“Sasvim iskreno” je novi podcast dviju terapeutkinja o stvarima koje nas sve ponekad muče
Novi podcast Sasvim iskreno, koji su pokrenule dvije uspješne terapeutkinje s dugogodišnjim iskustvom – Dubravka Fazlić i Teodora Delić, mjesto je ...
Troškovi života rapidno se povećavaju, a po nekim predviđanjima, kraj rasta cijena ne nazire se. Upitali smo stručnjakinje kako zaštititi svoj novac, ali i mentalno zdravlje.
Petra i njezin partner (u kasnim tridesetima), prije dvije godine odlučili su kupiti stan. Imaju sigurne izvore primanja, kreditno su sposobni i mislili su: “Lako ćemo”. I činilo se kako će kroz nekih godinu dana do dvije uspjeti pronaći stan u okviru sredstava s kojima raspolažu. No, već u samom startu naišli su na niz problema, od kojih je najveći bio – visoke cijene kvadrata stana. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna cijena četvornog metra prodanog novoga stana u Hrvatskoj u 2021. godini bila je nešto manje od 14.000 kuna, što je 7,8 % više nego u 2020. godini. U 2022. godini, po podacima Zavoda, cijena kvadrata novog stana dosegnula je 16.000 kuna, a u Zagrebu, i do više od 18.000 kuna.
Velik porast cijena na tržištu nekretnina nije jedino poskupljenje s kojim moramo (ili pokušavamo) živjeti. Tako je u srpnju 2022. godine zabilježen porast cijena od 12,3 % u odnosu na isti mjesec prošle godine. Najveći porast bilježi se u skupini prijevoza – 19,2 %, i hrane i bezalkoholnih pića – 18,3 %. Cijene niza proizvoda porasle su, a po nekim predviđanjima, i dalje će rasti. Vlada je u 2022. godini predstavila paket mjera kojim je, između ostalog, ograničena cijena električne energije, te “zamrznute” cijene nekih prehrambenih proizvoda. No mnogi se pitaju hoće li doći do poskupljenja drugih proizvoda. Nakon pandemije, rat u Ukrajini izazvao je globalne poremećaje na različitim tržištima, doveo do nesigurnosti u kojima svatko želi osigurati svoje pozicije. Jedno poskupljenje prati drugo, rekli bi mnogi, a čini se da tome nema kraja. Strahuje se i kako će se uvođenje eura odraziti na cijene, pa tako i na naše troškove života.
“Neki bi rekli da novac nije bitan, no činjenica jest da nam on osigurava preživljavanje, a preživljavanje nam je primarna potreba, kao i potreba za sigurnošću. Svatko od nas voli biti siguran, a sve ove nove okolnosti nešto su nepoznato. Iako nepoznato može biti izazovno i uzbudljivo, ovakvu vrstu nepoznatog mnogi od nas doživljavaju kao gubitak kontrole. Nitko od nas ne voli izgubiti kontrolu nad okolnostima, a paradoks je da okolnostima nikako ne možemo upravljati”, kaže nam pedagoginja i psihoterapeutkinja Sara Novak. U situaciji u kojoj ne možemo kontrolirati ono što se događa, i u trenucima kad je teško prognozirati ono što bi se moglo (ili trebalo dogoditi), jedino što možemo kontrolirati jesmo mi sami, tj. našu reakciju na krizu.
“Kontroliranje svojih financija cjeloživotni je proces. Za loše dane pripremamo se kad nam je dobro, najčešće kroz izgradnju takozvanog “kriznog fonda” koji treba pokrivati nekoliko mjesečnih troškova života (preporuka je minimalno tri) i omogućuje nam da se snađemo kad stvari krenu po zlu. Velik broj naših građana ne uspijeva “sa strane” staviti niti jedan mjesec, najčešće zbog niskih primanja, no to često ne rade ni oni koji to mogu. Kad nastupe ovakvi dani neizvjesnosti, ovakav nam fond daje sigurnost da ćemo ih prebroditi jer krize dolaze i odlaze. Trenutačno je najveća zabrinutost oko troškova energije i hrane, koja čini i najveći dio kućnih budžeta. Potrebno je mijenjati navike ako je to moguće, ali i naći dodatne izvore zarade”, kaže nam financijska blogerica Sandra Ferenčak, poznata pod imenom MyTetka (@my_tetka).
