Ena i Duje stoje iza projekta koji promiče vidljivost LGBTIQA+ osoba u Hrvatskoj. Razgovarali smo s njima

“I ja sam kao ti – prihvaćam sebe, mijenjam svijet” najveća je digitalna kampanja promicanja vidljivosti LGBTIQA+ osoba, a mi smo razgovarali s autorima ovog projekta!

Iza projekta stoje fotografkinja Ena Dragičević i content kreator Duje Kovačević, a partner je udruga Dugine obitelji. Kroz ovogodišnji projekt portretirat će 13 osoba, gej dečke i muškarce, lezbijke, bi žene, transrodne i nebinarne osobe, parove i prijatelje zajednice, a oni će svojim pričama poslati poruku podršku onima kojima je najpotrebnija.

Njihove portrete i poruke prihvaćanja, različiti, a sa zajedničkim nazivnikom – “ljudi su ljudi” – moći ćete pratiti kroz cijeli Mjesec ponosa na Instagram profilima autorskog dvojca i partnera projekta, udruge Dugine obitelji.

“I ja sam kao ti” ove godine podrška je, solidarnost i snaga za one koji se ne osjećaju snažno, za sve ljude koji se osjećaju potišteno ili nepripadajuće. Portreti su življi no ikad i njima prenosimo tu univerzalno lijepu, optimističnu poruku o snazi i ljepoti zajedništva, riječi su kojima autori opisuju novu inačicu projekta, a nama su otkrili i još drugih detalja!

Kako ste došli na ideju za projekt “I ja sam kao ti” i što vas je inspiriralo? To je projekt koji se sada održava drugu godinu zaredom.

Ena: Početkom prošle godine došla je kreativna ideja i spojila se sa željom da se napravi promjena u društvu. U pomoć sam zvala svog najdražeg Duju, a on je brže-bolje doletio nakon svog termina kod zubara i poluanestezirano davao ideje te promišljao sa mnom o projektu. Ideja je bila rođena, a sve što smo htjeli postići jest siguran prostor na internetu, pružanje podrške i puno zaslužene ljubavi prema LGBTIQA+ zajednici!

Duje: Hahaha, true story! Znate kako su uspješni poduzetnici krenuli iz neke garaže? E pa mi smo krenuli iz dnevnog boravka Eninog stana. Tamo se rodila ideja, tamo smo smislili ime, tamo smo fotkali ljude, dizajnirali vizuale, pisali PR-ove. Ove godine sve smo to digli na puno veću razinu, a u svemu su nam neizmjerno pomogle Dugine obitelji kojima ovim putem šaljem veliki zagrljaj!

Koliko je vremena i truda bilo potrebno da se realizira ovaj projekt, ali i da pronađete ljude koje će javnost upoznati kroz cijeli mjesec lipanj? To jest, kako ste odabrali sudionike za ovogodišnju inačicu projekta?

Ena: U projektu “I ja sam kao ti” do sada je sudjelovalo desetak ljudi do kojih smo dolazili na različite načine, a najviše su nam pomogle naše male zajednice i poznanstva na društvenim mrežama. Samo oglašavanje i pronalaženje modela smo pokušali odraditi na “incognito” način – što manje ljudi zna, to bolje! Namučili smo se, lagala bih kad bih rekla da nam je pronalazak modela bio lagan… Nismo imali nadrealne standarde – tražili smo povjerenje, otvorenost, dozu ranjivosti, razumijevanja i puno ljubavi prema zajednici.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ena (@enaspotting)

Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli tijekom realizacije ovog projekta, je li išlo sve po planu?

Ena: Uvijek se volim pohvaliti svojom dobrom organizacijom, a najviše sam to prepoznala u sebi za vrijeme svih suradnji s Dujom… On uvijek kaže: “Ma ajmo po dalmatinski!”, ali ja sam Slavonka! Volim se organizirati, definirati rokove, zadati ključne zadatke i datume, raspisati sve na papir, raditi tablice… Znam, grozna sam! Šalim se, obožavam svoju dobru organizaciju, ali mrzim kad stvari ne idu po planu. Iako, u periodu realizacije ovog projekta nije bilo previše organizacijskih odskakanja, bilo je par trenutaka slabosti. Ti trenuci slabosti uz mog Duju vrlo kratko traju, zna on kako dovesti mene i moj kaos u red. U ovom poslu su najveći izazov ljudi, ljudska različitost i prave ljudske emocije, ali svi smo ljudi s različitostima i emocijama pa me ovakvi projekti uče toleranciji i strpljenju!

