Svjetska i europska prvakinja u ronjenju na dah Lidija Lijić Vulić o tome zašto ne bježi od strahova

Ustaje rano. Odlazi na posao u Brodosplit, u kojem radi kao projektantica, arhitektica, a u pauzi ponekad odradi i trening. Nakon radnog dana, čeka je još jedan trening, tijekom zimskih mjeseci u bazenu, a ljetnih u moru.

“Trening za ronjenje na dah je specifičan, ali strukturiran kao i trening za bilo koji drugi sport. Radi se na razvoju kondicije i snage; specifični treninzi prerona udaljenosti, držanje daha, mentalna priprema, u mom slučaju vizualizacija i autogeni trening. Do rezultata se dolazi samo treningom. Svatko može doći do šest minuta držanja daha, pitanje je samo koliko vremena želite uložiti u takvo nešto”, kaže nam Lidija.

Iz bogate baze njezinih rezultata izdvojit ćemo kako je pet puta rušila svjetski rekord, a svjetska je i europska prvakinja. Rušila je Guinnessov rekord u zaronu ispod leda 2017. godine, a vlasnica je i rekorda u najvišem zaronu na svijetu, Himalaja, 2017. U ronjenje se zaljubila još kao dijete tijekom praznika na pustom otoku. “To mi je bila najdraža aktivnost. Kasnije me ta ljubav odvela do ronjenja na boce, a odlaskom na fakultet u Italiju, počela sam trenirati ronjenje na dah i pomalo se natjecati. S treninzima su došli rezultati, prve medalje i motivacija za dalje”, dodaje. Ronjenje na dah, reći će, može biti opasan sport kad se prelaze granice i ne poštuju pravila sigurnosti. Mnogi se ljudi boje dubine ili visine, no Lidija ni s jednim ni s drugim nema problema, pa tako uz ronjenje na dah uživa i u planinarenju, letenju, slobodnom penjanju te sl. “U svim mojim aktivnostima prisutna je doza straha, čega se oslobađam učenjem i praksom. Plašimo se uglavnom nepoznatih stvari, stvari izvan naše kontrole. Edukacija je jako bitna u svemu što radimo jer nam iskustvo stvari čini poznatima. Mene boravak u dubini ili na visini opušta. Strašim se stajanja. Odustajanja. To je moj najveći strah”, naglašava. Smatra i da je ronjenje dobar način za prevladavanje strahova, a nakon tečaja za početnike, sigurno je kako će se većina u dubinama i opustiti. “Uz ronjenje na dah naučila sam biti posvećena cilju, ustrajna. Naučila sam da poraz ne postoji. Naučila sam da su moje granice puno dalje nego što sam mislila da jesu, i hrabrosti, ronjenje me naučilo hrabrosti”, kaže.

Sanja o tome da će zaroniti s kitovima na Tongi, roniti u Arktičkom krugu, popeti se na Ande, otvoriti hostel za pse, odsvirati My Funny Valentine bez greške, snimiti serijal filmova o podmorju. “More, voda kao element, smiruje, opušta, daje nam mogućnost da se opustimo i otpustimo sve ono vezano za kopno. Dimenzija tišine, bestežinskog stanja, plavetnilo malo koga može ostaviti ravnodušnim. Ronjenje nije isključivo natjecateljski sport i nije rezerviran za “superljude”, potrebno je samo odvažiti se i otkriti taj predivan svijet tišine za sebe”, reći će nam Lidija.

Lidijini favoriti

SPORT
Planinarenje, letenje, slobodno penjanje, ronjenje na nekoj dobroj lokaciji, hodanje po slacku, jahanje. Boravak u prirodi je svakako imperativ. Tu punim baterije i balansiram se.

PREHRANA
Od 16. godine ne jedem meso. Raznoliko se hranim, a moja prehrana uglavnom je bazirana na dosta povrća, voća te na ribi.

STRAH
Strahovi su tu kako bi nas očuvali, ali ne bi nas smjeli ograničavati. Na svemu, pa tako i na strahu, može se raditi, suočiti s njim.

Ovaj je tekst originalno objavljen u časopisu Ljepota&zdravlje broj 150, u travnju 2021. godine.

Razgovarala: Antonija Vrčić

Foto: Privatna arhiva