KOD NAPADAJA PANIKE ovo nikad ne smijete reći

Iako je riječ o stanju izazvanom tjeskobom i psihičkim stanjem, ono što se kod paničnih napadaja najprije uoči su ozbiljni i teški fizički simptomi koji mogu lažno usmjeriti čovjeka ili nekog bližnjeg da posumnja kako je riječ o zdravstvenom problemu fizičke naravi.

“Moderna psihijatrija se u posljednje vrijeme najviše susreće s problemom paničnih napadaja ili ataka. To su stanja koja prate najčešće tjelesni simptomi i upravo su ti tjelesni simptomi oni koji maskiraju da je u podlozi psihijatrijska geneza poremećaja. Pacijenti koji imaju napadaje panike kod psihijatra nerijetko dolaze sa kompletnom i obilnom medicinskom dokumentacijom koja redovito sadrži obradu kardiologa i neurologa”, pojašnjava splitski psihijatar doc. dr. sc. prim. Boran Uglešić, dr. med.

Ističe kako su najčešći simptomi probadanje u prsištu, osjećaj da čovjek na prsima ima tešku ploču, lupanje srca, gušenje, knedla u grlu, suhoća usta, glavobolje, trnci u prstima, znojenje dlanova, podrhtavanje tijela, i cijeli niz drugih vegetativnih simptoma.

“Poremećaj paničnih ataka zovemo smetnjama anksiodepresivnog kruga, što jasno govori da su dominantni simptomi tjeskobe i depresivnosti. Rijetko nam dolazi bolesnik s izoliranim napadajem. Obično su ti napadaji praćeni smetnjama spavanja i to prosnivanja, tako da se pacijent budi nakon tri do četiri sata spavanja. Usto pati od gubitka apetita, smetnji seksualne zainteresiranosti ili funkcionalnosti te smetnji koncentracije, pamćenja, pažnje i slično”, nastavio je dr. Uglešić dodajući kako se simptomi paničnih napadaja i depresije preklapaju u mnogo točaka. Razlog nastanka takvog stanja je adrenalinski odgovor tijela što se isprva čini kao odgovor na traumatsko iskustvo ili vanjski podražaj.

“Međutim, napadaji panike se u pravilu zbivaju u stanjima mirovanja i maksimalne relaksacije. To upućuje na činjenicu da naš mozak ne prepoznaje stanje relaksacije nego i dalje doživljava da je tijelo pod stanjem ugroze. Osnovni problem je u cijelom nizu egzogenih frustrirajućih faktora pa ćemo kod osoba koje imaju napadaje panike u osnovi uvijek naći bazičnu nesigurnost, tjeskobu, nemir, strah, razdražljivost, zabrinutost i nemoć. Možemo se pitati je li to poremećaj, stanje ili realnost. Mi u psihijatriji kažemo da je čovjek postao usko grlo društva, da je cijelo vrijeme pod pritiscima, od egzistencijalnih do poslovnih i bračnih problema tako da su napadaji panike danas postali skoro prihvaćene reakcije na niz životnih situacija koje očito u nama izazivaju stanje nemira nelagode, pobuđenosti, straha i nemogućnosti adekvatnog nošenja sa cijelom problematikom koja nas ugrožava”, istaknuo je dr. Uglešić.

Čovjek koji proživljava takvo traumatično iskustvo redovito je u takvom stanju da se ne može otrgnuti od pojave simptoma niti si pomoći na drugi način. Zato je važna reakcija okoline, pa dr. Uglešić savjetuje što učiniti kad primijetimo da netko pored nas proživljava panični napadaj.

“Bolesnici govore da se u tim trenucima intenzivno boje smrti i nema racionalnog objašnjenja koje će omogućiti povlačenje simptoma. Na racionalan način će mu netko ići objasniti da je sve u redu i da mu nije ništa, ali to neće pomoći. Pomaže blizina bilo koga, osjećaj da pacijent nije sam, da mu netko može pomoći ako se situacija pogorša, pa će to pridonijeti da napad bude manjeg intenziteta i možda kraćeg trajanja. Napadaj traje obično nekoliko minuta, neočekivan je, nelagodan, nepredvidljiv i nekontrolirajući. Treba pokušati otkloniti pažnju i fokus sa samog doživljavanja, no ta su stanja toliko intenzivna da bolesnik nije u mogućnosti biti fokusiran ili otkloniti žanju sa bilo čega osim sa stanja gubitka kontrole nad životom i straha od smrti”, rekao je dr. Uglešić.

Istaknuo je i kako postoje dvije rečenice koje se u prisustvu ljudi koji proživljavaju napadaj panike nikad ne bi smjele izgovoriti.

– To su rečenice “nije ti ništa” i “ti moraš”. Niti on bilo što mora, niti je točno da mu nije ništa. Takve izjave neće smiriti pacijenta nego mu dati do znanja da okolina nema razumijevanja za njegovu situaciju koju on osobno doživljava iznimno traumatičnom – kazao je psihijatar. Bilo bi dobro, savjetuje on, ako pacijent već ima povijest paničnih napadaja, znati kod kojeg se psihijatra liječi jer mu u tim trenucima, navodi on dalje, učinkovito može pomoći samo specijalist.

– Definitivno treba javiti psihijatru koji će opisane smetnje iz spektra anksioznosti, depresivnosti i panike liječiti jedinim mogućnim i ispravnim načinom u tom trenutku, a to je uključivanje u terapiju anksiolitika brzog djelovanja koji će djelovati kao “protupožarni aparat”, ali uz to obavezno i uključivanje lijekova iz skupine antidepresiva koji će nakon perioda od četiri tjedna početi djelovati i prevenirati mogućnost razvoja ponovnih napada panike – istaknuo je dr. Uglešić.

Foto: Unsplash

IZVOR: 24SATA.HR