da se svi rađaju iz potrebe unutarnjeg djeteta da bude viđeno, da ga se čuje i voli. Možda ćete se prepoznati u više njih, ali odaberite samo jedan i radite na njemu.
Skrbnik. Najčešće dolazi iz suovisne dinamike. Osjećaj identiteta ili vlastite vrijednosti stječe zanemarivanjem vlastitih potreba. Vjeruje da je jedini način na koji može zavrijediti ljubav zadovoljavanje potreba drugih i ignoriranje vlastitih potreba.
Previše ambiciozan. Osjeća da ga se vidi, čuje i vrednuje kroz uspjeh i postignuće. Koristi se vanjskim vrednovanjem kao načinom suočavanja sa slabim osjećajem osobne vrijednosti. Vjeruje da će ljubav zavrijediti jedino kroz postignuća.
Premalo ambiciozan. Drži se malen, neviđen i ne ostvaruje vlastiti potencijal jer se boji kritike ili srama u slučaju neuspjeha. Sam sebe isključuje iz emocionalne igre i prije negoli je igra uopće počela. Vjeruje da će zavrijediti ljubav samo ako ostane nevidljiv.
Spasitelj/zaštitnik. Neustrašivo pokušava spasiti one koji ga okružuju, nastojeći zaliječiti vlastitu ranjivost, osobito u djetinjstvu. Druge smatra bespomoćnima, nesposobnima i ovisnima, a njihovu ljubav i svoj osjećaj vrijednosti dobiva zahvaljujući činjenici da je u poziciji moći. Vjeruje da je jedini način kako će zavrijediti ljubav taj da pomogne drugima uvažavanjem njihovih želja i potreba te aktivnim sudjelovanjem u rješavanju njihovih problema.
Rođeni zabavljač. To je uvijek sretan i veseo komedijaš koji nikad ne pokazuje bol, slabost ili ranjivost. Vjerojatno su njegovo unutarnje dijete posramljivali radi emocionalnog stanja. Vjeruje kako mora osigurati da su svi oko njega sretni kako bi se osjećao dobro i zavrijedio ljubav.
Osoba koja se sa svime slaže. Ostavlja sve i zanemaruje sve svoje potrebe da bi služila drugima. Vjerojatno je imala uzor samožrtvovanja u djetinjstvu te je duboko zatočena u suovisnim odnosima, baš kao što je bio i njezin skrbnik. Vjeruje da će zavrijediti ljubav samo ako je istovremeno i dobra i nesebična.
Štovatelj junaka. Potreban mu je vođa, netko koga će slijediti. To vjerojatno potječe iz rane unutarnjeg djeteta koju mu je nanio skrbnik kojeg je doživljavao kao nadčovjeka, bez mana. Vjeruje da će zavrijediti ljubav samo ako odbaci vlastite potrebe i želje. Živi po uzoru na druge.
Foto: Unsplash