Koliko svojom prehranom možemo očuvati zdravlje planeta? Odgovor je – drastično!

Kao da zdrava prehrana nije dovoljno komplicirana, većina nas sada je sve više svjesna i činjenice da ono što se nađe na našem tanjuru, osim na naš organizam, utječe i na – planet. Srećom, održiva dijeta neće dodatno zamrsiti stvari, ako ne razmišljate u okvirima “sve ili ništa”. Vodite se onim da i male promjene čine razliku…

Ali odakle da počnemo? Osobno, prije nekoliko godina reducirala sam, iz zdravstvenih razloga količinu mesa koju unosim u organizam, dok ju nisam potpuno izbacila i vidjela koliko dobro mi djeluje na organizam. Iako se još uvijek educiram i konzumiram namirnice životinjskog podrijetla, dajem si vremena na prilagodbu i idem korak po korak. Uvijek nastojim kupovati lokalni uzgoj, od bakice na tržnici za koju znam da nakon što pomuze svoju kravu, poljubi je u obraz i sve joj je na svijetu. Izrazito mi je bitan taj humani dio. Što sam starija, počela sam više obraćati pažnju na dobrobit životinja, ekologiju i svoje zdravlje, te se educirati o svemu što potencijalno krivo radim i pohvaliti se za sve dobro jer edukacija je ključ promjene.

I doista, posljednjih godina svjedoci smo ekoloških disbalansa do kojih je dovela nagla, svjetska popularnost do tada lokalnih namirnica. Dobar primjer je uzgoj avokada, zbog kojeg su meksički farmeri, da bi napravili mjesta za nove voćnjake, krčili borove šume. Time su, u državi Michoacán, uništili zimska staništa leptira monarha, čiji je broj počeo rapidno padati. Ovaj primjer navodi nas na to da se zapitamo kako namirnice koje su na naš tanjur stigle s drugog kraja svijeta doprinose našem ekološkom otisku (utjecaju svakoga od nas na zagađenje planeta). Iako se nama možda čini da smo napravili dobar izbor kad smo naručili integralni tost s avokadom (postalo je opće poznato da je ovo voće supernamirnica bogata zdravim mastima), pa i za zdravlje planete (izabrali smo vegansku varijantu obroka koja je ekološki prihvatljivija od jela s mesom) – razmislite još jednom. Ako tost s avokadom sada naručuje tisuće i tisuće ljudi diljem svijeta, pa čak i u onim krajevima u kojima on ne uspijeva i gdje je donedavno bio nepoznat – to zapravo može biti, s ekološkog stajališta, vrlo loša opcija. Naravno, to ne znači da baš nikad ne trebamo pojesti avokado, ili neku drugu egzotičnu namirnicu koja prelazi tisuće i tisuće kilometara dok ne stigne do naše kuhinje. Ali znači da trebamo postati svjesni da je takav izbor posebna privilegija (koja ne stoji skupo samo nas nego i planet), pa ga treba promatrati kao zadovoljstvo koje čuvamo za specijalne prilike. Dakle, ključna riječ je “ponekad”, a ne “svaki dan” ili “često”. S druge strane, hraniti se održivo ne znači ni da trebamo ostaviti sve, preselimo se na selo i sami uzgajamo svoju hranu (tada nema transporta pa ni zagađenja). Naravno, osim ako upravo to nije ono što želimo! Za sve nas ostale, koji nismo poljoprivredni proizvođači, bit će dovoljno da se potrudimo da radimo bolje izbore – što je zapravo i lakše nego što nam se na prvi pogled možda čini.

ONO ŠTO JE ZDRAVO ZA NAS – DOBRO JE I ZA PLANET!
Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu BMJ Open pokazalo je da prehrana koja je optimizirana u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije – da jedemo manje crvenog mesa, a više mahunarki i orašastih plodova – vodi ka smanjenju epizoda štetnih plinova za čak 17 posto! Izvještaj o prehrani vodećeg nezavisnog medicinskog časopisa Lancet i neprofitne organizacije EAT otišao je korak dalje, preporučivši izrazito male količine crvenog mesa, nizak do umjeren unos ribe, morskih plodova i peradi, a velike porcije povrća, žitarica (punog zrna), mahunarki i orašastih plodova. Srećom, u okviru ovih općih preporuka postoji dosta prostora da prilagodite jelovnik svojim preferencijama. Ali što to zapravo znači, što (ne) trebamo jesti?

