Kako uspostaviti dobru komunikaciju s djetetom?

Da bismo odgovorili na sve zahtjeve koje pred nas postavlja užurbana svakodnevica, ostvarili dobre obiteljske, poslovne i prijateljske odnose, jedna od osnovnih vještina koje moramo savladati jest uspješna komunikacija…

Uspješno roditeljstvo, između ostalog, podrazumijeva i odgovarajuću komunikaciju između odraslih i djeteta. Kroz komunikaciju s roditeljima dijete postepeno opaža i gradi sliku svijeta, sliku odnosa u svojoj obitelji i, što je od presudnog značaja – sliku sebe kao osobe. I baš zbog toga, razgovor roditelja s djetetom može biti konstruktivni pokretač njegovog cjelokupnog razvoja, ali, nažalost, može imati i toliko destruktivno i pogubno djelovanje u procesu razvoja da u potpunosti ugrozi djetetovu ličnost, a osobito svijest o sebi.

Vaš cjelokupni odnos, pa samim tim i komunikacija, prije svega treba nositi općenitu poruku koja glasi – “prihvaćam te!”. Ukoliko dijete raste uz osjećaj da je prihvaćeno od strane svojih roditelja, ono će zapravo odrastati uz najvažnije osjećaje djetinjstva – da je voljeno.

Ako prihvaćate svoje dijete u cijelini, uvažavate sve njegove vrline i mane, njegov nezreo način razmišljanja i pogled na svijet, ponekad pogrešne i “uvrnute” stavove prema svojim obvezama i odgovornosti, vaše dijete će se osjećati dobro, slobodno će izražavati svoje osjećaje i razvit će snažne osjećaje osobne vrijednosti. Na taj način ono će se spontano i slobodno razvijati, bez ograničavanja i omalovažavanja, te će postepeno, uz vašu pomoć, nadilaziti svoje nesavršenosti.

Mnogi roditelji žive u uvjerenju da je najbolji način podizanja i odgajanja djeteta upravo otvoreno ukazivanje na ono što kod njega ne možemo prihvatiti, s čime se ne slažemo, što nas brine ili doslovno izluđuje. Nažalost, takav stav podrazumijeva jedno generalno neprihvaćanje djeteta budući da obiluje naredbama, zabranama, moralnim prodikama, uvjeravanjima i gotovim rješenjima po načelu: “Ja ću ti pokazati kako da to napraviš, jer sam odrastao i najbolje znam!”.

Pazite što govorite djetetu

Djeca su izuzetno osjetljiva na sve poruke koje dobivaju od svojih roditelja i bezrezervno vjeruju u njih, osobito tijekom najranijeg djetinjstva. Ukoliko prečesto etiketirate svoje dijete, nazivate ga pogrdnim imenima, ukazujete mu na to da je loše, glupo, nesmotreno ili trapavo, dijete koje je toliko ovisno o vama i svijet gleda vašim očima povjerovat će vam u potpunosti.

Djeca kojoj roditelji prečesto govore da su loša u najvećem broju slučajeva takva i postanu. Već kod sasvim malog djeteta, starog godinu ili dvije, u tako destruktivnom ambijentu rodit će se nesvjesna ideja: “Ako vi zaista mislite da sam toliko nevaljao, glup ili loš, onda ću se tako i ponašati, onda ću to zaista i postati!”. I nažalost, mračno proročanstvo se uvijek ostvaruje. Zbog toga, oprez s porukama koje upućujete svom djetetu!

Slušajte dijete šutnjom

Sada ćete se zapitati: “U redu, koji je onda najbolji način komunikacije s mojim djetetom? Prihvaćanje, u redu, to uvijek i radimo, ali što dalje?”. Osim prihvaćanja, jako je bitno i aktivno slušanje. Zapravo, aktivno ga slušati znači – aktivno ga prihvaćati. Mnogi roditelji i ne primjećuju koliko često upadaju u riječ svojim mališanima, koliko se često miješaju u njihove pokušaje da sami riješe svoje probleme. Roditelji su najčešće toliko vezani za svoje dijete da im žele zauvijek biti prijeko potrebni. Je li to fer? Je li stimulativno za dječji razvoj? Naravno da nije.

Možemo ga aktivno slušati na različite načine. Prije svega šutnjom. Dopustite vašem djetetu da do kraja ispriča što želi, osjeća ili ga tišti. Nemojte požuriti pomoći mu, ponuditi mu “instant” utjehu ili rješenje problema. Mirno ga slušajte. Dok vam nesmetano govori, postoji velika šansa da će, prateći tok svojih misli, samostalno riješiti problem. Drugi načini aktivnog slušanja jesu prihvaćanje djetetovih ideja, odobravanje, kimanje glavom, poticanje da nastavi s govorom i mnogi drugi.

Ne omalovažavajte dječje osjećaje!

Aktivno slušanje djeteta znači prihvaćanje njegovih stavova i osjećaja, ma kako vam oni zvučali čudno i neprihvatljivo. Nikada ne diskvalificirajte djetetove osjećaje. Ukoliko se, na primjer, silno uplaši psa, rečenice tipa: “Ma hajde, to je potpuno bezopasan pas!”, ili još gore: “Stvarno si plašljivko, ne budi beba!”, na prvi pogled zvuče kao utjeha, a zapravo ste djetetu poslali poruku omalovažavanja njegovog osjećaja. Aktivnim slušanjem pomozite djetetu da prihvati svoje negativne osjećaje i da ih se prestane bojati.

Prečesto, u želji da ih zaštitimo, stopiramo izražavanje negativnih osjećaja i tako ih učimo da ih se srame, gutaju ih i potiskuju. Ona, nažalost, bivaju potisnuta u nesvjesne slojeve naše osobnosti, ali se ipak izražavaju na neželjene načine, kroz neurotske tegobe.

Aktivnim slušanjem djetetu govorimo da ono ima pravo izraziti vlastite osjećaje, da je samostalna osoba sa svojim stavovima, idejama i osjećajima. Na taj način pomažemo djetetu da razvije samostalnost. Dok ga slušate kada vam govori o svom problemu, potičite ga riječima i izrazima lica da nastavi i zaustavite poriv da mu odmah ponudite izlaz iz problematične situacije.

Time ćete potaknuti svoje dijete na samostalnost, aktivno traganje za rješenjem, ukazat ćete mu da u njega imate povjerenja, da ga smatrate sposobnim i doraslim mnogim situacijama, kao i da ste svjesni da je samostalna ličnost, odgovorna za posljedice svojih postupaka.

Autor: Life Content