Što koncentracija čini tijelu i zašto zbog nje postajemo umorni? Ova studija ima odgovor

Dugotrajna koncentracija obično nas čini umornima iako se ne bavimo tjelesnom aktivnošću. Znanstvenici su pronašli mogući razlog i otkrili kako i koliko mentalni umor može utjecati na donošenje odluka.

Tijekom intenzivnog višesatnog mentalnog napora, neurotransmiter glutamat nakuplja se u dijelu mozga, poznatom kao prefrontalni korteks, utvrdio je znanstveni tim predvođen Antoniusom Wiehlerom iz bolnice Pitie-Salpetriere u Parizu. Na kraju dana, kognitivni rad s velikim zahtjevima rezultirao je višom koncentracijom glutamata i difuzijom glutamata/glutamina u kognitivnom kontrolnom području mozga. Ovi rezultati podupiru neuro-metabolički model u kojem nakupljanje glutamata pokreće regulacijski mehanizam koji čini lPFC aktivaciju skupljom, objašnjavajući zašto je kognitivnu kontrolu teže mobilizirati nakon napornog radnog dana.

To je područje mozga aktivno kad radite planove ili rješavate složene probleme.

Nakupljanje glutamata uzrokuje kognitivni umor, što nas tjera da se okrenemo aktivnostima koje nas više zadovoljavaju, otkrili su znanstvenici u svojoj studiji objavljenoj u časopisu Current Biology.

Pročitajte: Kako meditirati: Vodič kroz meditaciju za početnike

Prema timu, rezultati pokazuju da kognitivni rad dovodi do funkcionalne promjene mozga. U tom procesu umor je sredstvo postizanja cilja jer uzrokuje da ljudi prekidaju svoj rad, dopuštajući mozgu da nastavi sa svojim općim funkcijama.

U istraživanju, znanstvenici su koristili posebne postupke koji su omogućili praćenje koncentracija određenih molekula u mozgu nekoliko puta dnevno. Radili su s dvije skupine ispitanika: jedni su morali rješavati teške zadatke, dok su drugi dobivali relativno lake kognitivne vježbe.

Na kraju dana zahtjevan mentalni napor rezultirao je većom koncentracijom glutamata u prefrontalnom korteksu od laganog kognitivnog rada. Bihevioralne aktivnosti koje zahtijevaju kontrolu nad automatskim rutinama obično izazivaju napor i rezultiraju kognitivnim umorom. Osim subjektivnog izvješća, kognitivni umor zamišljen je kao “trošak” kognitivne kontrole, objektiviziran impulzivnijim odlukama.

Čak i profesionalni šahisti počinju griješiti, obično nakon četiri-pet sati u igri, što ne bi činili kad bi se dobro odmorili. Konsenzualno objašnjenje zašto igranje šaha izaziva kognitivni umor jest da se planiranje poteza ne može oslanjati na naučene rutine bez napora (osim na početku partije). Pobjeda u igri stoga zahtijeva sposobnost praćenja novih preslikavanja konteksta i akcije, sposobnost koja je poznata kao kognitivna ili izvršna kontrola.

Prema neurofizičaru Haraldu Moelleru s Instituta Max Planck za ljudske kognitivne i moždane znanosti u Leipzigu u Njemačkoj, porast koncentracije glutamata od nekoliko posto primijećen je puno puta uz ciljanu stimulaciju različitih regija mozga – na primjer, vidnog sustava, piše n1.info.com.

Međutim, kad je stimulacija završila, došlo je do relativno brzog pada.

Uočavajući nepostojanje bioloških razloga za umor povezanih s kognitivnom kontrolom, drugi su autori predložili funkcionalna objašnjenja. Opća ideja je da bi kognitivni umor bio osjećaj koji stvara mozak, čija je svrha prestati obavljati trenutačan zahtjevni zadatak u korist aktivnosti koja više nagrađuje. U tom okviru, umor bi proizašao iz izračuna troškova i koristi koji prilagođava ponašanje za uživanje u dostupnim zadovoljstvima.

Pročitajte: Pametni načini kako ćete poboljšati svoju produktivnost svaki dan

Foto: Pexels