Koronavirus i trudnoća: Dvije su nam žene otkrile svoja iskustva s trudnoćom za vrijeme izolacije

Da su mjere socijalnog distanciranja zbog pandemije koronavirusa mnogima izrazito teško pale, dobro znamo. Usamljenost, tjeskoba i neizvjesnost samo su neki od problema s kojima se gotovo svi suočavamo, no možete li zamisliti da ovaj turbulentni i vrlo čudan period prolazite u drugom stanju, kad biste se trebali koncentrirati na vlastito zdravlje i emocionalnu stabilnost?

Kako je period stroge izolacije izgledao (i još uvijek izgleda) za trudnice, jesu li one mogle na svoje redovite preglede, na što su morale posebno paziti te kako se generalno organiziraju pitanja su koja smo uputili na adrese dviju mladih žena iz Zagreba. Tanji je aktualna trudnoća treća po redu i mjere socijalnog distanciranja su je zatekle na porodiljnom, dok je Silvija prvi put u drugom stanju i uz to, svoj posao radi od kuće.

Tanja Konjevod (32), novinarka
Kad su mjere izolacije stupile na snagu, ušla sam u drugo tromjesečje trudnoće pa sam zapravo prije te cijele situacije obavila neke od važnih pregleda u trudnoći poput kombiniranog probira koji se obavlja u bolnici i nisam sigurna bih li ga mogla obaviti da su mjere već tada bile na snazi.

Pregledi i preporuke liječnika
U razdoblju izolacije do sada sam već imala dva pregleda kod ginekologa i dva kod endokrinologinje. Inače sam zbog komplikacija trudnoću vodila u bolnici, ali kad sam nazvala da provjerim hoće li se pregledi održati, rekli su da primaju samo trudnice koje su dva tjedna do poroda i neka se javim u dom zdravlja svojoj ginekologinji. Na kraju sam oba ginekološka pregleda obavila privatno, kao i vađenje krvi, a s endokrinologinjom iz bolnice čula sam se telefonski pa smo tako dogovorile terapiju. Nadam se da ću, s obzirom na poboljšanje situacije, iduće preglede moći obaviti regularno.
Čula sam da u nekim zemljama sve trudnice stavljaju u kućnu izolaciju na tri mjeseca, ali moj liječnik mi ništa konkretno nije savjetovao. Ja ga nisam ništa niti pitala jer se ionako pridržavam službenih uputa, ne idem u dućane niti se družim ni sa kim osim sa svojim ukućanima. Tako bih se ponašala i da nisam trudna, ali u ovoj situaciji je ipak strah od zaraze malo veći kad znaš da se moraš čuvati za dvoje.

Dvoje male djece, trudnoća i organizacija
Djeca su na svu sreću još uvijek premala da bi pričali o cijeloj situaciji, ali obojici je super što tata radi od doma pa je cijelo vrijeme s nama. Njima je ovo vjerojatno kao veliki produženi vikend, kada smo svi skupa po cijele dane.

Na svu sreću ne radim od doma pa ne moram razmišljati kako bih i to uklopila u dnevni raspored. S obzirom na to da sam imala tri trudnoće u tri godine, već sam tri godine doma pa mi je organiziranje ovakvog načina života uigrana svakodnevica. Sve se stigne i može, samo se treba uhodati u taj ritam. Ujutro je suprug najčešće uz računalo i radi pa ja pokušam s djecom izaći van da mu ne smetamo. Definitivno mi je sada puno lakše kad je suprug cijele dane doma i može uskočiti, ali da još i ja radim od doma, uz djecu i trudnički umor, vjerujem da bi nam bilo puno teže. Divim se onima koji u ovo vrijeme rade od doma i još uz to imaju školarce s kojima moraju proći nastavu.

Vrijeme za obitelj
U ovom razdoblju izolacije ne osjećam se tako loše kako sam na početku mislila da će biti jer sam shvatila da je poluizolacija praktički moj svakodnevni način života protekle tri godine. S obzirom na tri trudnoće jedna za drugom, većinu vremena provodila sam doma. Jedino sada samo suprug ide u dućane. Mi smo i inače više-manje unaprijed planirali obroke i kupovali namirnice i potrepštine za dulje vrijeme pa nam se tu nije puno toga promijenilo. Na početku izolacije bila je zastrašujuća činjenica kada nekih stvari nije bilo niti u tri, četiri dućana, ali ljudi su shvatili da nema smisla gomilati pa se situacija popravila. Kako živimo u kući, sada smo zapravo više nego ikada vani s obzirom na to da je suprug kod kuće organizacija svega je lakša, pa dok sam ja vani s jednim djetetom, on može biti uz drugog dok spava i obrnuto. Nama ova izolacija zapravo uopće nije toliko loša jer više vremena provodimo svi skupa.

Najgore mi je što se ne mogu vidjeti s obitelji, također je došlo i proljeće i imali smo puno planova za izlete u prirodu koji su svi pali u vodu. U ovom razdoblju izolacije grozna je činjenica da ne možeš djeci kupiti odjeću i obuću kada staru prerastu. Baš je vrijeme smjene godišnjih doba i svi smo inače navikli skoknuti do dućana i kupiti sve odmah kada nešto fali, navikli smo na veliki izbor, a sada se sve svodi na online kupnju. S obzirom na to da svima trebaju nove stvari u isto vrijeme, na nekoliko najpopularnijih webshopova je doslovno sve rasprodano od sokni do majici pa sada nestrpljivo iščekujemo otvaranje dućana.

Nažalost, s obitelji se u izolaciji ne mogu vidjeti pa mi niti ne mogu pomoći. Najviše mi nedostaje pomoć sestre, koja mi je često dolazila i pomagala s djecom. Čujemo se preko svih mogućih mreža i aplikacija. Snimamo glasovne poruke, videe, fotografije… iskoristili smo sve mogućnosti moderne tehnologije, ali, nažalost, nije to – to.

