Koliko kila toliko ljubavi (I.dio)

Obožavam filmske večeri. Obožavam glupaste, naivne filmove koji prikazuju savršen par koji umire jedno za drugo 90 minuta dok u pauzama snimanja popiju litru viskija i išamaraju se dok nitko ne gleda, pa se na kraju zaljube na tri mjeseca te vjenčaju i razvedu unutar istih.

Jednostavno obožavam te filmove. Volim i drametine i to one teške u kojima glavni glumci imaju sposobnost izreći jednu rečenicu i ostatak filma buljiti u strop. Ne volim tužne filmove poput „Kako se riješiti frajera u 10 dana“ u glavnoj ulozi s Kate Hudson. To mi je nevjerojatno tužan film. Tragičan. To sam u jednom periodu života bila ja.

Iskreno, danas se toga sjetim samo sa dubokim žaljenjem njega, jer je enormnu količinu ljubavi i ljubavnih izljeva trpio puna četiri mjeseca (toliko o tadašnjoj relanosti u mojoj glavi).

I sada mi se vraća film.
Ulaskom u obližnji kafić, ugledala sam najdivnije biće na svijetu. Glas me hipnotizirao i zaljubila sam se na prvi pogled (opet). Do kraja večeri uspjeli smo se upoznati, o sebi saznati tek vrlo malo i onda je nestao. Bez broja i ikakve nade da se opet sretnemo gdje. Sva romantika svijeta zapisana u hollywoodskim filmovima, pronašla se u jednoj večeri. Humphrey Bogart bi bio ponosan na mene.

Da se prisjetimo, to je bilo jedno divno vrijeme u kojem nije bilo internetskih socijanih mreža, imali smo mobitele, ali dajem ruku i lijevu i desnu ako ga je netko nosio van i pridodavao mu ikakvu pozornost. Još uvijek smo imali osjećaj da je to telefon i ako nosiš mobitel van osjećaš se kao da si ponio bežičnu slušalicu. Nitko ne želi s bežićnom slušalicom ići u disco.

Uglavnom, kako bih natjerala sudbinu da nas opet spoji odlučila sam se odreći mesa i mesnatih proizvoda.
To vam dođe na isto kao da se slabovidna osoba odrekne naočala ili leća. Prvi dan je prošao glatko. Drugi dan je već bilo trzavice, pa sam odlučila početi trčati kako ne bih razmišljala o hrani. Nakon litre i litre znoja, gušenja u prsima i naprasnoj boli u gušterači nakon 5 otrčanih metara shvatila sam da to možda i nije za mene.

Ludila sam i razmišljala o njemu. O tom divnom glasu i tom licu. To lice…ah koje lice….f**k kako on uopće izgleda?! Izgled je definitivno bio zaboravljen, ali trnci na samu pomisao na njega i tost sendvič još uvijek tvrdoglavo drže rekord.

Ipak se isplatilo, jer je nakon 3 mjeseca ponovno imao nastup u gradu i ponovno je uslijedilo sučeljavanje kakvo nije imala niti Marisol sa Juan Andreasom nakon operacije ožiljka. U tom procesu samomučenja uspjela sam smršavjeti i izgledati odlično. Odmah me prepoznao i nabacio komentar kako sam stesala liniju od zadnji puta.

„Ah da….ma jako puno trčim, baš sam se pronašla u tome“…a što sam mogla reći „pa kad sam se odrekla mesa zbog tebe“ čisto sumnjam da bi to privuklo bilo koga osim Vinka Cocu koji bi razumio i cjenio te muke.
Ovoga puta sam imala mobitel, razmijenili smo brojeve, dočekali vlak, otišao je i ja sam…..mislim, netko bi otišao na slastan sendvič sa šunkom ili hamburger…hambi…mmmmm, ali pošto nije došlo do poljupca shvatila sam da „cirkus još uvijek nije napustio grad“.

Doslovce sam umirala od ljubavi. Nije mi više bilo do mesa, hrane općenito, razmišljala sam samo o njegovom licu…njegovo lice….ah to lice….nisam imala pojma kako izgleda, f**k koji nedostatak proteina! Zamišljala sam ga s tijelom muškarca, ali umjesto glave je imao kebab. Umjesto kose je curio umak i to je izgledalo tako sočno, fino i neodoljivo.

Iz mašte me trgnuo zvuk mobitela koji je označavao pristiglu poruku u kojoj je pisalo „zaje….š se ili misliš ozbiljno“ (puno sam se šalila, pa sam nakon svake moguće nervozne rečenice naglašavala kako je riječ o zaje……i). Samo sam se osmjehnula i navukla prekrivač preko donjeg dijela lica u znak ogromne sreće.

Odjednom sam se sjetila njegovog lica, glasa, svega. Odjednom mi uopće nije bilo važno hoću li ikada više okusiti mesnate proizvode kada je jedini mesnati proizvod koji sam htjela bio on. A njega se baš nije moglo staviti u frižider i izvaditi nakon plesnjaka u nedjelju ujutro.

Ostala sam ustrajna u svojoj želji. Dok se ne vidimo i usne nam se ne dotaknu, moja dijeta neće prestati. Zavjet koji nema veze sa zdravom pameću imao je smisla više no ikada. Usta su čvrsto zatvorena, srce širom otvoreno.

Znači čeka me još:
Dijeta: 20 dana (do njegovog dolaska)
Ljubav: nadam se da nisam alergična na leptiriće
Sex: odlučila sam se zarediti

Ništa lakše!