Duje: Ena je ovo super opisala. Mislim da su ljudi upravo najveći izazov – kako im pristupiti, na koji način ispričati njihovu priču, kako ih “otvoriti”. Srećom, Ena ima tu karizmu i pristup koji kao da ti daje osjećaj doma pa su se i naši modeli, neki od njih potpuni introverti, rasplesali pred njezinim objektivom.

Kakvo je trenutačno stanje vidljivosti i prihvaćanja LGBTIQA+ osoba u Hrvatskoj i koji su zapravo najveći problemi s kojima se LGBTIQA+ zajednica suočava?

Duje: LGBTIQA+ zajednica zasigurno je vidljivija i prisutnija u javnosti nego što je bila prije dvadesetak godina. To možemo zahvaliti aktivistima koji su unatoč negativnoj društvenoj klimi i nezainteresiranosti političara, a svojedobno i medija, izlazili na ulice, protestirali i senzibilizirali građane o preprekama i problemima s kojima se suočavamo. Na papiru danas imamo brojna prava, problem je s njihovom primjenom, posebno u negradskim sredinama. Isto tako, najveći problem je s nesankcioniranjem nasilja koje LGBTIQA+ osobe doživljavaju te, naravno, našoj gotovo pa potpunoj nevidljivosti u formalnom obrazovnom sustavu.

Zašto je općenito važna vidljivost LGBTIQA+ osoba u društvu? I ne samo vidljivost već i općenito stav društva i prihvaćanje.

Duje: Zato što samo tako možemo ići naprijed. Prava, empatija, ljudskost. Sve to možemo imati svi, ili nijedno nema nitko. Ne smije biti podobnih i nepodobnih. Ne smije biti jednakih i jednakijih. Takvo društvo osuđeno je na propast. Vidljivost je bitna jer se ljudi često boje, a onda su i ofenzivni, neki i nasilni, prema onome i onima koje ne razumiju. Ako nas vide, dobit će priliku upoznati nas. A ako nas upoznaju, barem dio njih vidjet će da smo svi samo ljudi, s istim preprekama, željama, snovima i problemima. Čvrsto u to vjerujem.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ena (@enaspotting)

Kako mislite da vaš projekt doprinosi promicanju te vidljivosti?

Ena: Sve prekrasne poruke poslane Duji i/ili meni na našim profilima na društvenim mrežama, svako prilaženje na tramvajskim stanicama, svaki zagrljaj – to su načini na koje nam ljudi govore da nas vide, podržavaju i prihvaćaju!

Duje: Srce ovog projekta su ljudi, pripadnici LGBTIQA+ zajednice. Obični, svakodnevni ljudi. Njihova lica, osmijesi i priče nešto su što nedostaje na našoj aktivističkoj sceni, a ljudi često “zabriju” da su aktivisti neka odnarođena elita. Ovim projektom pokazujemo da su gej, bi, trans – kvir – ljudi, ljudi oko nas, različiti, kakvi svi i jesmo, ali jednaki.

Iako je projekt krenuo tek ove godine, koje su i kakve su do sada bile reakcije i povratne informacije koje ste dobili od publike (javnosti) i sudionika projekta?

Duje: Reakcije su nevjerojatne – počevši od sudionika, preko zajednice naših pratitelja, LGBTIQA+ udruga iz Hrvatske i susjednih zemalja, pa i medija koji su našem projektu i porukama koje njime šaljemo dali prostor koji zaslužuje. I više smo nego zadovoljni odjekom i reakcijama. Uvijek, naravno, ima i negativnih, čak i nasilnih komentara, ali oni svakako govore više o ljudima koji ih pišu nego o nama. Prijetnje prijavljujemo institucijama, a vjerujemo da će one odgovarajuće obavljati svoj posao.

Kakvi su vaši planovi za budućnost projekta “I ja sam kao ti”?