Potres i metode za smirenje
S obzirom na to da živimo u Markuševcu, samom epicentru potresa, osjetili smo svaki pa i najmanji potres. Nikad me u životu ništa nije toliko prepalo i izbezumilo. Na svu sreću naša kuća prošla je bez oštećenja, ali strah od još jačeg potresa još je uvijek prisutan i mislim da će tako biti još dugo. Najgore je što se taman malo opustimo pa ponovno zatrese. Na početku me najviše smirivala činjenica da imamo spakiranu torbu s nužnim stvarima, to mi je nekako ulijevalo lažni osjećaš sigurnosti kada bih je vidjela kraj vrata prije spavanja. Inače me najviše smiruje čitanje mojih omiljenih knjiga, posebice Jane Austen, ali nikako se neposredno nakon potresa nisam mogla prisiliti pročitati niti jednu stranicu pa sam si pustila filmove snimljene po njenim knjigama i stvarno su me smirili prije spavanja. Vjerojatno taj neki osjećaj već poznatog i sto puta odgledanog stvorio je osjećaj da upravljam barem nečim i smirio me.

Silvija G. (33), šefica logistike
Kad su na snagu stupile mjere izolacije bila sam u šestom mjesecu trudnoće. Kako idem privatnom ginekologu, svi su se pregledi odvijali regularno. Nisam propustila nijedan pregled. Kad je riječ o savjetima i preporukama doktora tijekom pandemije, moj doktor je izrazito racionalan i nije mi davao nikakve posebne savjete ili mjere opreza. A čim su mjere stupile na snagu, ja sam svojevoljno odlučila pridržavati ih se, radi sebe i svojih bližnjih.

Trudnoća i rad od kuće
Srećom, moja tvrtka je u dobroj poziciji u ovo krizno vrijeme tako da se radi punom parom. Budući da nas je jako puno, većina djelatnika poslana je na rad od kuće (oni koji mogu raditi tako), pa tako i ja. Iako je moja pozicija takva da svakodnevno moram biti u dodiru s velikim brojem ljudi, ali i da fizički moram biti prisutna, dogovoreno je da ja radim od doma i odrađujem sve što mogu (a to je 90 % posla), a da moje kolegice odrađuju ostalo. Naravno, kad radiš od kuće, posao se oduži tako da bi nekih dana radila i po 10-12 sati. Budući da sam voditelj odjela i da sam upravo (prije nastupanja mjera) zaposlila novu djelatnicu, radom od kuće imam više mira za pripremu uputa i obučavanja nove zaposlenice.

Budući da mi je ovo prva trudnoća i nemam dugo dijete doma, nije mi teško organizirati rad od kuće. Kad kuham, mobitel i laptop su pored mene pa posao ne pati. 🙂

Emocije i izazovi
Moram priznati da mi je čudno što ne idem na posao, ali sad sam se već naviknula na to. Obitelj mi je blizu pa ih većinom vidim. Nedostaju mi druženja i prijatelji.

Budući da se nisam žurila s kupovinom potrepština za dijete, sad je došlo vrijeme da to obavim i ne mogu. Nisam neki ljubitelj online kupovine jer stvari volim vidjeti uživo. Sad i kad se otvore dućani, neću juriti jer će vjerojatno svi nahrupiti u kupovinu. Smislit ću nešto. Također, bio je plan da suprug bude sa mnom na porodu, ali je vrlo izgledno da neće moći, osim ako mjeru ne ukinu do mog poroda. I ne sviđaju mi se mjere koje zabranjuju odlazak iz grada. Mi bismo se voljeli još malo izolirati i otići do kuće ne moru gdje možemo više boraviti u prirodi i biti među manje ljudi, ali ne smijemo.

Odnos s partnerom u izolaciji
Izolacija nije nimalo utjecala na odnos supruga i mene. Već smo ranije proživjeli 24 sata skupa nekoliko dana zaredom i zaključili da nam to nije problem. Zato smo se i vjenčali. 🙂 Kad radimo, svatko je na svojoj strani i radi, kad ne radimo, dogovorimo se hoće li svatko na svoju stranu (ja uglavnom uz knjigu, on uz komp) ili ćemo nešto skupa raditi (prošetati se daleko od ljudi ili pogledati neku seriju).

Potres i mali rituali
Budući da smo mi pobjegli iz Zagreba u periodu kad je bio potres (dok se još moglo), nismo ga osjetili, ali smo tu nedjelju ujutro primili uplašene pozive od obitelji pa smo se idući dan vratili u Zagreb. Prilično ružne slike su nas dočekale. Srećom, naš stan i stanovi naših bližnjih su u redu. Samo sitne štete. Vidim da je mnogo ljudi još uvijek potreseno. Moja mama je jedna od tih. Svako podrhtavanje je sada plaši pa uglavnom mi umirujemo nju. Kad je riječ o prijateljstvima, s ljudima s kojima se ne viđam, sada se češće čujem. A imam malo više vremena pa ga koristim za uživanje u čitanju knjiga. Budući da mi nedostaje kretanje, ponekad se odvezemo negdje gdje nema puno ljudi pa se prošećemo na svježem zraku.

Foto: Unsplash

Moglo bi vas zanimati…

https://www.ljepotaizdravlje.hr/zdravlje/nistesami-remi-se-potpuno-ogolila

https://www.ljepotaizdravlje.hr/zdravlje/nistesami-tatjana-juric-o-terapeutskoj-samoci-buducnosti-izivotnim-lekcijama

https://www.ljepotaizdravlje.hr/zdravlje/moja-prica-imam-31-godinu-i-karcinom-jetre-i-kostiju