MESO – DA ILI NE?
Jesu li u pravu vegani kada tvrde da bi radi dobrobiti planete svi trebali prestati jesti namirnice životinjskog porijekla? “Prelazak na načine prehrane koji isključuju mesne proizvode imao bi transformativni potencijal jer bi to dovelo do smanjenja poljoprivrednih zemljišta za milijarde hektara”, piše u istraživanju objavljenom u časopisu Science. Proračuni pokazuju da bi bez konzumacije mesa i mliječnih proizvoda poljoprivredne površine mogle biti smanjene za 75 posto, što je, slikovito, ekvivalent prostora koji zauzimaju Europska unija, SAD, Kina i Australija. Zajedno! Time bi se u velikoj mjeri riješio problem uništavanja biodiverziteta, a smanjila bi se i proizvodnja štetnih plinova. Da rezimiramo: što manje namirnica životinjskog podrijetla jedemo, to je bolje za planet. Ali s druge strane, ne treba, ako to ne želimo, niti odreći se beneficija koje za naše zdravlje imaju kvalitetno meso, jaja i mliječni proizvodi. Ono što možemo napraviti – a time ćemo ujedno i unaprijediti svoju prehranu – je to da jelovnik maksimalno obogatimo povrćem i voćem, a zatim da dodamo i male količine visokokvalitetnih namirnica životinjskog podrijetla. A kad sljedeći put budete u dućanu, imajte na umu i ovo: u spomenutom istraživanju objavljenom prošle godine u časopisu Science namirnice su rangirane prema negativnom utjecaju koji njihova proizvodnja ima na životnu sredinu. Na prvim mjestima su, očekivano, junetina i janjetina, ali možda će vas iznenaditi to da riba više šteti od peradi, a morski plodovi od prasetine. Proizvodnja svih vrsta namirnica nastalih intenzivnim uzgojem životinja u umjetnim uvjetima dovodi do veće proizvodnje štetnih plinova. To se ne odnosi samo na industrijsku proizvodnju mesa, već i maslaca, sira i jaja, ali – što često zaboravljamo – i ribe, račića i drugih morskih plodova.

POVRATAK #HOMEMADE HRANI
Na koje još načine možemo svoju prehranu učiniti “zelenijom”? Kuhanjem kod kuće. Zlatno pravilo: pripremite jelo u malo većoj količini, pa ćete imati ručak i za sutradan. Prekosutra možete iskoristiti ostatke, od njih pripremiti nešto sasvim novo. Službeno istraživanje Europske komicije o bacanju hrane u domaćinstvima u Hrvatskoj otkriva da se u Hrvatskoj na godinu baci 380.000 tona zdravstveno ispravnih namirnica. Koji su razlozi? Najveći dio ljudi navodi da se hrana pokvari, a ostatak ne želi jesti staru hranu. Zato je vrlo bitno da se svi potrudimo da promijenimo navike! Procjene su da do 2050. godine, svjetska se populacija – koja će, prema predviđanjima, tada brojati 10 milijardi ljudi – neće moći prehraniti!

KUPUJTE PAMETNIJE
Kad ste u dućanu ispred police s jajima, sva ona izgledaju identično, iako na određenim pakiranjima stoje oznake “iz prirodnog uzgoja” ili “organska jaja”. Da bismo shvatili kakva je razlika među njima, moramo razmisliti i o tome kako žive koke koje ih nose. Kad je standardni uzgoj u pitanju, životinje svoj život provode u minijaturnim kavezima, u kojima ne mogu čak ni stajati, poredano jedan iznad drugog, a životinje se pritom tretiraju određenom količinom antibiotika, kako se ne bi razboljele, kao i hormona, kako bi brže rasle. Za razliku od njih, koke iz prirodnog uzgoja šeću po dvorištu, kljuckaju u potrazi za hranom, imaju kontakt jedne s drugima i, generalno, žive u skladu sa svojom prirodom. One iz organskog uzgoja, uz to, nisu tretirane ni kemikalijama, a hrane se organski. Nakon ove slike, svakako je jasnija razlika u kvaliteti spomenute tri vrste jaja. Slično je i kada je u pitanju kvaliteta mlijeka i mesa. Organizacija PETA upozorava da je stanje u klaonicama u našoj zemlji zabrinjavajuće te da se sa životinjama ne postupa u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja, nego su one često podvrgnute brutalnim postupcima, a sve to se, naravno, odražava i na kvalitetu proizvoda. (I to je jedan od razloga zašto sam prestala i sama konzumirati meso, s obzirom na stanje koje sam vidjela u jednom svinjcu) Za sve nas koji vodimo računa o zdravlju, a pritom volimo životinje, humaniji odnos prema njima razlog je zbog kojeg ćemo se, kada god nam budžet to dozvoljava, prije oprijedijeliti za kupovinu organskog mesa. Nažalost, organski proizvodi često su višestruko skuplji, ali zato možda možemo razmišljati na sljedeći način: kupit ću malo manji komad mesa, ali bolje kvalitete. Iako nam se ponekad čini da kao pojedinci ne možemo učiniti puno, trebamo imati u vidu da ponuda ovisi o potražnji i da, kao kupci, imamo potencijal da mijenjamo stvari. Sjetite se kako su izgledale police sa zdravijom hranom prije pet-šest godina, a kako izgledaju danas. Izbor je neusporedivo veći. Isto će se dogoditi i ako budemo uporno birali one namirnice koje su ekološki bolji izbor. Uostalom, ne trebamo to gledati kao neki poseban teret jer prehrana koja je korisna za planet ujedno je ona ista koja je preporučljiva i za naše zdravlje. Treba li nas to čuditi s obzirom na to da smo mi ljudi, kao vrsta, nerazdvojni dio planeta koji nastanjujemo?

Foto: Unsplash