Navike nije lako mijenjati, posebno ne one financijske. Za to će biti potrebno znanje, odricanje, planiranje itd. Osnovni preduvjet razvoja stabilnosti upravo je financijska pismenost – “znanje o novcu i kako s njim”. “Financijska pismenost nije samo znanje, koje je najlakše steći, ona podrazumijeva i financijsko ponašanje te odnos prema novcu. U posljednjoj kategoriji smo najlošiji, a to konkretno znači da imamo nezdrav odnos s novcem. Teško je sa stavom “samo jednom se živi” ili “novac je tu da se troši” stvarati neku imovinu. Zato prije svega trebamo mijenjati stav, a onda se educirati kako najbolje upravljati svojim financijama. Naše društvo ne ulaže u financijsko opismenjavanje, često je to u rukama entuzijasta poput mene, no moramo sustavno početi ulagati u obrazovanje te odgajati financijske pismene i odgovorne pojedince koji će sami stvarati svoju imovinu jer s državom si nećemo moći pomoći, ona već sada to ne može podnijeti”, naglašava MyTetka.
Po istraživanju HANFA-e, tek 44 % Hrvata reći će da ne žive samo za danas. Oni će disciplinirano štedjeti za “crne dane”. No mnogi će reći kako nemaju dovoljno da bi mogli štedjeti. Kad plate račune i kupe hranu, ostane im jedva za preživjeti mjesec do sljedeće plaće. Ipak, štednja, koliko god ona bila velika ili mala, treba postati neizostavan dio našeg kućnog budžeta. “Financije nisu samo matematika, puno veću težinu imaju emocije. Vrlo je slično držanju dijete, gdje disciplina sama po sebi nije dovoljna, potrebno je razviti sustav koji nam omogućuje da kontinuirano štedimo i investiramo. Najbolji način je dio novca, neovisno o kojem se iznosu radi, svaki mjesec odvojiti na poseban račun i ne računati na njega. Većina ljudi štedi od “onog što ostane”, a štednja bi trebala biti poput plaćanja režija, obavezan dio kućnog budžeta“, objašnjava MyTetka. Visoka stopa inflacije od 12,3 % jedna je od posljedica rasta cijena goriva i hrane na globalnom tržištu. Plaće su kod mnogih ostale iste, a troškovi porasli. Mnogi se zato i zadužuju, ulaze još više u minus jer ne mogu zatvoriti svoju financijsku konstrukciju. Po podacima HNB-a iz 2020. godine, gotovo dva milijuna ljudi ima neku vrstu minusa, a prosječan iznos je oko 10.000 kuna.
Potrebno je, složit će se naše sugovornice, živjeti u skladu sa svojim mogućnostima, tj. primanjima. “Živjeti u skladu s mogućnostima značilo bi osvijestiti svoje okvire. Primjerice, trenutačno ne volim svoj posao, no to me ne sprječava da se i dalje povezujem s ljudima na poslu kako bi mi bilo ugodnije tu gdje jesam ili da šaljem molbe za neko drugo radno mjesto. Tu bih spomenula i mjerilo vrijednosti kroz novac, koje nam društvo nameće, i mjeru u kojoj mi povjerujemo u to mjerilo. Što više nastojimo zadovoljiti očekivanja društva, to ćemo biti nesretniji jer je ispunjavanje očekivanja drugih nerealno te nas nikad ne možemo usrećiti (promislite da svatko od nas uvijek može zamisliti kako bi nešto moglo biti drukčije i bolje)”, kaže Sara. Primjer života u granicama vlastitih mogućnosti često možemo vidjeti kod umirovljenika. S obzirom na male mirovine, oni su prisiljeni planirati, štedjeti i ono što im je potrebno kupovati po što jeftinijoj cijeni. “Moramo se prestati uspoređivati s drugima. Moramo se uklopiti u iznos koji zaradimo ili raditi na povećanju zarađivanja ako želimo zadržati istu razinu troškova. Kako to napraviti najbolje vidim kad gledam svoje roditelje koji se, s vrlo malim primanjima i danas mirovinama, nikad nisu zaduživali. Puno se može uštedjeti na hrani koja čini velik dio kućnih budžeta kroz pripremu obroka kod kuće, kupovanja većih količina na popustima i općenito boljem planiranju. Režije je ove zime biti teže kontrolirati, ali vjerojatno se možemo bolje odjenuti i više kretati. Ovakve situacije često nas navedu na to da počnemo drukčije razmišljati, a to nekad može biti i pozitivna promjena koliko god se danas ne čini tako”, pojašnjava MyTetka.