Duje: “I ja sam kao ti” ove godine postaje svojevrstan brend. To je najveća takva kampanja promicanja vidljivosti LGBTIQA+ zajednice i trudit ćemo se činiti ga inkluzivnijim, raznolikijim i humanijim svake godine. Iduće se godine nadamo nekoj mini turneji po Hrvatskoj u kojoj će ovaj projekt postati nacionalno reprezentativan.

Ena: Budućnost je pred nama, još puno projekata je u planu, educiramo se o različitim stvarima, upoznajemo ljude, rastemo svaki dan. Rastemo i mi i naš projekt, a ja sve ovo vidim kao jedan mali, slatki, ali i bitni početak nečeg glasnog, borbenog, a usudim se reći i revolucionarnog!

Kako kao autori ovog projekta vidite budućnost LGBTIQA+ prava i vidljivosti u Hrvatskoj?

Duje: Budućnost je varljiva. Ona može voditi u progres i daljnje prihvaćanje, a može nas vratiti nekoliko koraka unatrag. Važno je da svi osvijestimo kako se za prava i svoje mjesto u ovom društvu, kao pripadnici manjine, borimo svaki dan. Ništa nije zajamčeno i ne smijemo se ušuškati i misli da će sve biti super jer, eto, napredovali smo u posljednja dva desetljeća. Sve se može promijeniti, tomu nas, na koncu, uči i povijest.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ena (@enaspotting)

Što mislite, koliki je u konačnici utjecaj digitalnih kampanja na stvarne društvene promjene? U konkretnom slučaju, vaš projekt putem online kampanja.

Duje: Utjecaj na društvo i društveni progres teško je mjeriti, ako je uopće i moguće. No, budući da na društvenim mrežama vodimo cijele živote, mobiteli su nam stalno u rukama i putem njih filtriramo pozamašnu količinu informacija, rekao bih da je svakako bitno biti prisutan. Na kraju dana, tako možemo doprijeti do nevjerojatno puno ljudi, primjerice, prvom smo objavom došli do njih više od 70 000.

Možete li nabrojati neku prosvjednu akciju ili kampanju koja na ulicama može skupiti toliko ljudi?

Ne. Zbog toga je ovo jako važno!

Koju poruku želite poslati ljudima koji će pratiti vaš projekt ovaj mjesec, ali i općenito zajednici koja želi podržati LGBTIQA+ osobe i projekte poput vašeg?

Ena: Dobro čitajte, opažajte, ne osuđujte i dva puta promislite! To sve napravite ako želite napisati negativni komentar. Pokušajte se staviti u tuđu kožu, shvatite koliko ste privilegirani, usporedite zajednice i mogućnosti, dobro promisli!

A našoj predivnoj zajednici mogu reći jedno veliko HVALA, hvala za svaku poruku, za svaki komentar, za svaki oblik podrške, za svako bodrenje, za svaku borbu, za svaku suzu, smijeh i zagrljaj! Sve te predivne emocije osjetimo i virtualno, a nadam se da ih nećemo prestati osjećati! Hvala vam!

Koje biste savjete dali drugim umjetnicima i aktivistima koji žele pokrenuti slične inicijative?

Duje: Samo krenite! Vjerojatno isprva neće sve biti sjajno i kasnije ćete uvidjeti brojne greške koje ste putem napravili, ali bitno je započeti. Javite se za pomoć, pitajte, razgovarajte – tu smo jedni za druge! Za sve nas i naše inicijative ima i više nego dovoljno mjesta i potrebe.

Što mislite o ulozi obrazovnog sustava u promicanju tolerancije i prihvaćanja različitosti?

Duje: Ovakve inicijative, udruge, protesti i povorke ponosa učinile su puno za LGBTIQA+ zajednicu, kao što su i feministkinje učinile za prava žena i rodnu ravnopravnost. No, obrazovni je sustav taj koji nikako da uhvati korak. Tužno je da već 34 godine, otkako je neovisne, demokratske Hrvatske, nemamo građanski ni zdravstveni odgoj u školama, LGBTIQA+ osobe se ne spominju ni kad su ključne povijesne ličnosti, a o povijesti društvenih pokreta koji su doveli do nekih od najvećih promjena nabolje po pitanju prava ljudi dana se gotovo uopće ne uči. Sve dok obrazovanje kaska, društveni će progres biti spor i lako prevrtljiv.

Foto: PR, Instagram