8 žena otkrilo nam je životne priče koje stoje iza njihovih tetovaža

Mora li tetovaža imati značenje? Mora li biti unikatna? Što ako nam se u nekom periodu života prestane sviđati? Što ako nam se ljestvica vrijednosti presloži i ako tetovaža na djeliću naše kože više ne odražava naše stajalište? Ovo su neka od uobičajenih pitanja koja nas “muče” pri odluci o trajnom oslikavanju tijela, no ova su pitanja potpuno iščeznula pred osam mladih žena koje su s nama podijelile svoje “tattoo” priče.

One su visažistice, influencerice, pjevačice, kreativke, stručnjakinje za digitalni margeting, no jedno im je zajedničko – ljubav prema oslikavanju kože. Koji su to veliki i mali životni trenuci dostojni da ih se ovjekovječi tetovažom, otkrilo nam je osam mladih žena…

“S vremenom sam se oslobodila uvriježenog mišljenja kako tetovaža mora imati neko značenje. Ne mora. U tome i jest najveća ljepota tetoviranja – spoznati da je to vrsta umjetnosti i da smo svi mi mali hodajući muzeji, ako to tako želimo vidjeti. Moja tetovaža ne predstavlja ništa posebno, nego mi je estetski privlačna i volim je gledati jednako kao što volim gledati Van Goghovu “Zvjezdanu noć”, i zato mi je i najdraža.” Matea Bakarić

“Baby steps me uvijek podsjeti da je i mali korak – korak te da ponekad trebam usporiti i fokusirati se samo na jednu stvar jer se često preopteretim pa mi je teško nositi se s nekoliko dimenzija istovremeno. Ovo je podsjetnik da je i najmanji pomak veliki pomak i da je svakako vrjedniji od stajanja na mjestu koje se ponekad zna dogoditi kad se obeshrabrimo količinom koraka koje moramo prijeći do svog cilja.” Karla Zelić

“Tetovaža je podsjetnik na tatu, na njoj su sve stvari i rečenice po kojima ga najviše pamtim. Odmah sam znala da želim da ju radi tattoo artist koji ima vrlo karakterističan stil, neopterećen crtež koji podsjeća na dječji. Dogovor je bio da ću mu izbrbljati sve stvari koje vežem uz oca, a njemu dati slobodne ruke da to pretoči u crtež. Doslovno je samo slagao predmete jedan na drugi, što mi se svidjelo jer ni u stvarnom svijetu ti predmeti nemaju neku poveznicu. Na njoj su cigarete, espresso, mobitel, televizor i galeb. Kako je tata bio radoholičar, tako je i puno njegovih rečenica na tetovaži vezano uz posao, televiziju.” Gala Svilan

“Koliko god volim tetovaže, i najradije bih se cijela “išarala”, imam običaj stavljati na sebe isključivo one koje mi imaju neko posebno značenje, pa me tako i ova ispod grudi podsjeća na moju macu Jazzy. Riječ je o soundwaveu, točnije zvuku/mijauku koji proizvede svaki put kad je pomazim dok spava.” Gina Damjanović

“Tetovažu na mojim leđima crtao je moj prijatelj, street artist Lonac, kojeg sam dugo nagovarala da mi nešto nacrta. Donijela sam crtež doma tati koji je bio oduševljen viđenim i izvukli smo iz njega svoju interpretaciju. On predstavlja novi život i ljude koji su preminuli. Drvo koje je u biti žena je majka priroda, dijete se rađa kao jabuka, a ne visi sa stabla kako se čini, a ispod toga nalaze se dvije ladice, koje imaju puknuti konac te predstavljaju nedavnu smrt. Nekoliko mjeseci kasnije, moj tata je preminuo, a ja sam odlučila staviti tu tetovažu na leđa jer me podsjeća na njega.” Ella Dvornik

“Ovo je prva tetovaža koju sam stavila na sebe i puno mi znači jer je vezana uz mog idola Christinu Aguileru, zbog čega sam je stavila na isto mjesto i u istoj boji u kojoj je i ona ima, a to sam odlučila još u osnovnoj školi; vezana je i uz moj puni nadimak, Zsa Zsa L’amour i univerzalnu ljubav prema glazbi, prema svemu što nas okružuje. Ljubav uvijek i svugdje. Ljubav je velika riječ i osjećaj koji je predivno imati na sebi i u sebi.” Zsa Zsa

“S 19 godina otišla sam s tadašnjim najboljim prijateljem raditi tetovažu bez ikakve ideje što ćemo, a na kraju smo izašli oboje s prvom malom črčkarijom koju smo izabrali, isti motiv na istom mjestu. Volim je jer me podsjeća na to koliko smo bili blesavi tad i kako se to nikad neće promijeniti.” Kasandra Draganić

“Najdraže tetovaže koje imam na svome tijelu su mi one koje imam sa svojim prijateljicama. Jedna je morski val, na unutarnjoj strani podlaktice, koju imam sa svojim najboljim prijateljicama iz djetinjstva. Sve tri smo iz Dubrovnika, veže nas more, a more nas i razdvaja budući da smo sve tri u različitim gradovima i rijetko se viđamo. A druga je matching tattoo s mojom kumom, kojoj sam za rođendan poklonila tetovažu na sebi iza koje stoji cijela priča. Tetovaže me podsjećaju na moju “vojsku” koja je uvijek uz mene.” Dora Predojević

Pripremila: Lana Biželj

Foto: Privatna arhiva, Cody Black/Unsplash