Pažljivo planiranje troškova (onih koje možemo predvidjeti), usporedba cijena u različitim trgovačkim lancima kako bismo pronašli najpovoljniji proizvod, informiranje o financijama, pokazatelji su odgovornog pristupa i kontroliranog odnosa s novcem. Što se sve može dogoditi nakon što smo ušli u eurozonu, kako kažu stručnjaci – teško je predvidjeti. Posebno je teško u trenucima globalne krize i visoke inflacije. “Teško je predvidjeti što će se događati pa je najbolje to niti ne raditi. Nismo makroekonomisti, a niti oni ne znaju jer previše je faktora u igri koji utječu na takve stvari. Ipak, mislim kako je realno očekivati smirivanje situacije, ali je vrlo moguće da ćemo morati naučiti živjeti sa znatno višim stopama inflacije nego što smo to navikli dugi niz godina”, kaže MyTetka.
Ako pak želite povećati svoj kućni budžet, možda je pravo vrijeme da razmislite o dodatnom izvoru prihoda. O vještini koju imate, koju možete razviti, i uz nju nešto i zaraditi. “Ono što bi nam sada moglo olakšati jest to da se usmjerimo na ono što je sad (a ne u travnju 2023., do kada će plin poskupjeti sukladno zalihama), na ono što možemo i postižemo. Mnogi od nas posjeduju određene talente koje ne provode u djela iz straha od neuspjeha. No ja volim reći da je bolje pokušati nego kasnije žaliti i propustiti priliku za napretkom. Tako bi možda neki talent mogao poslužiti i kao dodatan izvor zarade”, objašnjava Sara.
Brige oko novca dijelimo svi, a umjesto da nam one izazivaju strah, nervozu te da zbog njih noćima ne spavamo, trebali bismo naučiti kako se s njima nositi. MyTetka tako kaže kako je većina ljudi koji joj se obrate u potrazi za savjetom osvijestila potrebu za drukčijim načinom upravljanja novcem i preuzimaju odgovornost za svoju budućnosti. “Osloniti se na nekog trećeg, osobito državu, smatram promašenom strategijom. Zato preporučujem svakome da dobro razmisli što on ili ona sami mogu napraviti kako bi popravili svoju situaciju dok su još uvijek u mogućnosti”, naglašava MyTetka.
Kaže i kako kontinuirano investiranje vidi kao jedini oblik zaštite vrijednosti novca. No prije ulaska u svijet investiranja na tržištu kapitala, potrebna je edukacija jer burza nije kockarnica i ne možete očekivati visoke povrate u kratkom vremenu. “To ne mora biti dugotrajan proces, ali razumjeti svoj odnos prema riziku je ključno. Sukladno tome biramo investicijske instrumente koji najbolje odgovaraju našem profilu, a i vremenu raspoloživom za investiranje. Naši su ljudi navikli ulagati u nekretnine kao jedini oblik investiranja uz držanje novca u banci, no trebamo više naučiti o investiranju na tržištu kapitala. Ono se smatra kockanjem ne zato što je rizično (iako ima vrlo rizičnih instrumenata) već zato što se ljudi na tržištu ponašaju kao da su u kockarnici – žele visoke povrate u kratkom vremenu. Takvo ponašanje najčešće rezultira gubitkom investicije. Stoga je poželjno prvo naučiti, a onda krenuti investirati. Ne postoji dobar ili loš instrument ulaganja jer svi mogu imati svoju ulogu u našem portfelju, ali moramo znati kako se ti instrumenti ponašaju da bismo znali jesu li odgovarajući za nas. Osobno prakticiram pasivno investiranje u globalne indeksne fondove (ETF-ove) jer ih smatram najboljim i najjeftinijim načinom očuvanja vrijednosti novca. No i njih je bezbroj pa treba znati kako pametno odabrati da se ne bismo izložili prevelikom riziku“, savjetuje MyTetka.
Foto: ilona titova/iStock/Getty Images Plus